"Crn kao Azef": Najomraženiji dvostruki agent u ruskoj povijesti

9. kolovoza 2017. Oleg Egorov
Jevno Azef (1869.-1918.) je bio provokator, terorist i dvostruki agent koji je simulirao lojalnost i revoluciji i carskom režimu. "Labirint" njegovih laži otkriven je sasvim slučajno. Danas je on simbol izdaje u ruskoj povijesti.
Yevno Azef
Jevno Azef / Izvor: Legion Media

Stranku socijalista-revolucionara (SR) 1908. godine je potresao skandal. Tada je to bila jedna od vodećih revolucionarnih snaga u Rusiji koja je izvršila na desetke drskih terorističkih napada na visoke dužnosnike carske Rusije.

Poznati izadavač Vladimir Burcev tvrdio je da je vođa stranačke Borbene organizacije (inače poznat po hrabrosti i planiranju atentata) zapravo bio agent tajne policije. Međutim, u početku nitko u stranci nije vjerovao Burcevu, jer je osumnjičen Jevno Azef, a on je bio legenda među revolucionarima. Azef je planirao i proveo najuspješnije operacije u povijesti ove stranke - ubojstva ministra unutarnjih poslova Vjačeslava von Plehvea i guvernera Moskve, velikog kneza Sergeja Aleksandroviča (ujaka cara Nikolaja II.).

Tvrdnja da Azef radi za državu tada je izgledala kao što bi danas izgledala tvrdnja da vođa terorističke organizacije Islamska Država Abu Bakr al-Bagdadi radi za američku obavještajnu službu (nitko ne bi vjerovao da je to moguće). "Vi ste užasan čovjek, vi klevećete junaka", rekao je Burcevu jedan od vođa SR-a tijekom interne istrage. Međutim, Burcev je bio u pravu. Azef je zaista radio za policiju od samog početka svoje terorističke karijere. Ali on nije "vukao za nos" samo revolucionare, nego je isto tako obmanjivao i ruske vlasti. On je zapravo bio lojalan isključivo samome sebi i novcu.

 

Mladi špijun

Azef je imao 23 godine kada je 1892. napisao pismo ruskoj policiji s prijedlogom da ga prime kao špijuna. U to vrijeme je on živio u Njemačkoj i studirao na Tehnološkom institutu u Karlsruheu. Azef je odrastao u siromašnoj židovskoj obitelji blizu Grodna (tada Rusko Carstvo, a danas Bjelorusija). Povjesničari smatraju da je poslije jedne krađe morao prebjeći iz Rusije u Njemačku.

Mladi Azef / Izvor: Arhivska fotografijaMladi Azef / Izvor: Arhivska fotografija

Jevno je često bio u kontaktu s ruskim studentima koji su živjeli u Karlsruheu i bili revolucionarno nastrojeni, a, sobzirom na to da mu je bio potreban novac, odlučio je zaraditi na prodaji informacija.

Odjel za čuvanje javne sigurnosti i reda ("Ohrana") sa zadovoljstvom je prihvatilo mladog entuzijasta. Azefovi pretpostavljeni su ga ocijenili kao talentiranog i pedantnog agenta. "Od svega na svijetu me najviše plaši misao da ću ostati bez vaših usluga", napisao mu je jedan od pretpostavljenih.

Nakon šest godina potkazivanja učenika s kojima se družio i informiranja "Ohrane" o širenju ilegalne literature i vezama između ruskih i njemačkih socijalista, Azef se vratio u Rusiju gdje je nastavio raditi kao tajni agent.

 

Dvostruka igra

Uspješno se infiltrirao u SR i, štoviše, poslije nekoliko godina je stao na čelo Borbene organizacije - najtajnije strukture u ovoj stranci. Borbena organizacija je vršila napade na visoke carske dužnosnike. Stranka socijalista-revolucionara je vjerovala da je to najbolji način za izazivanje sukoba između vladinih snaga i narodnih masa, a samim tim i revolucije.

Nitko u "Ohrani" nije znao kakav je pravi Azefov status u stranci. Načelnici policije su bili uvjereni da je on običan član. To je omogućilo provokatoru da započne svoju vlastitu igru. Kao šef Borbenog odjela on je pripremio veliki broj terorističkih napada, a policiju je pravodobno informirao samo o pojedinim slučajevima.

Vladimir Burcev / Izvor: Nacionalna biblioteka FrancuskeVladimir Burcev / Izvor: Nacionalna biblioteka Francuske

Vlasti su, razumije se, spriječile atentate koje je Azef najavio, ali su svi ostali bili uspješno izvršeni, uključujući i ubojstvo von Plehvea (1904.) i velikog kneza Sergeja Aleksandroviča (1905). S druge strane, Azef je bezobzirno odavao policiji svoje drugove revolucionare, posebno one koji su mu bili rivali u stranci.

To je dovelo Azefa u vrlo neobičnu situaciju. I stranka i policija su mu bezrezervno vjerovali. Revolucionari nisu mogli zamisliti da je čovjek koji je planirao dvije najuspješnije stranačke operacije bio tajni policijski agent. S druge strane, šefovi "Ohrane" su ga pohvalili za to što je spriječio nekoliko terorističkih napada i pomogao u uhićenju mnogih opasnih kriminalaca. Dvostruki agent je to koristio i kao nekakav lutkar vukao konce kontrolirajući obje strane u konfliktu.

 

Agent provokator protiv "Sherlocka Holmesa"

Vladimir Burcev, izdavač blizak revolucionarima, gotovo slučajno je saznao za Azefov tajni život. On se 1906. godine sastao s bivšim dužnosnikom "Ohrane" koji mu je rekao da je jedan od lidera SR-a najvišeg ranga radio za državu. Nakon detaljne analize Burcev je posumnjao na Azefa, i kasnije je zbog toga dobio nadimak "Sherlock Holmes ruske Revolucije".

Izdavač je pronašao jednog od bivših Azefovih šefova, nekadašnjeg načelnika policije Alekseja Lopuhina, i pitao ga: "Je li Azef vaš agent?" Ujedno mu je nabrojao sve što je Azef uradio kao šef Borbene organizacije (s čime Lopuhin nije bio upoznat). Šokirani Lopuhin je zaključio da je bolje reći istinu o čovjeku koji je izdao obje strane, i zato je odgovorio: "Da".

 

Užasna istina

Lopuhinovo svjedočenje je bilo od ključnog značaja tijekom interne istrage koju je provela stranka SR, i to je pomoglo Burcevu da dokaže da je legendarni "Ivan" (Azefov pseudonim) bio provokator kojeg je plaćala država. Stranka je bila upropaštena. Azefova izdaja je poljuljala vjeru u revolucionarnu borbu. "Izgubili smo pravo da budemo naivni. Ispostavilo se da je čovjek kojem smo vjerovali prevarant i izdajnik, koji je oskrnavio sve što je za nas bilo svetinja", pisao je Vladimir Zenzinov.

Dubina Azefove prijevare je depresivno djelovala na mnoge ljude u Ruskom Carstvu, bez obzira na to jesu li podržavali vlast ili revolucionare. Njegovo ime je zatim desetljećima bilo simbol izdaje i zla. Primjerice, Vladimir Majakovski je u svojoj poemi "Oblak u hlačama" (1915.) opisao tamu mračne noći bez zvijezda i rekao da je ona "crna kao Azef". Mark Aldanov, koji je napisao članak o Azefu, rekao je da je ovaj bio "nešto između čovjeka i pitona".

 

Azefov bijeg

Cijela Rusija je proklinjala Azefa, tako da je on brže-bolje napustio zemlju i pobjegao u Njemačku gdje je gotovo cijelo desetljeće živio kao uspješan buržuj pod imenom Alexander Neumayer.

Kada je izbio Prvi svjetski rat, Azef je zapao u velike probleme. Njemačka vlada ga je internirala kao stranca koji radi za neprijatelja. Jevno Azef je dvije godine (1915.-1917.) proveo u zatvoru. Umro je od zatajenja bubrega pola godine nakon što je pušten. Na nadgrobnoj ploči u Berlinu nije mu napisano ime, nego samo broj.

+
Like us on Facebook