Tri godine zaredom, od 2016. do 2018, jedan isti grad je pobijeđivao u natječaju World Travel Awards, u nominaciji za "vodeću kulturnu destinaciju" i to je bio ruski grad Sankt-Peterburg. Očigledno je da žiri ovog natječaja tretira grad na Nevi kao kulturnu prijestolnicu cijelog svijeta, a ne samo Rusije.
Peterburžani su prilično flegmatični prema tom statusu i doživljavaju ga kao nešto što se podrazumijeva. "Kulturna prijestolnica je stari brend Peterburga. Ako to potvrđuje i međunarodna zajednica, onda mi to pozdravljamo" – tako je prvu nagradu 2016. godine prokomentirala Olga Fedorčenko, predsjednica udruženja turističkih vodiča i prevoditelja Sankt-Peterburga. Grad na Nevi je prvi put proglašen za kulturnu prijestolnicu prije samo dvadeset godina.
Boris Jeljcin je prvi upotrebio taj izraz za Sankt-Sankt-Peterburg. Bilo je to 1997. godine. Tada je on "peti kanal" Središnje televizije, koji je od davnina pripadao Sankt-Peterburgu, predao moskovskom kanalu "Kultura“. "Očigledno mu je bilo neugodno pa je htio reći nešto lijepo", ironično je taj događaj prokomentirao povjesničar Lav Lurje. Ali formulacija je zaživjela i zaista je postala brend ovoga grada.
Termin je zapravo dosta neobičan. Rijetko koja zemlja ima zasebnu "kulturnu prijestolnicu". Npr., glavni gradovi Velike Britanije, Italije ili Francuske su prijestolnice ovih zemalja u svakom smislu, pa i po broju i kvalitetu kazališta, muzeja, izložbi i drugih atributa kulture. Zašto je u Rusiji Sankt-Peterburg izuzetak?
Ovaj veličanstveni grad je vrlo blizak Europi. Osnovao ga je Petar Veliki 1703. Bio je to glavni grad Rusije od 1712. do 1918. godine. U Sankt-Peterburgu su živeli carevi dinastije Romanov i iz njega su upravljali zemljom. Sankt-Peterburg je sagrađen u vrijeme kada je samobitna, ali "zabačena" Rusija postala velika europska sila. On je postao simbol te prekretnice, tog zaokreta Rusije prema zapadnoj kulturi.
"Sankt-Peterburg je jedan od najljepših gradova na svijetu. Za njegovo arhitektonsko savršenstvo nisu zaslužni samo ruski, nego i francuski i italijanski neimari. Svi oni su stvarali remek-djela koja se organski uklapaju u tipičan peterburški ambijent i svi oni su ovde ostali zauvijek", piše filolog Irina Arnoljd u radu "Identitet Peterburžana".
Carski Sankt-Peterburg je bio magnet za talentirane i ambiciozne ljude iz cijele zemlje i zato je upravo on "pokupio vrhnje" s moćnog kulturnog preporoda 18. i 19. stoljeća. "Svi značajni pisci, pjesnici, slikari, arhitekti i kompozitori prije ili kasnije su nalazili put do prijestolnice", priča za portal Russia Beyond, Jelena Bobrova, novinarka i vodič peterburškog projekta Peterswalk posvećenog organiziranju ekskurzija. "Ti ljudi su upravo ovdje stvarali, patili (kao Dostojevski, npr.) ili uživali. Spomenici, zgrade, spomen-ploče, – sve to podsjeća na ličnosti koje su važne Rusiji".
Lenjingrad pod opsadom
Vsevolod Tarasevič/MAMM/MDF/russiainphoto.ru20. stoljeće je bilo teško za stanovnike Sankt-Peterburga / Petrograda / Lenjingrada. Boljševici su premjestili prijestolnicu u Moskvu, poslije čega su mnogi stvaratelji napustili Sankt-Peterburg. Jedni su otišli na Zapad, a drugi u Moskvu, za novom vlašću. Težak udarac je bila i opsada u Drugom svjetskom ratu koja je trajala od rujna 1941. do siječnja 1944. godine. Tada je grad, prema različitim izvorima, izgubio od 600 000 do 1,5 milijuna ljudi. Do samog kraja sovjetskog razdoblja vlast je bila nemilosrdna prema Sankt-Peterburgu. Cenzura je bila sveopća, a intelektualci koji ne podržavaju režim gotovo da su živjeli u ilegali.
U novoj Rusiji je "Piter" dobio status kulturne prijestolnice, ali grad i dalje ima mnogo problema. "Što mi imamo osim Ermitaža?", pita se peterburški reditelj Jurij Mamin? "Svaki grad ima svoje spomenike i neki su od njih drevni, ali mu to nije dovoljno da postane kulturna prijestolnica svijeta".
Sankt-Peterburg je i dalje ruski grad koji u sebi ima najviše "europskog" – i u pogledu lokacije i u pogledu arhitekture. Međutim i dalje ima masu problema o kojima mediji redovno pišu. Centar grada je preopterećen automobilima i pretrpan reklamom, a zimi ima velikih poteškoća s čišćenjem snijega. Iza idealnih fasada se skrivaju mračni ulazi i smetlišta, a povijesna zdanja su oronula i trošna. S druge strane, upravo taj spoj veličanstvenosti i oronulosti stvara jedinstvenu peterburšku atmosferu kojom se njegovi stanovnici ponose kao što se ponose Ermitažem i Marijinskim teatrom.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
