Požarski i Minjin: Brončani junaci na Crvenom trgu

Ilja Pitalev/Sputnik
Vjerojatno nikad niste čuli za Kuzmu Minjina i Dmitrija Požarskog, dva ruska junaka ovjekovječena u bronci na Crvenom trgu ispred Moskovskog Kremlja. Jedan je bio trgovac, a drugi knez. Oni su odigrali odlučujuću ulogu u povijesti Rusije spašavajući zemlju od zavojevača.

Ovaj spomenik je sačuvan čak i prilikom rekonstrukcije Moskve tijekom 1930-ih, kada su srušeni mnogi spomenici i zdanja iz carskog razdoblja. To je razumljivo, jer spomenik ima veliki patriotski značaj - on simbolizira jedinstvo naroda (Minjin, narodni vođa) i državne vlasti (Požarski, knez i visoki vojni dužnosnik). Moskva je spašena od stranih zavojevača upravo zahvaljujući tom jedinstvu.

U najmračnijim razdobljima povijesti Rusije, kao što su tatarski jaram, poljska intervencija, rat protiv Napoleona i Drugi svjetski rat, situacija se odvijala na sličan način. Uvijek se činilo da je kraj blizu i da ništa više ne može spasiti Rusiju od okupacije i razaranja, i uvijek su obični ljudi zbijali redove pod rukovodstvom državnih vođa i borili se protiv neprijatelja do konačne pobjede. To je podvig koji su izvršili Minjin i Požarski, a evo kako je sve to izgledalo.

Poljska invazija i okupacija

Crveni trg u Moskvi, Rusija, oko 1870. godine.

Početak 17. stoljeća u povijesti Rusije se zove "Smutno doba", jer je zemlja zapala u krizu dinastijskog naslijeđa, a potresale su je i seljačke bune. Samozvanac, poznat kao lažni Dimitrij II., predstavio se kao sin Ivana Groznog i došao blizu Moskve sa svojim snagama, a car Vasilij Šujski je svrgnut s prijestolja.

Vlast su 1610. godine u svojim rukama držala "Sedmorica boljara". Oni su odlučili predati grad poljskoj vojsci. Poljski vojskovođe su htjeli postaviti kneza Vladislava za kralja Rusije, ali su se 1611. godine poljske trupe našle pod opsadom u Kremlju, i počele gladovati. Došlo je vrijeme da se okupator protjera iz ruske prijestolnice, i tada su Minjin i Požarski stupili na scenu.

Kuzma Minjin

Njegovo porijeklo je zagonetno. Mi čak ne znamo kako mu se zvao otac. Pojedini stručnjaci smatraju da je Minjin tatarskog podrijetla. Znamo sigurno da je Kuzma bio žitelj Nižnjeg Novgoroda, radio je kao mesar i imao je u narodu određeni autoritet. On je bio rođeni vođa, često je prisustvovao narodnim zborovima i nagovarao ljude da formiraju odrede narodnog otpora kako bi protjerali Poljake iz Kremlja i vratili rusku vlast.

Koristeći svoja poznanstva, Minjin je procijenio imovinu žitelja Nižnjeg Novgoroda i organizirao da svi plate trećinu svoje ušteđevine za potporu narodnih dobrovoljačkih odreda. Onima koji su odbili platiti imovina je oduzeta. To obavezno masovno financiranje pomoglo je da se formira jezgra narodnog pokreta otpora. U tim odredima su bili profesionalni vojnici koji su mogli pobijediti poljske trupe zatvorene u Kremlju, jednoj od najjačih tvrđava u Europi.

Dmitrij Požarski

Rusija, Suzdal, Manstir prepodobnog Jefimija. Brončani reljef s likovima Požarskog i Minjina na vratima male kapele u kojoj se nalazi grob Požarskog.

Dimitrij Požarski je bio knez s visokim činom u carskoj službi. Bio je poznat po svojim moralnim načelima. Nije bio tašt i gramziv. Bio je skroman i odan domovini, uljudan i povučen u sebe.

Bio je u službi Vasilija Šujskog i borio se protiv poljskih zavojevača, a kada su "Sedmorica boljara" poželjela postaviti Vladislava na tron, on se odlučno usprotivio tom izdajničkom potezu. Početkom 1611. godine Požarski je zajedno s narodnim dobrovoljačkim odredima ratovao protiv Poljaka i pomagao u opsadi okupatora u Kremlju, ali je poslije ranjavanja vraćen na svoje imanje u Nižnjenovgorodskoj oblasti.

Drugi narodni dobrovoljački pokret

Barjak Dmitrija Požarskog čuva se u Oružejnoj palači Kremlja.

Kada se Požarski oporavio, članovi drugog dobrovoljačkog pokreta izabrali su ga za vođu. On je pristao samo pod uvjetom da Minjin kontrolira sve financije i opremu narodne vojske. Minjin i Požarski su poslali pisma u mnoge velike gradove okupljajući odrede iz svih moskovskih zemalja. U ožujku su narodni dobrovoljački odredi krenuli u Jaroslavlj gdje su se okupile još veće trupe, pa su čak nagovorili i švedske i njemačke vlasti da pošalju vojsku kao pomoć u borbi protiv Poljaka.

Početkom rujna 1612. godine narodne dobrovoljačke postrojbe su došle do Moskve. Nakon trodnevnih bitaka poljska vojska je razbijena, a nakon dva mjeseca opsade Poljaci su bili na rubu kanibalizma. 5. studenog 1612. godine neprijateljske trupe su protjerane iz Kremlja, i zato se 4. studenog u Rusiji slavi kao Dan narodnog jedinstva, u znak sjećanja na narodnu vojsku koja je pobijedila zavojevače i sačuvala ruski suverenitet.

Ernst Lissner, Protjerivanje poljskih okupatora iz Moskovskog Kremlja.

Kuzma Minjin i Dimitrij Požarski su nastavili služiti Rusiji i kada je prošlo Smutno doba. Obojica su dobili ugledne funkcije na carskom dvoru i na njima su ostali do kraja života.

Spomenik

Spomenik Minjinu i Požarskom na njegovom bivšem mjestu ispred trgovačkog centra GUM.

Ovog mjeseca se navršava 200 godina od podizanja spomenika Minjinu i Požarskom na Crvenom trgu. Ideja o podizanju spomenika se pojavila 1803. godine, a 1808. je car Aleksandar I. dao odobrenje i izdao ukaz kojim je počela općenarodna akcija prikupljanja sredstava za spomenik. Rat protiv Napoleona 1812. godine samo je pojačao patriotsku želju da se spomenik podigne.

Spomenik je izliven 1816. godine od 1100 tona bakra. To je bio prvi u svijetu spomenik takve veličine koji je izliven u jednom procesu. Lijevanje je trajalo 10 sati. Spomenik je otkriven 20. veljače 1818. godine u centru Crvenog trga pred glavnim ulazom u Gornju tržnicu, koja je danas trgovinski centar GUM.

Kasnije, 1931. godine, spomenik je prenesen na njegovo sadašnje mjesto, ispred katedrale Vasilija Blaženog, kako bi se oslobodilo mjesto za sovjetske vojne parade. Danas je spomenik neodvojivi dio dobro poznatog izgleda Crvenog trga. "Građaninu Minjinu i knezu Požarskom - zahvalna Rusija, 1818. godina", piše na spomeniku.

Spomenik Minjinu i Požarskom (današnji izgled).

Pročitajte i: Lažni car na ruskom prijestolju: Presudna bitka za Moskvu 1612.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće