Najbolji Staljinov diverzant

Nikolaj Kuznjecov /

Nikolaj Kuznjecov /

RIA Novosti
Na sovjetskoj televiziji je 1947. godine prikazan film "Podvig obavještajca", koji je zatim postao kultni film za mnoge generacije sovjetskih dječaka. Tada je malo tko u SSSR-u znao za Nikolaja Kuznjecova, obavještajca koji je poslužio kao prototip glavnog junaka, a to je bio rijedak slučaj kada je stvarna ličnost učinila daleko više podviga nego što je prikazano u filmu.

Nikolaj Kuznjecov je govorio na šest dijalekata njemačkog jezika. Uvijek se trudio da govori drugačijim dijalektom od sugovornika da ovaj ne pomisli da su iz istog kraja. Kuznjecov nikada nije bio u Njemačkoj i lako su ga mogle odati neke sitnice koje su bile poznate svakom žitelju određene oblasti.

Za razliku od mnogih drugih obavještajaca čiji su podvizi još uvijek državna tajna, Nikolaj Kuznjecov je danas čuven u Rusiji. Prvi istraživači Kuznjecovljeve obavještajne djelatnosti bili su Aleksandar Lukin i Teodor Glatkov (koji je kasnije postao poznati povjesničar specijalnih službi). Oni su se potrudili da u službnoj Nikolajevoj biografiji ne potenciraju mnogo pitanja vezanih za njegovo porijeklo i uhićenje krajem 1920-ih. Drugim riječima, Kuznjecov nije bio baš idealan junak tadašnje knjige jer je poticao iz imućne obitelji, a otac mu je podržavao bjelogardijce i nije htio stupiti u kolhoz.

S druge strane, zahvaljujući uvjetima koje mu je pružala obitelj, uporni Nikolaj Kuznjecov je uspio steći obrazovanje u sibirskoj zabiti (njegovo rodno selo Zirjanka nalazi se 2200 km istočno od Moskve). Roditelji su ga poslali 100 km od kuće u gradić koji je imao srednju školu i dobre nastavnike. Tamo je on pokazao jedinstveni dar za jezike. Učio je njemački u razgovoru s ljekarnikom i šumarom. To su bila jedina dva Nijemca u cijelom gradu.

Dobar poznavatelj stranih jezika nije bio nikome potreban u Sibiru tijekom 1920-ih. Kuznjecov je upisao tehničku školu, ali je nije mogao završiti zbog "porijekla" te je otputovao u rusku republiku Komi da tamo radi na sječi šume i pripremi drvne građe. Međutim, mladi stručnjak u početku nije imao mnogo sreće. Uhićen je i osuđen na godinu dana kazneno-popravnih radova "u paketu" s rukovodstvom šumskog gospodarstva koje je uhvaćeno u krađi.

Nikolaj Kuznjecov / Arhivska fotografijaNikolaj Kuznjecov / Arhivska fotografija

Dugi put u prijestolnicu

Već poslije raspada SSSR-a Kuznjecovljev biograf Teodor Glatkov ispričao je da su specijalne službe zapazile budućeg obavještajca upravo za vrijeme rada u republici Komi. Lokalni odjel Narodnog komesarijata unutarnjih poslova obratilo je pozornost na momka koji je za godinu dana naučio komi-permjački jezik i savršeno govorio njemački. A jednom prilikom je bez problema savladao provalnike.

Nikolaj počinje surađivati ​​sa čekistima i tajno radi za Narodni komesarijat unutarnjih poslova u republici Komi i na Uralu, bori se protiv bandita i nadzire strance koji dolaze u regiji. Treba istaknuti da je nekoliko organizacija za zaštitu ljudskih prava koje su istraživale represije u republici Komi pokušavalo optuži Kuznjecova za uhićenja komi-permjačkih nacionalista, ali nisu mogli predočiti uvjerljive dokaze.

Kada se 1938. godine centralni aparat Narodnog komesarijata unutarnjih poslova zbog represija suočio s nedostatkom kadrova, Kuznjecov je upućen na službu u Moskvu. Dobio je izuzetno rijedak položaj - postao je supertajni specijalni agent i dobio dokumente sovjetskog Nijemca Rudolfa Schmidta, stan u centru sovjetske prijestolnice i određenu slobodu djelovanja. Pred rat su u Moskvu dolazile mnoge delegacije iz Hitlerove Njemačke. Rudolf/Nikolaj je vješto uspostavljao kontakte s vojnim osobama, diplomatima i inženjerima koji su ga tretirali kao svog sunarodnjaka.

Putovnica Rudolfa Schmidta / Arhivska fotografija.Putovnica Rudolfa Schmidta / Arhivska fotografija.

Diverzant

Početkom rata diverzantska aktivnost u Sovjetskom Savezu nije bila na visini. Sovjetska država se pripremala za ofenzivni, a ne obrambeni rat. Poznati povjesničar specijalnih službi Aleksandar Kolpakidi u knjizi "Diverzantska aktivnost u pozadini fronte" navodi direktivu Narodnog komesarijata unutarnjih poslova koja odlično karakterizira stanje u srpnju 1941. godine: "Odredi i grupe se formiraju na brzu ruku, doslovce za nekoliko sati, od osobe koje se međusobno ne poznaju i ne znaju rukovati oružjem". Hitno su osnovane nove jedinice, a za rad u pozadini fronte su angažirani profesionalci. Nikolaj je bio jedan od njih. On je neko vrijeme "stažirao" u logoru za ratne zarobljenike, a u ljeto 1942. godine se našao kod grada Rovna s ispravama u kojima je pisalo da je on oberlajtnant Paul Zibert.

Čovjek koji nikada nije bio u Njemačkoj teško može glumiti Nijemca. Kuznjecov je stalno morao kontrolirati svaki svoj pokret. Evo jednostavnog primjera: kada Rus naručuje tri krigle piva on pokazuje barmenu kažiprst, srednji i prstenjak, a Nijemac pokazuje palac, kažiprst i srednji prst. Dovoljno je u razgovoru samo za trenutak izgubiti pažnju i napraviti pogrešnu gestu da se izazove sumnja kod sugovornika. Kuznjecov je, međutim, odlično savladao njemačku kulturu konzumiranja alkohola i tako je naveo njemačkog majora da popije koju čašicu više, i od njega je saznao da se planira atentat na čelnike zemalja antihitlerovske koalicije u Teheranu. Aleksandar Kolpakidi piše da je "časnik koji izvlači podatke po barovima i restoranima u Rovnu mogao saznati mnogo toga, ali ne neku veliku tajnu". Pa ipak, analitičari u Moskvi su od mase sitnica koje im je slao Nikolaj uspjeli stvoriti jasnu sliku budućih njemačkih planova.

Istovremeno Kuznjecov Zibert u Rovnu vreba visoke njemačke dužnosnike i časnike koji su bili odgovorni za zločine protiv civilnog stanovništva. Međutim, početkom 1944. godine, poslije velikog broja likvidacija koje je realizirao Nikolaj, oko njega se počinje stezati obruč. On "daje" sebi čin kapetana i seli se u Lviv gdje uspijeva izvršiti još nekoliko značajnih diverzija, a zatim donosi odluku da se probije na ruski teritorij.

/ Petar Zdorovilo/TASS/ Petar Zdorovilo/TASS

Najprije ga prati sreća: on i njegovi ljudi uspijevaju proći kontrolne punktove i izaći iz grada. Međutim, u seocetu Boratin blizu linije fronte Kuznjecov nailazi na ukrajinske nacionaliste nad kojima su hitlerovci u toj fazi rata gotovo izgubili kontrolu. U okršaju protiv njih Kuznjecov gine zajedno s prijateljima.

Mnogo godina kasnije, u memoarima "Obavještajna služba i Kremlj", bivši rukovoditelj Kuznjecova i Medvedeva general Sudoplatov napisat će da je Kuznjecova pogubila "pretjerana vjera u svoju sreću". A sreća je zapravo bila samo posljedica njegove hladnokrvnosti, obučenosti i spremnosti da se bori za svoju zemlju. Baš kao što govori junak filma "Podvig obavještajca": "Pravi obavještajac mora silno voljeti svoju domovinu".