Mnoga načela sovjetskog odgoja postavio je još 30-ih godina pedagog Anton Makarenko. Tih je godina u Rusiji bilo mnogo odgojno zapuštene djece, koja bi se kasnije odavala kriminalu. Vlasti su ih skupljale s ulice i smještale u popravne domove. U takvim ih je zatvorima za maloljetne Makarenko uspješno preodgajao u punopravne članove društva. Mnogo je toga iz njegovog iskustva postalo dio sovjetskih udžbenika pedagogije i ušlo u sustav obrazovanja. Ovo su neka od njegovih načela.
Smatralo se da se sve treba odvijati strogo po rasporedu: i spavanje, i jelo. Sovjetski medicinski radnici išli su po kućama kod mladih majki i pažljivo pratili kako dijete dobiva na težini. U tome se primjenjivala disciplina i u starijoj dobi djece.
Smatralo se da je svjež zrak koristan za imunitet i zdravlje djeteta. Mnoga djeca su danju spavala vani, između ostalog, kako bi se izbjegle epidemije.
Posebna atrakcija bilo je čeličenje, obično putem polijevanja hladnom vodom. Smatralo se da je to vrlo korisno, između ostalog, i za srce.
U školama su bile obvezne sportske aktivnosti: zimi su djecu vodili na šetanje na skijama, a ljeti na trčanje po svježem zraku. Tijekom ostatka godine vježbalo se u dvorani: djeca su se bavila trčanjem, atletikom i ekipnim sportovima.
Djeca su od najranije dobi kretala u vrtić (čak su i sasvim mala djeca išla u jaslice). Najvažnija vještina koju je sovjetsko dijete stjecalo u vrtiću bila je socijalizacija. Ono je trebalo naučiti živjeti i raditi u kolektivu, kao i snositi odgovornost za kolektiv.
Američki akademik i dječji psiholog Urie Bronfenbrenner 70-ih je godina detaljno proučavao odgoj djece u Sovjetskom Savezu. O tome je objavio i knjigu "Dva svijeta djetinjstva: Djeca u SAD-u i SSSR-u". U njoj navodi riječi sovjetske učiteljice o tome kako se ona bori protiv lošeg ponašanja u razredu.
Zamislimo, primjerice, da desetogodišnji Vova čupa Anju za kosu. Ja ga opomenem jednom, drugi put, treći put, a on nastavlja po svom. Tada zamolim cijeli razred da obrati pažnju na Vovino ponašanje. Sada sam mirna: na odmoru će s njim porazgovarati dežurni iz pionirske grupe. Oni će ga podsjetiti da će se njegovo ponašanje odraziti na ocjenu ponašanja čitave grupe."
"Negdje sam od 5. razreda imao zaduženje za vikend sređivati stan i ići u trgovinu. To sam uvijek radio i čak nisam niti znao da bi moglo biti drugačije. Moja sestra blizanka je za to vrijeme spremala ručak za cijelu obitelj. A roditelji su radili ili se odmarali", kaže o svom djetinjstvu Sergej iz Moskve (star 62 godine).
U školama je također postojao poseban predmet: "rad". Djevojčice i dječaci su tu mogli naučiti razne stvari: djevojčice su učile šivati i kuhati, a dječaci zakucavati čavle, piliti, djeljati, raditi s lemilicom, pa čak i obavljati jednostavne operacije sa strujom.
Sovjetsko je dijete uvijek moralo biti zauzeto. Pokazalo se da što više obveza dijete ima, to ih uspješnije obavlja. Tako su ga spremali za posao i aktivan društveni život.
Svako dijete je poslije nastave ostajalo na produžnoj nastavi ili išlo na sekcije. To je, osim toga, roditeljima olakašavalo život, jer nisu morali brinuti što dijete radi dok su oni na poslu.
Sovjetska djeca nikada nisu imala veliki broj igračaka, mnogo različite odjeće, neke luksuzne predmete, kao što to imaju suvremena djeca (na to je, istina, utjecao i deficit robe). Sovjetski čovjek se od rane dobi navikavao da ne bude zahtjevan kada se radi o svakodnevnim potrebama. Smatralo se da će razmažena djeca neizbježno postati asocijalni elementi, a možda i kriminalci!
Veoma je popularno bilo bavljenje botanikom i zoologijom. Postojale su grupe mladih prirodoslovaca koji su istraživali specifičnosti prirode svog kraja. Djecu su vodili na kampove u šumu, učili ih alpinizmu i vožnji kanuom.
Roditelji su također djecu često učili da love ribu i beru gljive (i, što je najvažnije, da znaju prepoznati koje su od njih jestive).
Zbog odsustva religije, pravila ponašanja djeci nisu objašnjavali pomoću Biblije, nego pomoću moralnih normi sovjetskog čovjeka i graditelja komunizma. Uostalom, one se nisu pretjerano razlikovale od deset biblijskih zapovijedi.
Vrlo važno je bilo da čovjek ne živi za sebe, nego za druge, da ne traži osobnu korist i bogaćenje, da ne laže, održava čistoću, poštuje starije (da im ustupa mjesto u gradskom prijevozu, da pomaže starima prijeći ulicu ili da im ponese teške torbe).
Jedna od najvećih vrijednosti bila je obitelj. Djevojčice su se od djetinjstva pripremale da budu majke i da vode kućanstvo (premda su kod njih podržavane i profesionalne težnje). Dječaci su odgajani da rade "muške poslove". Vrlo važno je bilo služiti vojsku. "Oni koji nisu služili vojsku bili su predmet podsmijeha. Djevojke čak nisu željele s njima izlaziti", kaže Ivan (star 75 godina).
I, naravno, za sovjetsko su dijete najveće vrijednosti bile vjernost i ljubav prema domovini.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
