Sibir je toliko velik da čak niti svaki Rus zna gdje isti počinje i završava. Njegov je teritorij veći od onog Kanade, druge po veličini zemlje na svijetu u smislu površine, a sama pomisao na Sibir evocira slike iznimne hladnoće i neprohodne tajge.
Sve je ovo istina, ali samo do određene točke. U Sibiru se nalazi 19 gradova s populacijom od preko 100 000 ljudi i tri grada s više od milijun stanovnika. Sibirsko administrativno središte je Novosibirsk (3 360 km istočno od Moskve). Zapravo su Sibirci oni koji koji održavaju stereotipe o Rusiji živima.
Najvjerojatnije izgledaju barem malo azijatski. Sibir se nalazi u Sjevernoj Aziji na granici s Mongolijom, tako da puno ljudi ima barem neke azijske korijene. Doduše, postoje i mnogi ljudi koji imaju tzv. europski izgled jer je u sovjetskim i carskim vremenima Sibir bio tradicionalno mjesto izgnanstva za Ruse i ljudi iz cijele zemlje su proganjani ondje.
Barem jednom u životu naići ćete na nekoga - vjerojatno zamotanog u krzno - tko ima "tipično sibirsko lice" (i svaki Sibirac ima svoju ideju o tome što to znači). Kapa od dabrovine visoka koliko i glava onog tko ju nosi nije modni hir, nego nužna potreba. Tijekom zime temperature u Sibiru kreću se od minus 20 do minus 40 Celzijevih stupnjeva.
"Sjećam se odlazaka u školu kao da sam išao na antarktičku ekspediciju. Visoke krznene čizme, krzneni kaput, rukavice od pseće kože, kapa od zečjeg krzna i lice prekriveno vunenim šalom s otvorom samo za oči, na minus 38 Celzijevih stupnjeva." pripovjeda stanovnik Lesosibirska, grada udaljenog 256 km od Krasnojarska na obali rijeke Jenisej.
Vruće sibirsko ljeto obično traje oko mjesec dana, a već u rujnu Sibirci opet počinju nositi kape. Možda je to razlog zbog kojeg u Sibiru više ljudi boluje od depresije, nego u ostatku čitave zemlje. Unatoč tome, vrlo teško ćete susresti Sibirca koji priča o svojim psihološkim problemima dok u pozadini svira Radiohead. Neće vam pričati o takvim stvarima. Sibirski karakter podrazumijeva otpornost, pa će najvjerojatnije Sibirac duboko skrivati svoju melankoliju. Neće gubiti vrijeme na tričarije. Oni su ljudi od malo riječi.
"Mi smo velika obitelj i svi smo različiti. Jedan od moje braće je tipičan Sibirac. On vas neće pitati kako i zašto. Radije će vas udariti u lice.", govori korisnik društvenih medija, Bronik. Sibirci se smatraju iskrenima i izravnima, te vrlo brzo prelaze s pitanja na odgovore. Iz tog razloga, svađanje s njima se ne preporučuje.
Čak i na minus 40, život u Sibiru se ne zaustavlja, nego teče normalno. U svoje slobodno vrijeme Sibirci idu na zimski ribolov ili posjećuju prijatelje, zajedno gledaju televiziju i spretno otvaraju češere sibirskih borova, baš kao što su radili od djetinjstva.
Stanovnici Irkutska često kažu kako su potrebna dva sata kako bi ste preletjeli samo jednu regiju, a za to vrijeme ste mogli preletjeti nekoliko država. Prema sibirskom konceptu udaljenosti, 240 km i 600 između naseljenih mjesta je normalno i svi su naviknuti na to." Putovati 300km kako bi ste nekog posjetili "i nije neka udaljenost".
Međutim, mnogi Sibirci nikad nisu bili u Moskvi. U prosjeku potrebno je od četiri do šest sati leta do glavnog grada, otprilike isto kao i odlazak u Kinu i Tajland. A za odmor, Sibirci obično preferiraju putovati u Aziju. Za tipičnog Sibirca, odmor u Europi je san koji se rijetko kada ostvari.
Stereotip o medvjedima na ulicama se ovdje pokazuje istinitim češće nego negdje drugdje. Nije toliko neuobičajeno za Sibirca da misli da ide do trgovine, a u stvari idu na sastanak s medvjedom.
U Sibiru, svi uvijek čekaju ljeto, ali cijeli se život pripremaju za zimu. "Čak i ležeći na plaži pored rijeke Jenisej, Sibirac će razmišljati o tome što će donijeti iduća zima. Koliko duboko će se smrznuti zemlja? I treba li kupiti četiri ili pet tona ugljena, za svaki slučaj?" priča Aleksej iz Krasnojarska (4 144km od Moskve), grad u kojem se brojna kućanstva još uvijek griju na ugljen.
Svake godine Sibirci se podsmijehuju kada čuju kako su Moskvu pogodile temperature od minus 10 Celzijevih stupnjeva izazivajući zastoj u gradu i sprječavajući odlazak djece u škole. Glavna razlika između Sibiraca i drugih Rusa je u tome što oni mogu pričati o oštroj klimi bez kraja i konca, ali nikada neće otići. Jednostavno zato "što je to njihova zemlja".
Naprotiv, tipični sibirski stanovnik se uvijek pita "Zašto glavni grad ne može prijeći u Sibir?" Takvo rješenje njima se doima logičnim. Tada bi svi u zemlji morali prijeći jednaku udaljenost kako bi došli u središte Rusije. A i veliki broj ruskih prirodnih izvora energije nalaze se u Sibiru, drugim riječima radi se o naftnom i plinskom području.
I još jedna stvar. Tipični Sibirac vjeruje kako su sibirski super vojnici donijeli pobjedu u Drugom svjetskom ratu. Mit o nepobjedivom Sibircu je još uvijek živ. "Kako se prisjećaju veterani Drugog svjetskog rata, obično su pravi Sibirci činili manje od 10 posto sastava pukovnija, ali svim ostalima su govorili da su se pridružili sibirskoj diviziji i da su se oni navikli boriti do kraja", pišu istraživači koji su proučavali sibirski karakter.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
