Zamislite samo: budite se po mraku, ustajete po mraku, a tijekom dana jedva možete naslutiti obrise grada u ledenoj izmaglici. Prirodna pojava kod koje Sunce duže od 24 sata ne izlazi iznad horizonta naziva se polarna noć. Ona se sreće na mjestima iza polarnice (preko 66°33ʹ sjeverne geografske širine), a u Rusiji je to oko 20% teritorija! U ovom području već u listopadu ranije počinje padati mrak, a od kraja jeseni sunce praktički ne izlazi, nego vidljivost povećavaju samo snijeg i polarna svjetlost. Sunce se vraća tek krajem zime. Najkraće polarne noći su u Salehardu, prijestolnici Jamala, i na jugu Murmanske oblast. Često se nazivaju "nepotpunim", jer se Sunce ipak pojavljuje, premda nakratko. Ali što idete dalje na sjever od polarnice, noć je sve duža i traje tjednima.
Ovo naselje na samom kraju poluotoka Tajmira poznato je kao arktička pustara. Tu je carstvo vječitog leda, vječite zime i vječitih vjetrova. Snijeg pada već u rujnu i zadržava se do svibnja! U Diksonu polarna noć počinje od 10.-11. studenoga i traje do početka veljače. Naselje brzo ostaje bez stanovnika. Dok je 80-ih tamo živjelo oko 5 tisuća ljudi, danas ih ima samo nešto više od 500.
U malom naselju na sjeveru Jakutije polarna noć traje od 17. studenog do 25. siječnja. "Nemojte misliti da tamo non-stop vlada mrkli mrak. Kada sam se vraćala iz škole, negdje oko 13-15 sati popodne, postajalo je malo svjetlije, a onda bi opet potamnilo", sjeća se bivša stanovnica Tiksija Julija Bogoslova. "Na prozorskim daskama pored cvijeća ljudi uključuju lampe s dnevnim svjetlom kako bi se biljke bolje osjećale... Ali zato smo imali čarobnu polarnu svjetlost! To je prizor koji se ne može opisati riječima."
Službeno je Pevek najsjeverniji grad u Rusiji. I jedan od najmanjih. Danas tu živi samo 2,5 tisuće ljudi, 10 puta manje nego u sovjetsko doba. Kao i do mnogih gradova na Arktiku, i ovdje se stiže samo avionom (a ljeti i morem), a sve kuće su obojene u vesele boje. Tu često puše južak, jedan od najstrašnijih vjetrova na svijetu. Polarna noć počinje 27. studenoga i traje do 16. siječnja.
"Za mene je polarna noć teško vrijeme, svaki put se trudim preživjeti je", kaže Valerija Silina, koja se na sjever preselila iz Voronježa (milijunskog grada na jugu Rusije). "I dok je prošle godina za mene to bilo razdoblje depresije, ovoga puta moj organizam naprosto ludi. Po cijeli dan mi se spava, a oko ponoći moj biološki sat objavljuje da je vrijeme za peglanje ili gledanje televizije. Ako ne uspijem otići u toplije krajeve, onda mi pomaže pjevanje u toploj kupki s aromatičnim uljima. A i maštanje je u polarnoj noći kao sunce, koje obasjava i grije život."
U Noriljsku (Krasnojarski kraj) polarna noć traje okvirno od 30. studenog do 13. siječnja. Svjetlije, odnosno manje mračno, postaje samo između 13-14 sati.
A tu je, osim toga, i mnogo hladnije. Na jesen temperatura pada do -30! Dodajte tome i Tajmirske vjetrove (ovaj je poluotok poznat i kao "groblje atlantskih ciklona") i odsustvo raslinja, pa ćete shvatiti da je običan dan stanovnika Noriljska po polarnoj noći pravi podvig. Pa ipak, čak i u ovom surovom kraju ljudi pronalaze ljepotu.
"Potječem iz toplih krajeva, no prijelazno razdoblje na Sjeveru mi nije teško palo", kaže stanovnica ovog grada. "U polarnoj noću u Noriljsku osjećam se kao u bajci, kao da je stalno Nova godina." Stanovnici Noriljska također stalno trebaju misliti o tome da nadoknade vitamine (prije svega uzimajući riblje ulje i vitamin D) i da se redovito bave sportom.
U Murmansku živi oko 300 tisuća ljudi. To je najveći grad na svijetu iza polarnice. Na samom početku prosinca tu počinje polarna noć. Sunce se vraća tek 41 dan kasnije. U pravilu zimska noć traje od 1. ili 2. prosinca do 10.-11. siječnja. Jedan od stanovnika Murmanska snimio je video s 24 sata tame.
"Nije to baš romantično", piše jedan stanovnik Murmanska na forumu. "Prvi tjedan je još u redu, a onda počinje nervirati. Počinje depresija, ljudi se gube u vremenu, nesanica, čovjek priželjkuje da vidi bar malo sunca. Najbolji način da se preživi polarna noć je često posjećivati zabavne centre, kazalište, kino, baviti se sportom, na svaki način pokušavati ne obraćati pažnju i ne ostavljati sebi slobodnog vremena za nepotrebne misli."
Upravo zato u gradu postoji vrlo jarko umjetno osvjetljenje. To je neophodno kako ljudi ne bi pali u depresiju. Jedna od stvari koja ipak nadoknađuje nedostatak svjetla je polarna svjetlost. Ona se može vidjeti čak i iz grada, premda je, naravno, bolje izaći u prirodu.
U Murmansku postoji običaj da je poslije polarne noći dočekuje sunce. Stanovnici grada se okupljaju na najvišoj točki, na Sunčanom brijegu, i čekaju prve zrake izlazećeg sunca.
Prijestolnica Nenečkog autonomnog okruga Rusije je mali grad sa samo 25 tisuća stanovnika. Narjan-Mar je centar arktičkog turizma. Ljudi se dolaze provozati saonicama koje vuku sobovi i u motornim sanjkama, vidjeti polarnu svjetlost i beskrajnu tundru. I sve to na temperaturi od -40 i u stalnoj tami. Divota, zar ne?
Polarna noć ovdje traje od 9.-10. prosinca do 1.-2. siječnja. U gradu postoji običaj da se organizira "ispraćaj sunca". Tog dana uzgajivači sobova prestaju s nomadskim životom i smještaju se na zimske pašnjake.
U "gradu rudara" polarna je noć prilično kratka, traje samo 11 dana sredinom prosinca. Ali to ne znači da je sve preostalo vrijeme ovdje svijetlo. Nastavnica Ana Sorokina, koja se iz Vokrute preselila u Moskvu, kaže da je zimi u ovom gradu gotovo stalno sumrak, -40 stupnjeva Celzija i snažan ledeni vjetar. "Kao bonus možete vidjeti polarnu svjetlost, a po gradu šeću sobovi, koje starosjedioci koriste za prijevoz."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
