1. Danski pirati kontroliraju Baltičko more
Car i reformator Petar Veliki je početkom 18. stoljeća stvorio rusku flotu na Baltičkom moru. Čitavo stoljeće ranije je Ivan IV., poznatiji kao Ivan Grozni, također pokušao napraviti flotu.
Ivan IV. je bio surov kao vladar, ali je shvaćao koliko je za Rusiju važno da ima luke na Baltiku. Da bi to postigao, zaratio je u regiji, i taj rat je trajao preko dva desetljeća. Najprije je sve išlo po carevom planu, ali je poslije izvjesnih uspjeha i zauzetih teritorija on shvatio da mu je potrebna flota kako bi mogao u potpunosti kontrolirati obalni pojas. Međutim, sredinom 16. stoljeća u Rusiji nije bilo ni brodova ni posada. Upravo se iz tog razloga obratio za pomoć strancima, točnije danskom kralju Fridriku II. koji je podržavao rat Ivana Groznog protiv Poljsko-Litavske Unije i Švedske, starih neprijatelja Rusije.
Kralj je angažirao danskog gusara Karstena Rodea. "I tako se u ljeto 1570. godine u tim vodama pojavila nepoznata gusarska flotila koju je predvodio Rode i koja je brzo počela terorizirati Baltičko more", piše povjesničar Valerij Jarha.
Wikipedia
Rode je od Ivana IV. dobio pismo s rješenjem da "u lukama i na otvorenom moru, na vodi i na kopnu, ognjem i mačem progoni Poljake i Litavce, kao i sve one koji ovima dovoze ili odvoze robu, streljivo ili bilo što drugo". Rode je taj zadatak obavljao vrlo dobro. On je najprije imao samo jedan manji brod, ali ubrzo su se pojavila još dva, da bi na kraju pod njegovim zapovjedništvom bilo ukupno šest brodova.
On je prije svega napadao trgovačke brodove u poljskoj luci Gdanjsk. U srpnju iste godine u jednom napadu je zauzeo 17 takvih brodova. Baltički trgovci su se zabrinuli i poslali vojnu ekspediciju protiv gusara, ali je ona bila neuspješna. I Šveđani su pokušavali izaći na kraj s Rodeom, ali nisu u tome uspjeli.
Uspješne Rodeove akcije prekinute su sasvim neočekivano. Ivan IV. je izgubio rat, a danski kralj je uhitio Rodea jer mu više nije bio potreban. To je učinio i pored toga što je Rode prodavao plijen danskim, a ne ruskim trgovcima. Jarho piše da "Rode nije žurio ispuniti uvjete ugovora s ruskim carem, ali zato ni ruski car nije žurio njega osloboditi iz danskog zatvora". Doduše, car Ivan je poslao pismo kralju Fridriku s molbom da mu isporuči Rodea, ali kralj to nije učinio. Ne zna se što je na kraju bilo s ovim gusarom.
2. Američki kontraadmiral u ratu protiv Turaka
John Paul Jones je također bio unajmljeni gusar koji je radio za Rusiju. On je poznat po tome što je pomogao Sjedinjenim Američkim Državama da stvore ratnu mornaricu tijekom Rata za neovisnost.
Wikipedia
Ovog gusara je 1788. angažirala ruska carica Katarina II. Tada je Rusija ratovala protiv Turske na Crnom moru, ali nije imala jaku flotu i iskusne časnike. Jones je dobio čin kontraadmirala i predvodio je 14 ruskih brodova. U ljeto iste godine "ovaj Amerikanac je bio jedan od glavnih aktera u uspješnoj borbi ruske vojske oko Očakova. Brodovi njegove flote su sudjelovali u iznenadnom napadu na tursku flotilu i onesposobili brod koji je imao 64 topa. Kasnije, u prepisci s knezom Potemkinom [Katarininim ljubimcem koji je rukovodio ruskim pohodima na jugu], on je inzistirao na tome da je Turcima najveću štetu nanijela upravo njegova ideja da se pripremi tajna artiljerijska baterija", piše povjesničar Ivan Ivanjenko.
U jesen je zbog raznih skandala morao otići u Sankt-Peterburg, no njegova flota je ipak uspjela uništiti grupu turskih brodova. Nešto kasnije, nakon nekoliko uspješnih i strateški važnih pomorskih pohoda, ruska vojska je zauzela Očakov. Jones je otišao u Pariz na plaćeni dvogodišnji odmor, ali je tamo iznenada umro.
3. Grčki junak
Lambros Kaconis je, kao i John Jones, bio heroj, ali u kontekstu grčke nacionalne borbe protiv Turaka. Jedno vrijeme se Kaconis borio i u ruskim redovima (djelomično i pod Jonesovim zapovjedništvom) te je sudjelovao u rusko-turskim ratovima.
Najprije je 1788. godine Kaconis poslan u Trst, zatim u austrijsku luku u Sredozemnom moru. U Trstu je kupio brod i dao mu ime "Minerva sjevera" u čast Katarine II. Nakon čitavog niza uspješnih pohoda on je uvećao flotu u kojoj je bilo već 10 brodova preotetih od Turaka. U njegovim su rukama ti brodovi bili ozbiljna opasnost za Osmansko Carstvo u Sredozemnom moru. U to doba Rusija nije mogla poslati nijedan svoj brod zato što je u isto vrijeme zaratila protiv Švedske. Tako je Kaconisova flota postala jedina ruska vojno-pomorska sila u regiji.
Legion Media
"U cijeloj Turskoj je poznato da je Arhipelag pun ruskih brodova, a ustvari u Arhipelagu nema nikoga osim mene i mojih 10 brodova", pisao je Kaconis knezu Potemkinu, kako navodi povjesničar Aleksandar Širokorad u knjizi "Ruski gusari". Njegova flota je bila toliko jaka da je čak uspjela zauzeti tursku utvrdu na jednom otoku.
Kaconisa je 1790. godine pobijedila ujedinjena Tursko-alžirska flota, ali se ovaj ipak nastavio boriti. Kada je dvije godine kasnije Rusija potpisala mirovni sporazum s Turskom, Kaconis je bio revoltiran što Grčka nije spomenuta u tom dokumentu. Jedno vrijeme je vodio samostalnu borbu, da bi se na kraju vratio u Rusiju.
Pročitajte i: Daleki divlji istok: Mali nomadski narod protiv moćnog Ruskog Carstva