Od Ivana Groznog do Vladimira Putina: Ruske i sovjetske specijalne službe

Feliks Dzeržinski

Feliks Dzeržinski

Getty Images
Neumorne ruske tajne službe već stoljećima prikupljaju podatke i vode nevidljivi rat protiv drugih špijuna, a ponekad i "neutraliziraju" neprijatelje (ili one koje tretiraju kao takve).

Rusija je, kao i mnoge druge zemlje, stoljećima imala specijalne službe. Ivan Grozni (vladao od 1533.-1584.) bio je prvi vladar koji je osnovao vlastitu specijalnu službu - strašne opričnike, najvjerniju carevu gardu čiji je zadatak bio obračunavati se s neprijateljima. Oni, doduše, nisu jako nalikovali na današnje obavještajne ili kontraobavještajne službe, jer je to bio 16. stoljeće.

Dinastija Romanov je također imala sredstva za kontrolu stanovništva i gušenje revolucionara. Jedan od primjera je "Ohrana" (Odjel za očuvanje javne sigurnosti i poretka). Ta služba je funkcionirala dosta dugo (premda možda i ne tako dobro s obzirom na to da je početkom 1900-ih član te organizacije Jevno Azef bio dvostruki agent koji je organizirao terorističke napade i ubojstvo nekoliko dužnosnika).

Jevno Azef

Pa ipak, te službe nisu spriječile boljševike da uzurpiraju vlast 1917. godine i sruše carsku vlast.

Čekisti

Čim su rasturili stari sustav sigurnosti, boljševici su počeli izgrađivati svoj vlastiti. Tako je krajem 1910-ih rođena nova "linija" sovjetskih specijalnih službi: VČK¬-OGPU¬-NKVD-KGB.

Feliks Dzeržinski

Prvi je na čelu takozvanih "čekista" (taj nadimak je bio popularan u čitavoj istočnoj Europi neovisno o službenom nazivu službe) bio Feliks Dzeržinski, osobni Lenjinov prijatelj. On je bio surov, temeljit i nepoštedan. O njemu se još uvijek mnogo raspravlja. Čak i danas je Lubjanski trg u Moskvi, gdje je do 1990-ih stajao spomenik Dzeržinskom, i dalje "mračno središte" Moskve koje ulijeva strah mnogim Rusima.

Od svog osnutka VČK je bio usredotočen na borbu protiv antisovjetskih stranih agenata. Britanski pisac i špijun Somerset Maugham nije mogao spriječiti Oktobarsku revoluciju 1917. godine. Osam godina kasnije čekisti su streljali Sidneya Reillyja, "špijuna Njegovog Veličanstva" (prototip Jamesa Bonda, koji je, uzgred, rođen u obitelji ruskih Židova).

Tajne misije i prljave igre

Sovjetske specijalne službe su bile posebno sklone obračunavati se s ljudima koje je svemoćna Komunistička partija tretirala kao neprijatelje države. Tajni agenti su čak i u inozemstvu pronašli i ubili nekoliko čelnika Bijelog pokreta i nacionalista, i, naravno, Lava Trockog, bivšeg Staljinovog rivala među boljševicima.

Šef Narodnog komesarijata za unutarnje poslove Lavrentij Berija sa Staljinovom kćerkom Svetlanom.

Reputacija sovjetskih specijalnih službi još uvijek je dosta mračna s obzirom da su upravo one provodile Staljinove čistke u kojima je od 1930. do 1953. godine zatvoreno 3,8 milijuna ljudi, a 786 000 je osuđeno na smrt. Zvuči paradoksalno, no i sami šefovi čekista su bili često hapšeni, osuđeni i streljani. To se, primjerice, dogodilo s Henrikom Jagodom, Nikolajem Ježovom i Lavrentijem Berijom, trojicom šefova OGPU-NKVD u Staljinovom razdoblju.

Tajni agenti

Dok su se sigurnosne službe borile protiv neprijatelja (stvarnih i zamišljenih), agenti obavještajne službe su bili više orijentirani na međunarodni nivo, kako u ratnim, tako i u mirnodopskim uvjetima. Tijekom Drugog svjetskog rata Sovjeti su organizirali desetke uspješnih operacija koje su doprinijele pobjedi nad nacistima.

Sovjetski obavještajac Nikolaj Kuznjecov.

Jedan od najučinkovitijih agenata bio je legendarni Nikolaj Kuznjecov. On je djelovao u neprijateljskoj pozadini i slao je Moskvi važne podatke. Njegov šef je bio Pavel Sudoplatov, "Staljinov špijun" koji je koordinirao rad mnogih agenata i organizirao operacije koje su doprinijele porazu Njemačke u Staljingradskoj bici. Postojala je i organizacija SMERŠ ("Smrt špijunima"). Ona se učinkovito suprotstavljala njemačkoj obavještajnoj službi tijekom rata.

Legende špijunaže

Hladni rat je počeo odmah poslije Drugog svjetskog rata te je sa sobom donio nove zadatke tako da su se špijuni morali prilagoditi radu u ilegali. Nikada se nije znalo za koga se može ispostaviti da je ruski agent, od Margarite Konjenkove u koju je bio zaljubljen Einstein do veleposlanika Kostarike u Italiji (pravo ime Josip Grigulevič). Legendarni špijun je bio i Jurij Drozdov (1925.-2017.). Kada se vratio u Moskvu on je koordinirao rad tajnih agenata.

General Jurij Drozdov

Sovjetski agenti su bili čuveni kao vješti špijuni. Prisluškivali su čak i Franklina Roosevelta na Teheranskoj konferenciji 1943. godine i američko veleposlanstvo u Moskvi.

S druge strane, CIA i druge zapadne specijalne službe stalno su bile konkurencija sovjetskim kolegama. Tijekom Hladnog rata mnoga mjesta u Moskvi su bila prava "ratišta" sovjetske i američke obavještajne službe. Kolekcija predmeta koje je KGB konfiscirao od zapadnih špijuna vrlo je specifična - štapovi s oštricama, pištolji skriveni u lampama i sl.

Naravno, nisu svi pripadnici KGB-a bili privrženi i lojalni svojoj službi. S vremena na vrijeme ponetko bi prebjegao u zapadne zemlje (primjerice, Oleg Gordijevski je prebjegao u Veliku Britaniju).

Kako sada stoje stvari?

I KGB i Sovjetski Savez su odavno prestali postojati, no njihovo je nasljeđe i danas prisutno u Rusiji. Kao što mnogi znaju, predsjednik Rusije Vladimir Putin je bio časnik KGB-a i radio je u Istočnoj Njemačkoj tijekom 1980-ih. I mnoge druge ugledne ličnosti u Rusiji su u prošlosti imale veze s KGB-om.

Vladimir Putin

Danas su specijalne službe aktivne kao nikada ranije. Najpoznatija među njima je FSB (Federalna služba sigurnosti), nasljednica KGB-a, ali postoje i druge sigurnosne službe, primjerice FSO (Federalna služba osiguranja) koja osigurava najvažnije ljude u Rusiji. One nastavljaju s radom, no sve je teže saznati bilo što o njihovim operacijama jer se sve drži u tajnosti.

Kviz: Koliko znate o glavnoj sigurnosnoj službi Rusije?

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više