Kako je izgledao život običnih ljudi u SSSR-u?

Sovjetsko djetinjstvo

"Hvala ti, druže Staljine, za moje sretno djetinjstvo!" – ova fraza je prvi put istaknuta na sportskoj paradi 1936. godine na Crvenom trgu i uskoro je postala jedna od najupečatljivijih parola sovjetske propagande.

Zaista se može reći da je djetinjstvo u Sovjetskom Savezu imalo svojih prednosti. U početku su roditelji dobivali samo šest mjeseci plaćenog dopusta za novorođenče, da bi tijekom 1970-ih to razdoblje bilo produženo na 18 mjeseci. Djeca su se morala brzo socijalizirati: iz jaslica su prelazila u vrtić, iz vrtića u školu sa 7 godina, a zatim s 9 godina u pionirsku organizaciju.

Pionirski kampovi u SSSR-u

Sovjetska su se djeca tijekom praznika okupljala u pionirske logore, odnosno kampove širom Sovjetskog Saveza. Mališani koji su imali najviše sreće dobili su Artek, najprestižniji i najpoznatiji sovjetski pionirski kamp koji se nalazi na Krimu, na obali Crnog mora. S vremenom je on postao kultno mjesto za pionire, ne samo iz Sovjetskog Saveza, nego i iz drugih država s komunističkim režimom.

Sovjetski odgoj

U Sovjetskom Savezu su ljudi većinom bili zaposleni. Roditelji nisu ostajali kod kuće da bi odgajali djecu. U skladu s tim su se razvijali i običaji vezani za odgoj. Velika pažnja je bila posvećena rutinskim potrebama djeteta od najranijeg uzrasta. Bilo je strogo određeno vrijeme za spavanje, za obroke, igru i učenje.

Sovjetska propaganda je promovirala njegovanje skromnosti kod djece, kao i ljubavi prema sportu, požrtvovnosti i odgovornosti.

Ovdje pročitajte deset pravila za odgoj djece u Sovjetskom Savezu.

Sovjetsko obrazovanje

Početkom 20. stoljeća samo je 21% stanovništva Sovjetskog Saveza znao čitati i pisati. Kada su boljševici došli na vlast poslije revolucije 1917. godine, odlučili su se svim raspoloživim sredstvima boriti protiv nepismenosti. Prvi krupan korak je bio početak kampanje "Likbez" (likvidacija nepismenosti). Tako su postavljeni temelji sovjetskog obrazovnog sustava.

Za samo nekoliko desetljeća Sovjeti su toliko opismenili stanovništvo da je SSSR postao jedna od dvije supersile u kojoj su stasali pojedini veliki umovi toga doba. Posebna pažnja je posvećena matematici i prirodnim znanostima.

Ovdje saznajte zašto je obrazovni sustav u SSSR-u spadao među najbolje na svijetu.

Sovjetski asketizam

Sovjetska vlast je težila tome da iskorijeni elitizam koji je bio svojstven pojedinim krugovima u carskoj Rusiji. Ta težnja je utjecala na uvjete života milijuna ljudi širom ogromnog Sovjetskog Saveza. Na primjer, prostrani stanovi u Moskvi i Sankt-Peterbugru pretvoreni su u zajedničke stanove (poznatije kao "komunalke") u cilju optimizacije stambenog prostora. Vlasnici su dobili samo jednu sobu za svoju obitelj i sve stvari, a ostale prostorije su morali dijeliti s nepoznatim ljudima i njihovim obiteljima.

Manifestacija luksuza je izazivala odvratnost i vrlo oštru kritiku drugova komunista, čak i ako su oni sami potajno željeli uživati u tom luksuzu. "Mi smo naučeni da je komfor sličan malograđanštini", rekla je jedna žena koja je odrasla u SSSR-u.

U ovom prilogu saznajte više o sovjetskom asketizmu i životu u "komunalkama".

Sovjetski snovi

Službena ideologija je promovirala asketizam, ali su mnogi sovjetski građani žarko željeli luksuzan život i materijalna dobra kojih nije bilo dovoljno.

Svi stanovnici komunalki sanjali su o vlastitom stanu koji ne moraju dijeliti ni s kim. Taj konkretan problem je djelomično riješen kada je Nikita Hruščov pokrenuo masovnu izgradnju stambenih zgrada koje su pravljene na isti kalup te su kasnije dobile naziv "hruščovke".

Ostala materijalna dobra su uglavnom bila nedostižna za većinu građana SSSR-a. Automobili, ljetovanja, putovanja u inozemstvo i deficitarna strana roba – sve je to bilo na popisu neostvarenih želja mnogih sovjetskih građana.

Pogledajte ovih pet stvari o kojima su maštali ljudi u SSSR-u.

Sovjetska prehrana

"Šči i kaša – hrana naša". Tako je glasila popularna krilatica u sovjetskom razdoblju. Ona je odražavala jednostavnost sovjetske kuhinje i gastronomskih afiniteta običnih građana. Mnogi se sjećaju nestašice namirnica i dugačkih redova za svaki deficitarni proizvod.

Tko je imao mogućnost otputovati u Moskvu obično je donosio rijetke proizvode u svoj rodni grad gdje je tako nešto bilo nemoguće kupiti. Tako je nastala pojava koja je dobila šaljiv naziv "kobasičarski vlakovi".

Sovjetska štedljivost i druge navike

S obzirom na to da su bili naviknuti na nestašice, građani Sovjetskog Saveza nikada nisu ništa bacali. Zato su svoje balkone i garaže pretvarali u skladišta. Bacanje stvari se tretiralo kao rasipništvo.

Pojedine rijetke i dragocjene stvari često nisu ni korištene, nego su se čuvale "za svjetliju budućnost". Svečana odijela, haljine i kineski servisi od porculana često su skupljali prašinu u ormarima sve dok nisu izašli iz mode, poslije čega se sve i dalje čuvalo zajedno s ostalim stvarima koje nisu na vrijeme bačene.

U ovom prilogu saznajte kojih se šest navika iz sovjetskog doba današnji Rusi ne mogu riješiti.

Sovjetska snalažljivost

Sovjetska vlast je zabranjivala ili nije mogla osigurati mnoge artikle za kojima je postojala velika potražnja pa se narod morao sam snalaziti.

Gotovo je svaka sovjetska obitelj posjedovala tehnologije i znanja za pravljenje gazirane soda-vode u kućnim uvjetima, dok su oni najvještiji od starih rendgenskih snimaka pravili neku vrstu ploča za slušanje piratske zapadne muzike.

Ovdje pogledajte kojih deset pojava možete razumjeti samo ako ste živjeli u SSSR-u.

Sovjetski kriminal

Strana roba je u SSSR-u bila vrlo tražena. Nije postojao zakon koji bi neposredno zabranio posjedovanje takve robe, ali je njezina kupovina i prodaja bila nezakonita. Zbog toga su se pojedini sovjetski građani počeli baviti švercom, tj. preprodavati stranu robu u Sovjetskom Savezu.

Mnogi su mladi i ambiciozni avanturisti salijetali strane turiste i nagovarali ih da zamijene traperice, torbe, žvake, cigarete i sve ostalo što su imali za pojedine sovjetske artikle sumnjive vrijednosti. Zatim su tu robu strane proizvodnje prodavali svojim sugrađanima po mnogo većoj cijeni. To se u SSSR-u tretiralo kao kriminalna radnja za koju slijedi kazna zatvora, dok je "šverc-komerc" brzo prerastao u kulturni fenomen daleko širih razmjera.

Ovdje upoznajte skriveni svijet sovjetskog šverca.