Trojica veličanstvenih: Neporaženi ruski vojskovođe

Povijest
ALEKSEJ TIMOFEJČEV
Rusija je u svojoj povijesti mnogo puta ratovala. Ovo su tri vojskovođe koji su proslavili svoju zemlju trijumfalnim pobjedama na bojnom polju.

1. Aleksandar Suvorov

Aleksandar Suvorov u svojoj dugoj ratnoj karijeri nije izgubio nijednu bitku. Odnio je preko 60 pobjeda. Među njima je najteža vjerojatno bila opsada turske tvrđave Izmail 1790. godine.

To je bilo u vrijeme Rusko-turskog rata, kada je tvrđava Izmail na Dunavu imala ključni strateški značaj. Bila je dobro utvrđena, imala je visoke bedeme i rov dubok 10 metara. U garnizonu je bilo oko 35 000 vojnika (od toga su polovica bili janjičari - elitne turske postrojbe), a Suvorov je na raspolaganju imao oko 31 000 vojnika.

Neprijatelj je bio dosta jači, ali to nije smetalo Suvorovu da uputi Turcima nedvosmislenu poruku: "Imate 24 sata za pregovore i izlazak na slobodu. Moj prvi pucanj će značiti da ste svi zarobljeni, moj napad - da ste mrtvi". Načelnik obrane grada odgovorio je u sličnom stilu: "Prije će Dunav poteći unatrag i sunce pasti na zemlju nego što će se Izmail predati".

Suvorov je šest dana učio svoje vojnike kako savladavati rovove i bedeme, a zatim je izvršio napad na tvrđavu prije svitanja, i to s tri strane. Turke je ovaj potez malo dezorijentirao jer nisu očekivali napad s različitih strana. Žestoko su se branili, tako da je bitka bila teška. Rusima je ipak pošlo za rukom zauzeti vanjske bedeme i ući u grad. Ulične borbe u gradu su prerasle u pravi pokolj.

"Pucalo se iz svakog prozora. ... Pored muškaraca su ratovale i žene. One su napadale Ruse s jataganima u rukama kao da su očajnički jurile u smrt... Padali su zapaljeni krovovi... Nekoliko tisuća konja je pobjeglo iz zapaljene konjušnice. Trčali su ulicama kao sumanuti i pravili kaos", tako je ovu epsku bitku prikazao u 19. stoljeću ruski povjesničar.

Tvrđava je pala u 16:00. Turci su izgubili 26 000 ljudi, a 9 000 je zarobljeno. Rusi su izgubili oko 2200 vojnika. Nekoliko godina kasnije, Suvorov je rekao da se "čovjek samo jednom u životu može osmjeliti da napadne takvu tvrđavu".

2. Fjodor Ušakov

I admiral Fjodor Ušakov, koji je zapovijedao flotom u 18. stoljeću, nije izgubio nijednu bitku. Nije izgubio nijedan brod, i nijedan njegov mornar nije dospio u zarobljeništvo.

Većinu svojih pobjeda Ušakov je odnio u borbama protiv Turaka. Za razliku od kopnenih ruskih trupa koje su bile dosta jake, flota na Crnom moru je krajem stoljeća još uvijek bila u procesu stvaranja, tako da su Turci imali jaču mornaricu.

Zbog toga je Crnomorska flota izbjegavala odlučne bitke protiv Turaka. Sve se promijenilo kada je u ožujku 1790. godine Ušakov postavljen na čelo flote. On je ukinuo tadašnje inertne običaje ratovanja na moru. Pridržavao se fleksibilnijeg inovativnog pristupa koji je brodovima omogućavao da manevriraju u tooku bitke, a posebnu pažnju je obraćao na uvježbavanje.

Nove metode su urodile plodom u ključnim akciji protiv Turaka, u bitci kod Tendre (blizu obala Bugarske). U rujnu 1790. je osmanska flota bila veća - Turci su imali 14 ratnih brodova, a Ušakov 10. Pa ipak je Ušakov odlučio krenuti u napad usmjerivši paljbu prije svega na najvažnije turske brodove. Oni ga nisu mogli zadržati i počeli su se panično povlačiti. "Naša flota je gonila i tukla neprijatelja cijelim putem tijekom povlačenja", rekao je Ušakov. Potjera je trajala dva dana. Rusi su uspjeli potopiti glavni neprijateljski brod i zauzeti još jedan ratni brod. Turska strana je izgubila šest brodova i preko 2000 vojnika, dok je s ruske strane 21 vojnik ubijen, a 25 ih je ranjeno.

"Bitka kod Tendre je ušla u svjetsku teoriju ratovanja na moru. Admiral Ušakov je bio... inovator u pogledu manevarske taktike pomorskih bitaka koja se pokazala kao učinkovita i koja je označila kraj dominacije Turske na Crnom moru...", rekao je ruski vojni povjesničar.

3. Georgij Žukov

Treći vojskovođa je došao do izražaja u sovjetsko doba, tijekom Drugog svjetskog rata. Georgij Žukov je četverostruki Heroj Sovjetskog Saveza i dobitnik mnogih priznanja. On je predstavljao SSSR kada je Njemačka potpisala bezuvjetnu kapitulaciju. Upravo on je izvršio smotru moskovske Parade Pobjede u lipnju 1945. godine.

Žukov je odigrao odlučujuću ulogu u planiranju i izvođenju ključnih akcija Crvene armije na njemačko-sovjetskom frontu, a također u završnoj bitci za Berlin. Njegov Prvi bjeloruski front je uspio zauzeti dobro utvrđene njemačke položaje.

Napad je počeo noću uoči 16. travnja izuzetno moćnom i dobro koordiniranom artiljerijskom paljbom. Zatim su, još prije svitanja, u borbu krenuli tenkovi uz podršku pješaštva. To je bilo moguće izvesti zahvaljujući mnogobrojnim reflektorima koji su postavljeni iza jedinica u ofenzivi.

Dva tjedna kasnije, 1. svibnja, Crvena zastava je podignuta na zgradu Reichstaga. Tako je zauzet glavni grad Njemačke. Većina povjesničara visoko cijeni Žukovljevu genijalnost, a pojedini ga čak zovu "Paganinijem u umjetnosti ratovanja".

Pročitajte i: 3 velike ruske pobjede u pomorskim bitkama koje su utjerale strah u kosti neprijatelja