Nije važno gdje ste rođeni, koje je boje vaša koža ili kojoj vjeri pripadate. Ako ste došli u Sibir i ostali ovdje - Sibirac ste. U to vjeruju svi Sibirci, jer znaju da životu Sibiru nije med i mlijeko, da je težak i da nije za svakoga. Oni vjeruju da ovdje mogu preživjeti (i u tome uživati) samo ljudi čelične volje. U Sibiru ne možete biti "vječni pridošlica", kao, primjerice, u Moskvi. Lokalci će vrlo brzo zaboraviti gdje ste živjeli prije i smatrati vas jednim od njih. Ovdje ima puno zemlje i malo nesuglasica, jer se ljudi nemaju oko čega prepirati.
Sibirci ne vjeruju da su kaput ili kapa od pravog krzna nešto barbarsko ili znak lošeg ukusa. Uostalom, nećete naći ništa toplije. Kada dođe hladno vrijeme, etičke dileme lete kroz prozor!
Kad je vrijeme u Sibiru previše hladno čak i za Sibir (na primjer, -35 °C), nastava se otkazuje. A to se može dogoditi i nekoliko puta tijekom zime. Ostaju li djeca kod kuće na toplome? Ne, naravno da ne! Svi izlaze vani igrati se - zafrkavati se na snijegu, sanjkati niz padine ili grudati. Za mnogu su sibirsku djecu ekstremne temperature poput neočekivanih školskih praznika!
Peljmeni velikodušno preliveni hrenovinom - ljutim umakom od hrena i rajčice - omiljeno su sibirsko jelo. Neosporno!
Ako ste ikada čuli razgovor između dvojice Sibiraca iz različitih dijelova Sibira, on će započeti otkrivanjem toga kod koga je vrijeme lošije. Obično je pobjednik onaj čiji termometar pokazuje nižu vrijednost. Hvaliti se lošim vremenskim uvjetima je vrlo sibirska stvar. Kad ljudi nemaju što za reći, uvijek mogu razgovarati o vremenu!
Sigurno ste već čuli za nacionalnu opsjednutost sjemenkama suncokreta! Sjemenke suncokreta su odavno pokorile zemlju i sve učinile ravnopravnima: šminkeri iz velikih gradova i ljudi iz provincije u jednakoj su mjeri ovisni o njima. Osim Sibiraca. Oni od djetinjstva umjesto sjemenki suncokreta grickaju pinjole. I svaki Sibirac najbolje zna kako ih razdvojiti na dvije uredne, savršeno ravnomjerne polovice.
Što znate o boli?
U Sibiru ne postoji ništa gore od komarčića - sitnih komaraca koji "proždiru" ljude čim ljeti skinu odjeću. Tri sekunde u društvu sibirskih komarčića i nekoliko bi litara krvi lako moglo nestati bez traga!
Velika je udaljenost od središnje Rusije (tj. Moskve) ostavila svoj trag. Sibirci vjeruju da imaju drugačiji mentalitet od ljudi u drugim regijama Rusije. I rijetko napuštaju svoj Sibir (jer je to skup pothvat). A ako to učine, još im neko vrijeme nakon šest sati leta neće biti jasno kako je moguće da još uvijek čuju isti ruski jezik! Kakva je to vradžbina!?
Tijekom Drugog su svjetskog rata sibirske divizije imale posebnu reputaciju: vjerovalo se da su najžešće. A ta je reputacija i dalje na snazi. Sibirci vjeruju da su najžilaviji u cijeloj Rusiji.
Mnogi se Sibirci još uvijek podsvjesno sjećaju sovjetskih logora i carističkog prisilnog rada, pa puno njih i dalje živi po principu "pritajenosti". Sibircima se zapravo sviđa što su glavne vlasti zemlje tako daleko - manji je rizik da upadnu u nevolju. Velike vijesti iz Sibira rijetko dođu do glavno grada, jer u Sibiru rijetko ima velikih vijesti.
Sibir je jako velik, a njegove su geografske granice druga najvažnija tema (nakon vremenskih prilika, naravno) na svim internetskim forumima koji među svojim korisnicima imaju više od jednog Sibirca. Je li Omsk dio pravog Sibira? A što je sa svima onima koji žive uz rijeku Ob - jesu li i oni Sibirci? Svi koji NE žive u Sibiru imaju odgovore na ta pitanja (a njihov je odgovor na oba pitanja "da"), no čini se da se lokalci oko tih pitanja nikada ne slažu.
Sibirci imaju poseban odnos prema prirodi, jer je priroda najljepša i najvrjednija stvar koju Sibir ima. Unatoč činjenici da je većina sibirskih gradova neupečatljiva - uglavnom su sivi i imaju mnogo industrijske proizvodnje - priroda u Sibiru sve nadoknađuje. Ako se Sibirac naposljetku preseli negdje bliže Moskvi, najvjerojatnije će ga natrag namamiti upravo nostalgija za prirodom.
Ogromna praznina na karti? Medvjedi na ulicama i u stanovima (umjesto mačaka)? Ako ste Sibirac, volite takve lude mitove. I najvjerojatnije ih nećete niti pokušati opovrgnuti. A kad čujete nekoga kako priča još jednu basnu o životu u Sibiru, vjerojatno ćete se uključiti i pokušati sve predstaviti još nevjerojatnijim. To je sibirski način.
U Sibiru zimi čak i mačke spavaju pod dekom. Ako ne naučite vidjeti pozitivne strane života u Sibiru, mogli biste patiti od depresije i nikad se ne oporaviti. Dakle, ako živite u Sibiru, fokusirajte se na ono pozitivno. Evo jednog primjera: Dok nosite kući pivo koje ste kupili u trgovini, ono će imati taman dovoljno vremena da se ohladi do idealne temperature za piće! Živjeli!
Tko će ako ne Sibirci? Za njih Bajkalsko jezero nije samo najdublje jezero na svijetu s najvećim rezervama slatke vode, nego i nešto najmilije i najbliže. Kaže se da, kada netko tko se nedavno preselio u Sibir počne braniti Bajkal, on automatski postaje Sibirac. Usput, Sibirci Bajkalsko jezero nazivaju morem, najvjerojatnije kako bi kompenzirali činjenicu da u blizini nemaju pravo!
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
