Rusija isplatila stotine milijuna carskog duga. Je li priča završena?

Ljenin u Smoljnom (slikar Isaak Brodski)

Ljenin u Smoljnom (slikar Isaak Brodski)

Global Look Press
Prije jednog stoljeća sovjetska vlast je odbila platiti dugove iz carske epohe, kao i novac koji je dugovala privremena vlada, koja je zemljom upravljala kratko vrijeme nakon što je car abdicirao. Mnogo godina kasnije postsovjetska Rusija je isplatila milijune dolara dugova, ali još uvijek mnogi ljudi negoduju i zahtijevaju da im se njihov novac vrati. Planira li Moskva to učiniti?

Kada su početkom veljače 1918. godine boljševici objavili da ne priznaju dugove obitelji Romanov, "svijet međunarodnih financija bio je šokiran, a vlade velikih sila jednoglasno su osudile takvu odluku". Ukupan dug od 60 milijardi rubalja bio je odbačen, od čega je bilo 16 milijardi vanjskog duga.

Lenjinova odluka je simbolizirala raskid s carskom Rusijom i na je praktičnoj razini smanjila troškove održavanja dugova koji su opterećivali civilnu vlast s građanskim ratom u tijeku. Godinu i pol dana kasnije Lenjin je rekao da će Moskva razmotriti mogućnost vraćanja dugova, ako sile Antante prestanu podržavati antiboljševičke snage i obustave izravnu vojnu intervenciju u Rusiji.

Strana podrška i intervencije su prestale, ali ne zato što su se velike sile podredile Lenjinovim zahtjevima. Boljševici su jednostavno odnijeli prevlast u građanskom ratu i pitanje dugova najvećim kreditorima (Francuskoj i Velikoj Britaniji) desetljećima je ostalo neriješeno.

Francuska

Od 1880. do 1917. godine građani Francuske su ukupno kupili oko 30 milijuna rubalja u ruskim obveznicama i njihovi današnji vlasnici vjeruju da one sada vrijede oko 30 milijardi eura. To je stav koji ne dijele dužnosnici ni u Parizu ni u Moskvi, a Francuska nikad nije službeno pokrenula pitanje ruskog carskog duga.

Nezadovoljni vlasnici ruskih obveznica brane svoja vlasnička prava pred sudom u Parizu 26. lipnja 2001. godine.

Razlog možda leži u tome, pišu mediji, što je poslije ruske revolucije Pariz konfiscirao imovinu koja je pripadala carskoj vlasti. Također je dobila i rusko zlato iz Berlina u vrijednosti od 120 milijuna zlatnih rubalja. Berlin je zlato dobio od Lenjinove vlade 1918. godine u sklopu Brest-Litovskog mirovnog sporazuma s Njemačkom. Nikada nije vraćeno Rusiji. Francuzi su uzeli zlato, ali nikada nisu isplatili kompenzaciju vlasnicima ruskih obveznica.

Ruska vlada je pristala isplatiti ova dugovanja, čak iako pravno nije bila obvezna to učiniti. Bio je to gesta dobre volje kako bi Rusija osigurala ulazak u sastav Pariškog kluba, međunarodne neformalne skupine zemalja-kreditora koje pregovaraju s dužnicima kada se pojave teškoće.

Moskva je sredinom devedesetih potpisala sporazum s Francuskom o dugovima Romanovih. Do 2000. godine Parizu je isplatila 330 milijuna eura. Rusija je uspjela početnu sumu smanjiti 2,5 puta i odgovornost za isplatu dugovanja vlasnicima carskih obveznica prebaciti na francusku vladu.

Moskva je otada više puta priopćila da je ovo pitanje zatvoreno i da ne postoje osnove da se razmatraju bilo kakve daljnje isplate. Međutim, oko 400 000 ljudi u Francuskoj traži milijarde eura od Rusije, bez ikakve šanse da ikada dobiju novac.

Velika Britanija

Samo za vrijeme Prvog svjetskog rata Velika Britanija je Rusiji posudila ukupno 5,5 milijardi zlatnih rubalja. Ukupna dugovanja su bila još veća. Kao jamstvo da će vratiti dugove Petrograd je Londonu poslao rusko zlato u vrijednosti od 600 milijuna rubalja. Međutim, čak i zadržavajući zlato, London je zbog Lenjinove odluke izgubio više nego što je dobio u carskom dragocjenom metalu.

Gorbačov i Thatcher odbacili su uzajamna potraživanja iz epohe carske Rusije.

Međutim, unatoč ovoj razlici, Moskva je 1986. godine uspjela postići dogovor o otpisivanju dugovanja. Gorbačov i Thatcher su odbacili uzajamna potraživanja. Prema sporazumu, vlasnicima ruskih obveznica isplaćeno je oko 10% vrijednosti obveznica i to od sredstva ruske carske obitelji koja su se nalazila u britanskim bankama od revolucije.

Švedska

Stockholm je također bio jedan od ruskih kreditora. Ubrzo nakon revolucije Švedska je Rusiji dala kredit od 330 milijuna kruna (oko 10 milijuna zlatnih rubalja). Kao osiguranje ovog duga Rusija je Stockholmu poslala zlato u vrijednosti od 5 milijuna rubalja.

Početkom 30-ih godina Švedska je povratila oko trećine ukupnog iznosa. Nakon toga su obje strane ovo pitanje proglasile zatvorenim.

⃰1 zlatni carski rubalj vrijedi oko 20 američkih dolara.

Pročitajte i: 5 tvornica carske Rusije koje rade i danas

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće