Zašto je obrazovanje u SSSR-u bilo među najboljima na svijetu?

Jevgenij Haldej/MAMM/russiainphoto.ru
Sovjetski Savez je uspio stvoriti obrazovni sustav koji je omogućio realizaciju ambicioznog programa modernizacije, zbog čega je Moskva postala jedna od dvije svjetske supersile. Temeljne obrazovne reforme utjecale su na sve segmente procesa obrazovanja, počevši od vrtića.

Prije revolucije 1917. godine u cijelom Ruskom Carstvu s njegovim brojnim stanovništvom bilo je samo nekoliko desetaka vrtića. Sve se kardinalno promijenilo kada su boljševici preuzeli vlast i počeli u stvarnost provoditi svoje slogane koji se odnose na jednakost žena i njihovu aktivnu uključenost u sve oblike društvenog života. To je dovelo do razvoja mreže predškolskih ustanova.

Osnivač sovjetske države Vladimir Lenjin je vrtiće i jaslice nazivao "izdancima komunizma". Prema njegovom mišljenju, ove ustanove "bi mogle zapravo osloboditi žene i u realnosti smanjiti i ukloniti njihovu nejednakost s muškarcima tako što će unaprijediti njihovu ulogu u društvenoj proizvodnji i društvenom životu".

Od sredine 20-ih godina 20. stoljeća mreža vrtića se počela pojavljivati ne samo u gradovima, već i na selima. Do 1941. godine 2 milijuna sovjetskih dječaka i djevojčica je pohađalo vrtiće i jaslice. Za 30 godina ovaj broj je dostigao 12 milijuna.

1959. godine uveden je novi sustav koji je povezao vrtiće i jaslice u jedinstveni sustav. Tako je država preuzela brigu o djeci u dobi od dva mjeseca do 7 godina i polaska u školu.

Do boljševičke revolucije razina pismenosti u Ruskom Carstvu bila je nevjerojatno niska. Krajem 19. stoljeća samo 21% stanovništva zemlje bilo je pismeno. Sovjetska vlast je zato pokrenula kampanju Likbez (likvidacija nepismenosti) i zemlju je prekrila mreža posebnih ureda. Međutim, do 1926. godine opismenjeno je samo milijun ljudi.

Do 1939. godine već 40 milijuna nepismenih je savladalo osnove čitanja kroz obrazovni program Likbez. Međutim, preokret je zapravo nastupio već 1930. godine kada je u Sovjetskom Savezu uvedeno obavezno osnovno obrazovanje. Do ranih 40-ih problem masovne nepismenosti je uglavnom riješen.

Međutim, prema svjedočenju ljudi iz tog vremena, škole su imale poteškoće da prime sve učenike nakon što je uvedeno obavezno osnovno obrazovanje. Djeca su išla u školu u tri smjene. Najmlađi su satove počinjali u 8 i završavali u podne, zatim su dolazili stariji učenici, a od 6 poslijepodne do 10 ili čak 11 navečer nastavu su pohađali najstariji.

Prva desetljeća postojanja SSSR-a bila su vrijeme velikih eksperimenata u obrazovanju. Jedan od njih se odnosio na povijest. Njoj je uskraćen status posebne discipline. O povijesnim događajima učilo se nasumično unutar drugih društvenih znanosti. Tek 1934. godine povijest je "rehabilitirana" i vraćena u škole.

Veliki domovinski rat je nepovoljno utjecao na cjelokupnu obrazovnu infrastrukturu. Bile su potrebne godine da bi se nadoknadila šteta koju je nanijela Hitlerova invazija. Vlasti su učinile veliki napor kako bi podigle razinu nastave u srednjim školama. Više pažnje se poklanjalo pojedinačnom učeniku, a za nastavnike su uvedene beneficije.

U vrijeme hladnog rata i intenzivnog tehnološkog napretka sovjetska država je sve više pozornosti poklanjala egzaktnim znanostima, posebno matematici. Kažu da je pravi procvat matematika u Sovjetskom Savezu doživjela krajem 50-ih godina. Osnovane su posebne matematičke škole. U njima su se školovali oni znanstvenici koji će sovjetskom svemirskom programu kasnije donijeti velike uspjehe.

Osim redovitog školskog obrazovanja, u Sovjetskom Savezu je postojala čitava mreža posebnih klubova koje su učenici pohađali besplatno i gdje su mogli naučiti različite vještine: od izrade fotografija do konstruiranja zrakoplova.

Teško je govoriti o sovjetskom školstvu, a ne spomenuti pionire, sovjetsku verziju skauta ili izviđača. Iako su njihove aktivnosti imale izvjesnu ideološku obojenost, pioniri su u suštini bili uključeni u različite vrste volonterskih aktivnosti, kao što je sakupljanje starog papira ili metala za reciklažu. Oni su također stjecali iskustvo u pružanju prve pomoći i pomoći starim osobama.

Sovjetski Savez je također mnogo ulagao u razvoj visokoškolskog obrazovanja. Odmah poslije revolucije boljševici su osnovali mnoštvo novih sveučilišta. Još veći broj fakultetskih ustanova osnovan je 30-ih godina, kada je za masovni program industrijalizacije bio potreban veliki broj novih stručnjaka. Kasnije, počevši od 50-ih, došlo je do novog vala osnutka visokoškolskih ustanova. Do 1975. godine u Sovjetskom Savezu je na fakultetima bilo gotovo 5 milijuna učenika.

Neki od njih su bili stranci iz zemalja u razvoju koje su bile u prijateljskim odnosima sa SSSR-om. 1960. godine sovjetska vlast je osnovala Sveučilište prijateljstva među narodima. Cilj je bio da se mladim ljudima iz Latinske Amerike, Azije i Afrike, posebno onima nižeg socijalnog statusa, pruži mogućnost da steknu kvalitetno obrazovanje.

Stjecanje visokog obrazovanja u Sovjetskom Savezu nije bilo vezano samo za usvajanje novih znanja, već je često podrazumijevalo i izvjestan fizički rad. Naime, za vrijeme ljetnih praznika studenti su formirali takozvane studentske građevinske brigade koje su sudjelovale u građevinskim projektima važnim za sovjetsku ekonomiju. Namjera je bila da se studentima pruži mogućnost stjecanja radne etike i poštovanja prema fizičkom radu.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće