Četiri bitke u kojima je ruska vojska potučena do nogu

Kalka (1223.)

Samo 14 godina prije katastrofalne mongolske najezde (1237.-1240.) Rusima se pružila prilika da upoznaju moćne stepske ratnike kada je 1223. godine 30 000 mongolskih vojnika prodrlo na teritorij Kumana, plemena koje je živjelo nomadskim životom južno od ruskih kneževina.

Bitka na rijeci Kalki.

Javna domena

Kumani su zatražili pomoć, a pojedini ruski knezovi su se odazvali. Zajedničko rusko-kumanska vojska s 40 000 vojnika sačekala je Mongole na obali rijeke Kalke u današnjoj Donjeckoj oblasti.

Bitka je završila katastrofalnim porazom rusko-kumanske vojske. Odredi iz ruskih kneževina nisu mogli dobro koordinirati djelovanja ni međusobno ni s Kumanima, koji su im najčešće bili neprijatelji. Mongoli su djelovali precizno i koordinirano te su satrli rusko-kumansku vojsku pobivši 90% njezinih vojnika.

Ruski knezovi koji nisu se uspjeli spasiti uhvaćeni su i bačeni u plitak rov preko kojeg su zatim prebačene drvene daske i na njima su pobjednici organizirali slavlje. Žrtve su se ugušile, a sve kosti su im bile polomljene.

U bitci na rijeci Kalki Mongoli su provjerili borbenu spremnost ruske vojske. Rusi su pali na ovom "ispitu", poslije čega je rusku zemlju zahvatila panika i strah. Narod je počeo očekivati još gora vremena, i ona su nastupila 1237., tj. 14 godina kasnije.

Narva (1700.)

Veliki sjeverni rat bio je sudbonosan i za Rusiju i za Švedsku. Rusija je izašla iz rata kao velika regionalna sila, a od nekadašnje švedske slave ostala je samo sjena. Međutim, prije nego što će ruska vojska proslaviti svoj veliki trijumf kod Poltave (1709.), cijela nacija je bila prisiljena pretrpjeti ponižavajući poraz kod Narve 1700. godine.

Bitka kod Narve 1700.

Alexander Kotzebue/Wikipedija

Ruska vojsk je bila znatno brojnija - imala je 40 000 vojnika, dok su Šveđani imali samo 9000 ljudi. Međutim, Rusija je u vojnom pogledu dosta zaostajala za drugim zemljama toga doba. Samo su Semjonovska i Preobraženska pukovnija bile formirane po zapadnim principima i mogle su se usporediti s najboljim vojnicima kralja Karla XII.

Rusi nisu bili u stanju odbiti dobro organizirane napade Šveđana. Kaotično su se povlačili, mnogo časnika je zarobljeno i izgubljena je gotovo sva artiljerija.

Samo dvije ruske pukovnije formirane po zapadnom modelu povlačile su se nastavljajući borbu. Car Petar nije zaboravio njihovu hrabrost tako da su Semjonovska i Preobraženska pukovnija kasnije postale temelj ruske garde.

Iz ruskog poraza kod Narve švedski i ruski vladari su izvukli različite zaključke. Petar je pokrenuo modernizaciju vojske, a Karlo XII. je zaključio da Rusi više ne predstavljaju ozbiljnu opasnost, i ta pogrešna procjena ga je skupo koštala devet godina kasnije u bitci kod Poltave.

Austerlitz (1805.)

Još od Sjevernog rata (1700.-1721.) Rusija nije pretrpjela nijedan veliki poraz. To trijumfalno razdoblje prekinuo je Napoleon bitkom kod Austerlitza 1805., kada su se Francuzi borili protiv zajedničkih rusko-austrijskih trupa.

Bitka kod Austerlitza, 2. prosinca 1805.

François Gérard/Wikipedija

To je poznato i kao Bitka trojice careva - Napoleona, Aleksandra I. i Franje II. Bio je to jedan od najvažnijih okršaja Napoleonovih ratova.

Francuski car je sa 65 000 vojnika pobijedio rusko-austrijsku vojsku koja je brojala 84 000 vojnika. Napoleon je pametno iskoristio podatke svojih obavještajaca i uspio odbiti napad savezničikih trupa, pa čak i svojim glavnim kontranapadom razbiti neprijatelja.

Saveznici su izgubili preko 27 000 ljudi, dok je u francuskim redovima poginulo 9000 vojnika. Ruski i austrijski car su na vrijeme napustili bojno polje kako ne bi bili zarobljeni.

Rusko društvo je bilo uvjereno da je ruska vojska nepobjediva, i zato je bilo šokirano porazom kod Austerlitza.

Prva bitka kod Kijeva (1941.)

Sovjetska vojska je teško podnijela 1941. godinu. Trpjela je poraz za porazom i ogromne gubitke. Jedna od takvih katastrofa bila je prva bitka za Kijev - najveća opsada jednog grada u povijesti.

Zarobljeni ruski vojnici poslije bitke kod Kijeva.

Scherl/Global Look Press

Prvi napadi na glavni grad sovjetske Ukrajine u srpnju bili su uspješno odbijeni zahvaljujući dobro organiziranoj sovjetskoj obrani. Međutim, krajem kolovoza se situacija naglo promijenila.

Umjesto da napadne Moskvu, Hitler je iznenada naredio da se izvrši snažan napad na Kijev. Bilo je planirano da se grad zauzme kako bi se otvorio put do rudnika ugljena i ljetine na plodnoj ukrajinskoj zemlji. Dio njemačkih trupa je prebačen s Moskovskog fronta.

Sovjetsko zapovjedništvo je iskoristilo sve resurse za obranu Moskve i nije očekivalo takvu promjenu plana. Organizirano je ubrzano obnavljanje rezervi, kao i izgradnja dodatnih obrambenih objekata oko Kijeva, no bilo je već kasno.

Krajem kolovoza i početkom rujna moćne njemačke trupe su izvršile snažan napad na Kijev razbijajući sovjetsku obranu i pored žestokog otpora. Sovjetskoj vojsci je naređeno da se bori do kraja, što je rezultiralo najvećom katastrofom ove vrste u povijesti. Preko 700 000 vojnika je ubijeno, nestalo bez traga, ranjeno ili zarobljeno. Nijemci su imali preko 120 000 ubijenih i ranjenih.

Poraz kod Kijeva bio je prava katastrofa za Sovjetski Savez. Jugozapadni front je gotovo u cjelini nestao. Izgubljen je Kijev, a s njim i cijela Ukrajina. Nijemcima je tako otvoren put prema Staljingradu i Krimu.