Kako je SSSR živio pod nacističkom okupacijom (FOTO)

Predstavnici Wehrmachta u ljeto 1942. godine evidentiraju žitelje okupiranog ukrajinskog sela.

Predstavnici Wehrmachta u ljeto 1942. godine evidentiraju žitelje okupiranog ukrajinskog sela.

Valerij Hristoforov/TASS
Njemački "novi poredak" je podrazumijevao totalno porobljavanje i uništenje žitelja Sovjetskog Saveza. Politika nacista na okupiranim sovjetskim teritorijima koštala je života preko 13 milijuna civila.

"Rusiji se ne može pristupati s pravnim ili političkim formulacijama, jer je rusko pitanje daleko opasnije nego što izgleda, tako da mi moramo primijeniti kolonizatorska i biološka sredstva za uništenje Slavena", rekao je Adolf Hitler u razgovoru s rumunskim ministrom vanjskih poslova Mihaijom Antonescuom 1941. godine. Prema nacističkom Generalplanu Ost, u europskom dijelu Sovjetskog Saveza koji je Njemačka zauzela trebalo je ostati samo 14 milijuna stanovnika koji bi morali opsluživati interese novog režima. Ostale je trebalo likvidirati ili silom preseliti u Sibir.

Adolf Hitler sa zamjenikom premijera Mihaija Antonescua (lijevo) u Hitlerovom sjedištu

U okviru uspostavljanja "novog poretka" Wehrmacht je zauzeti teritorij Sovjetskog Saveza prepustio civilnim vlastima, s tim što je ona administrativno podijeljena na takozvane Reichskommissariate. Nijemci su uspjeli formirati "Ukrajinu" i "Ostland" (baltičke republike i Bjelorusija). U planu su bili Reichskommissariati "Kavkaz", "Turkestan", "Don-Volga" i "Moskovija", ali oni nisu realizirani jer je Crvena armija krenula u kontraofenzivu.

Hitlerova okupacija. Pretres žitelja Minska.

Nijemci su na okupiranim teritorijima imali vrhovnu vlast, ali ipak nisu mogli obavljati poslove na terenu bez pomoći kolaboracionista. Zbog toga je formirana takozvana "nova ruska administracija", tj. u gradovima su se pojavili gradonačelnici, a u selima starješine koje "biraju" mještani. Lokalna vlast koja je surađivala s okupatorom bila je odgovorna za pravovremeno opskrbljivanje njemačke vojske namirnicama, očuvanje reda i mira, borbu protiv partizana i diverzanata, održavanje cesta i propagandno djelovanje u narodu. "Što prije bude likvidirana židovsko-boljševička vladavina, brže će nastupiti sretna budućnost koju smo mi već počeli stvarati vlastitim rukama", napisao je glavni urednik smolenskog kolaboracionističkog lista "Novi put" Konstantin Dolgonjenkov (prije rata je bio član Udruženja pisaca SSSR-a).

Sovjetski građani za vrijeme radova na cesti pod nadzorom njemačkih vojnika.

Od prvih su dana rata velike njemačke korporacije preko svojih podružnica, takozvanih "istočnih kompanija", počele preuzimati kontrolu nad napuštenim sovjetskim industrijskim poduzećima. Veći dio tih pogona je preorijentiran na proizvodnju vojnih proizvoda, a iz Trećeg Reicha se oprema dopremanla zajedno s kvalificiranim personalom. Sovjetsko stanovništvo je prisilno mobilizirano i angažirano u teškim radovima, na gradilištima i poljoprivrednim gospodarstvima, u sječi šume, preradi drveta, vađenju treseta i kopanju ugljena. Pored toga, oko 5 milijuna sovjetskih građana, takozvanih "Ostarbeitera", odvedeno je u Njemačku u svojstvu radne snage.

Rusija, prijevoz sovjetskih zarobljenika u teretnim vagonima.

Nijemci nisu uspjeli brzo pobijediti boljševike tako da se rat odužio, pa su morali fleksibilnije pristupiti radu s lokalnim stanovništvom i motivirati ga za zajedničku izgradnju "Nove Europe". Tako je 27. veljače 1942. godine objavljena naredba Carskog ministarstva okupiranih istočnih teritorija kojom se ukidaju kolhozi (kolektivna poljoprivredna gospodarstva) i počinje postepeni prijelaz na privatna seoska domaćinstva.

Nacistička kopija sovjetskog lista

Ta reforma je predstavljena kao "Dar Adolfa Hitlera ruskom seljaštvu", s obzirom na to da je jedan broj ljudi na selu zaista bio protiv sovjetskog sustava kolektivnog gospodartsva. Međutim, dodijeljena zemlja se isto tako lako oduzimala ukoliko se ne ispuni obavezna norma u isporuci proizvoda, a seljaci iz tog domaćinstva su podvrgavani represijama. Prilikom povlačenja sa sovjetskih teritorija Nijemci se više nisu trudili stvoriti utisak "poštivanja zakona", nego su jednostavno silom oduzimali stoku i namirnice za svoje potrebe.

Njemački vojnici s peradi koju su konfiscirali u sovjetskom kolhozu na okupiranom teritoriju tijekom Drugog svjetskog rata.

Prvi policijski odredi formirani su od lokalnih kolaboracionista već na početku operacije Barbarossa. Što su veće gubitke Nijemci imali na frontu, sve više je jačao partizanski pokret u pozadini, a samim tim je rastao i značaj ovih odreda. Dobro naoružana i obučena kolaboracionistička policija je primijenjivana u kaznenim ekspedicijama protiv partizana, u zaštiti ključnih vojnih objekata i prometnica, a također u borbama protiv Crvene armije. Većina vojnih jedinica sovjetskih kolaboracionista pridružila se 1943. godine takozvanoj Ruskoj oslobodilačkoj vojski generala Andreja Vlasova.

A. A. Vlasov s vojnicima takozvane

Sovjetska obavještajna služba je činila sve što je mogla kako bi pomoću propagande oslabila moral kolaboracionističkih oružanih formacija. Nisu svi ljudi surađivali s Nijemcima po svojoj volji. Mnogi su mogli birati ili suradnju s okupatorom ili smrt. Često se događalo da borci prijeđu na stranu partizana. Kada je 13. rujna 1943. godine 781. turkestanski bataljun, čiji su pripadnici po nacionalnosti bili uglavnom Uzbeci, pobio sve svoje njemačke časnike i prešao na stranu Crvene armije, Hitler je poželio rasformirati sve Istočne legije i njihovo ljudstvo poslati u rudnike, ali je ipak odustao od te ideje. Poslije toga su se Nijemci trudili kolaboracioniste držati podalje od sovjetsko-njemačkog fronta i koristiti ih protiv partizana na Balkanu i protiv saveznika koji su se iskrcali u Francuskoj.

Sovjetski ratni zarobljenici

Partizanski način ratovanja je stvarao velike glavobolje njemačkim okupacijskim vlastima. Preko milijun ljudi se tijekom cijelog rata borilo u partizanskim odredima protiv okupatora. U početku su to bile ograničene diverzantske akcije, manje zasjede ili likvidacija kmetova i drugih kolaboracionista, ali već se od 1942. taj pokret znatno proširio, a njegovi pripadnici su stekli veliko borbeno iskustvo. Partizanske jedinice u ovom razdoblju uništavaju cijele garnizone i blokiraju važne neprijateljske prometnice. Središnji stožer partizanskog pokreta je zapovijedao svim odredima i koordinirao svoja djelovanja s rukovodstvom Crvene armije. Taj stožer je 1943. godine organizirao krupne operacije "Rat na tračnicama" i "Koncert", u kojima su uništavane pruge u neprijateljskoj pozadini. U tim akcijama su sudjelovale stotine tisuća partizana.

Mještani dostavljaju namirnice partizanima u šumama Bjelorusije.

Staljin je za ovu narodnu borbu govorio da je to "naš drugi front". Ponekad je partizanskim odredima polazilo za rukom osloboditi jedan dio teritorija u neprijateljskoj pozadini i uspostaviti tamo sovjetsku vlast. Takvi teritoriji su se zvali "partizanski kraj". Neki od njih su zauzimali površinu veću od pojedinih europskih država. Kako je nailazila Crvena armija, partizanski odredi su popunjavali njezine redove.

Mladi partizanski izviđač Petar Gurko iz odreda

Nijemcima je borba protiv djelovanja partizana bila jedan od najvažnijih zadataka tijekom rata. Protiv partizana su korišteni kolaboracionistički policijski odredi, jedinice Wehrmachta i SS divizije, a također specijalne grupe iskusnih lovaca koji su dobro poznavali partizansku taktiku. U velikoj mjeri su korišteni i lažni partizanski odredi. Oni su uspostavljali kontakt s mještanima i tako dolazili do podataka o lokaciji pravih partizana, ili su pljačkali, silovali i ubijali mještane kako bi diskreditirali partizanski pokret. Brutalno su kažnjavali mještane koji gaje simpatije prema partizanima i pomažu im. Vješali su ih po selima, a onda tjednima nisu dozvoljavali da se pokojnik skine s vješala. Na primjer, 22. ožujka 1943. godine je pogubljeno 149 žitelja bjeloruskog sela Hatinj. Žrtve su strijeljane ili su žive spaljene.

Grupa partizanskih komsomolaca koji su se istaknuli u borbama u neprijateljskoj pozadini. U sredini je Varvara Virvič.

Njemačka politika planskog uništavanja Židova, Roma, komunista, partizana i sovjetskih građana koji su ovima pomagali, kao i nepouzdanih "elemenata" i otvorenih protivnika novog režima u okupiranim oblastima Sovjetskog Saveza, usmrtila je preko sedam milijuna civila. Još četiri milijuna civila je umrlo od gladi, infektivnih bolesti i uskraćene minimalne liječničke pomoći. Dva milijuna sovjetskih građana je izgubilo život na teritoriju Trećeg Reicha, gdje su silom otjerani na prisilni rad.

Nacisti su uoči povlačenja strijeljali 4000 civila.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće