Kolektivizacija u SSSR-u: Kako je uništeno rusko seljaštvo

29. KOL 2017.

Boris Egorov

Anastasija Karagodina

Неизвестный автор/Собрание Г. А. Максимовой/https://russiainphoto.ru

Kolektivizacija, ili konsolidacija privatnih seljačkih gospodarstava u kolektivne, bila je napad na drevne tradicije ruskog seljaštva. Međutim, s pozitivne je strane ubrzala industrijalizaciju i postavila novorođenu sovjetsku državu na put ka gospodarskom razvoju.

/ Nepoznati autor/МАММ/russiainphoto.ru

Dvadesete godine su bile teško vrijeme za Rusiju. Nakon razornog Građanskog rata i stranih intervencija, poljoprivredne krize i neuspjelih ekonomskih reformi, novoformirana sovjetska država je trebala značajne, radikalne korake za budući razvoj. Kolektivizacija je bila jedan takav korak.

/ Nepoznati autor/Državni muzej političke povijesti Rusije/russiainphoto.ru

Kolektivizacija je podrazumijevala velike reforme poljoprivrednog sektora u Sovjetskom Savezu. Počevši od 1927. godine, kolektivizacija je bila usmjerena na konsolidaciju pojedinačnih seljačkih posjeda i rada u kolektivne farme, takozvane "kolhoze". Radnici u njima nisu dobivali plaće već udio onoga što je kolhoz proizveo - samo za vlastite potrebe i potrebe svojih obitelji, ništa više.

/ Arkadij Šiškin/МАММ/russiainphoto.ru

Sovjetske vlasti su se nadale da će kolektivizacija značajno povećati opskrbu urbanog stanovništva hranom. To je bilo iznimno važno jer je u isto vrijeme započeo proces industrijalizacije. Više radnika u postrojenjima i tvornicama značilo je veću potražnju za hranom.

/ Arkadij Šiškin/МАММ/russiainphoto.ru

Kolektivizacija je postala proces velikog opsega 1929. godine, kada je objavljen članak Josifa Staljina "Godina velikog zaokreta". Staljin je potvrdio da su procesi kolektivizacije i industrijalizacije glavna sredstva za modernizaciju zemlje. Istodobno je utvrdio potrebu za likvidacijom klase imućnih seljaka poznatih kao "kulaci" ("šake" na ruskom).

/ Arkadij Šiškin/МАММ/russiainphoto.ru

Kolhozi su trebali postati prekretnica u sovjetskoj socijalističkoj ideologiji: zajednice sretnih radnika koji zajedno rade u potpunom blaženstvu i skladu u korist cijele velike države. Međutim, stvarnost nije bila tako vesela.

/ Nepoznati autor/МАММ/russiainphoto.ru

Kolektivizacija je duboko istraumatizirala seljaštvo. Prisilno oduzimanje mesa i kruha dovelo je do brutalnosti među seljacima. Čak su radije klali vlastitu stoku nego je predavali kolektivnim farmama. Ponekad je sovjetska vlada morala dovoditi vojsku kako bi suzbila pobune.

/ Nepoznati autor/МАММ/russiainphoto.ru

Uništene su stare tradicije ruskog seljaštva. Seljaci su nekoć biti zainteresirani za plodove svog rada, no u kolhozima su izgubili sav osjećaj za inicijativu. Rane godine kolektivizacije bile su katastrofalne. 1932.-1933. zemlju je pogodila velika glad koja je ubila oko 8 milijuna ljudi, dobrim dijelom zahvaljujući kolektivizaciji.

/ Arkadij Šajhet/МАММ/russiainphoto.ru

Do sedamdesetih godina seljak u kolhozu - takozvani kolhoznik - nije imao pravo na putovnicu. Bez nje se nije mogao preseliti u grad i službeno je bio vezan za svoj kolkhoz.

/ Nepoznati autor/Zbirka S.A.Maksimove/russiainphoto.ru

Ipak, kolektivizacija nije bila samo propast i neuspjeh. Dio seljaka koji nisu trpjeli kolektivizaciju preselio se u gradove i postao pokretač procesa industrijalizacije.

/ Nepoznati autor/Privatna zbirka S. Burasovskog/russiainphoto.ru

Kolektivizacija je omogućila državi da preuzme kontrolu nad poljoprivrednim sektorom i raspodjelom rezervi. To je bilo od velike pomoći, pogotovo tijekom Drugog svjetskog rata.

sovjetski savez povijest rusije sssr MEDIJATEKA Fotogalerije