Pet strašnih razdoblja ruske povijesti

1. Mongolska najezda: Rusku je zemlju satrlo najmoćnije carstvo svijeta

Džingis-kan, svemoćni vladar Mongolskog Carstva, poslao je u 13. stoljeću svoje sinove da pokore sjeverne zemlje. Mongolska vojska se 1223. godine prvi put sudarila s odredima ruskih knezova u bitci kod Kalke i potukla ih do nogu. Zatim je 1236. godine, poslije Džingis-kanove smrti, njegov unuk Batu-kan poveo trupe u razornu invaziju na ruske zemlje. To je trajalo pet godina – pet teških godina terora i razaranja.

Mongolska taktika razaranja i pustošenja bila je neočekivana za Ruse. Ruskih ratnika je vjerojatno bilo više nego Mongola, no oni se nisu mogli ujediniti i zbog toga su doživjeli poraz. Mongolska najezda je razorila ruske kneževine i gradove. Ruska kultura koja je postojala prije ove najezde bila je potpuno uništena. Kijev, Rostov, Galič, Černigov, Rjazanj i drugi centri Stare Rusije sravnjeni su sa zemljom. Rusima je trebalo više od sto godina da se oporave od ove razorne najezde.

2. Smutno doba: Dinastijska kriza, vulkanska zima, poljska invazija i totalni kaos

Ovo mračno razdoblje je trajalo 15 godina, od 1598. do 1613. Glavni uzrok Smutnog doba bio je kraj dinastije Rjurikoviča. Naime, sin Ivana Groznog Fjodor (1557.-1598.) nije imao djece, a najmlađi carević Dmitrij (1582.-1591.) umro je ili je ubijen pod misterioznim okolnostima. Nije bilo zakonitog nasljednika prijestolja pa je tron zauzeo Boris Godunov, brat žene cara Fjodora.

Tijekom posljednjih godina vladavine Ivana Groznog i njegovog nasljednika Fjodora kmetstvo je uvedeno u cijeloj Rusiji, seljaci su vezani za zemlju a društvena nepravda je postala još očiglednija. Kmetstvo, međutim, nije spasilo Rusiju od velike gladi 1601.-1603. godine. Rusi nisu imali dovoljno namirnica, a Livonski rat (1558.-1583.), koji je Moskva u velikoj mjeri izgubila, ispraznio je državnu kasu. Samo je u Moskvi od gladi umrlo preko 127 000 ljudi. Počele su izbijati seljačke bune.

Boris Godunov je umro 1605. godine, a vlast u Rusiji je zauzeo Lažni Dimitrij I. (?-1606.), koji se predstavljao kao ubijeni carević Dmitrij. Samozvanac je ubrzo zatim ubijen i u tom je trenutku Smutno doba dostiglo svoj vrhunac.

Seljačke bune su bijesnile po cijeloj zemlji, na prijestolju je bio car Vasilij Šujski čiji je legitimitet bio sumnjiv, a zatim se pojavio još jedan samozvani carević Dmitrij... Usred tog je kaosa Poljsko-Litavska Unija izvršila upad u Rusiju i zauzela Moskvu. Tek 1612.-1613., poslije čitavog desetljeća nemira i trzavica, ruski narod se digao na ustanak i protjerao Poljake iz Moskovskog kremlja. Na čelu ustanka su bili Kuzma Minjin i knez Dmitrij Požarski. Oni su pomogli da se u Rusiji uspostavi monarhija. Na rusko prijestolje je dovedena dinastija Romanov.

U Smutnom dobu je Rusija izgubila otprilike četvrtinu stanovništva.

3. Epidemija kuge 1653.-1654.: Sunce se na nebu pomračilo, a zemljom hara smrt

Patrijarh Nikon je 1653. godine pokrenuo crkvenu reformu poslije koje je jedan dio vjernika otišao u raskol, a već je naredne 1654. godine središnju Rusiju zahvatila epidemija kuge. Rusima je to bila prva velika epidemija tako da su bili potpuno nespremni. Car Aleksej Mihajlovič, vojni vrh i cijela vojska u to su vrijeme ratovali protiv Poljsko-Litavske Unije, tako da su stjecajem okolnosti bili izvan opasnosti, a carska obitelj je brzo i pravovremeno evakuirana iz Moskve.

Moskva je opustjela. Stanovnici su većinom pobjegli ili pomrli od kuge. Izbjegli Moskovljani su prenijeli bolest u druge gradove i sela središnje Rusije. Povijesničari smatraju da je 1653.-1654. u Rusiji od kuge umrlo 800 000 ljudi.

4. Tri revolucije, Prvi svjetski rat i Građanski rat: Uništenje Ruskog Carstva

Vladavina cara Nikolaja Romanova počela je tragedijom na Hodinskom polju, i mnogi su u tome vidjeli loš znak. I zaista, 1905. godine je Rusija zaratila s Japanom, a iste je godine izbila i Prva ruska revolucija.

Poslije događaja 1905. godine, u Rusiji je stalno tinjalo revolucionarno djelovanje. Prvi svjetski rat u koji je ruska carska vojska ušla potpuno nespremna potaknuo je Februarsku revoluciju 1917., a zatim je uslijedila Oktobarska revolucija 1917. godine, u kojoj su boljševici zauzeli vlast. Poslije toga je državna struktura iz temelja preuređena.

Stanovništvo Rusije se podijelilo na boljševike i monarhiste. Nastao je kaos građanskog rata (1917.-1923.) u kojem je život izgubilo oko 11 milijuna ljudi, a dva milijuna su napustila zemlju. Situaciju su pogoršale masovne infektivne bolesti.

Rusiju je 1918. zahvatila pandemija španjolske gripe, a 1921.-1922. je vladala velika glad... Sve je to nalikovalo na pravi pakao. Nemoguće je točno odrediti koliko su ljudskih života odnijeli svi spomenuti događaji.

5. Staljinov režim i Drugi svjetski rat: Najkrvavije razdoblje ruske povijesti

Kolektivizacija poljoprivrede u ranom SSSR-u izazvala je 1932.-1933. godine veliku glad, koja je pored Rusije zahvatila i Kazahstan, Ukrajinu i Sjeverni Kavkaz i odnijela 11 milijuna ljudskih života.

Poslije toga je punom parom pokrenuta industrijalizacija sovjetske ekonomije i proizvodnje, potaknuta takozvanim "petoljetkama". To je izazvalo novi val represija radnika i seljaka. 1930. godine je osnovan GULAG ("Glavna uprava logora"). Oko 40 milijuna ljudi je pogubljeno, utamničeno ili na neki način represirano. Ruska nacija je tijekom 1930-ih pretrpjela korjenite promjene.

A onda je izbio Drugi svjetski rat.

Tužna je istina da bez Staljinove politike kolektivizacije i industrijalizacije SSSR ne bi imao mnogo šanse da se suprotstavi invaziji nacističke vojske, ali je isto tako očigledno da je monstruozni Drugi svjetski rat u Sovjetskom Savezu odnio preko 26 milijuna ljudskih života, a životni standard je opao do krajnjih granica.

Pravo je čudo da su Rusi poslije svih nesreća koje su ih snašle u prvoj polovici 20. stoljeća uspjeli sačuvati i izgraditi državu u kojoj sada žive.