Šest sovjetskih amfibijskih vozila: Od kopija američkih modela do originalnih projekata

1. GAZ-46 MAV

MAV je kratica za "malo plutajuće vozilo". Imalo je motor jednog od najpoznatijih sovjetskih automobila, "Pobeda", koji se u SSSR-u proizvodio neposredno poslije Drugog svjetskog rata.

Ovo amfibijsko vozilo je navodno bilo kopija američkog modela Ford GPA. Sličnost među njima je očigledna. GAZ-46 se proizvodio od 1953. do 1958. godine, a bio je namijenjen za prijevoz vojnika i izvršenje različitih vojnih zadataka na vodi. Bio je zaista mali i u njega je moglo stati pet osoba.

2. BAV-485

SSSR-u su bila potrebna i velika amfibijska vozila, pa su konstruktori napravili model BAV, "veliko plutajuće vozilo".

I BAV je bio zasnovan na američkom prototipu, na amfibijskom kamionu DUCW-353. SSSR je tijekom Drugog svjetskog rata dobio na stotine ovakvih vozila unutar programa savezničke pomoći.

Sovjetska verzija je mogla prevoziti 28 osoba ili 2,5 tona tereta. Proizvodio se do početka 60-ih, ali je i sljedeća dva desetljeća intenzivno korišten u zemljama Istočnog bloka i na Bliskom istoku.

3. PTS

Početkom 60-ih SSSR je počeo s realizacijom novog projekta. Ovoga puta se radilo o potpuno originalnom vozilu. Dobilo je naziv PTS, a bilo je to amfibijsko transportno vozilo srednje veličine. Ono je bilo preteča svih budućih amfibijskih transportera, a najnovije modifikacije ovog projekta još uvijek koristi ruska vojska.

Prvo vozilo je predstavljeno 1965. godine. Moglo je nositi dvostruko više tereta od BAV-a: pet tona. Za razliku od svog prethodnika, imalo je gusjenice i moglo se kretati u rajonima koji su bili izloženi radijaciji ili djelovanju biokemijskog oružja.

4. VAZ-E "Reka"

Najpoznatiji sovjetski terenac "Niva" uspio je šarmirati čak i stroge dužnosnike iz Ministarstva obrane, koji su naredili da se napravi amfibijska verzija vozila. Ona je konstruirana 1976. godine, no bilo je potrebno da prođe još jedno desetljeće da tvornica VAZ riješi pitanje sustava za hlađenje motora.

Ukupno je proizvedeno 21 vozilo, ali ona nisu zadovoljila očekivanja sovjetske vojske. Gorbačovljeva perestrojka je dokrajčila projekt i koncept plutajuće "Nive" je zaboravljen.

5. LuAZ-967

Ovo vozilo je također konstruirano za Zračno-desantne snage kako bi se ranjeni vojnici evakuirali s bojišta i kako bi se osigurala opskrba streljivom. Moglo se voziti u poluležećem položaju.

LuAZ je bilo dovoljno lako vozilo da se moglo prevozili zrakoplovom, ali je zato njegova nosivost bila smanjena na oko 400 kilograma. Za razliku od amfibijske "Nive", ovo vozilo je 60-ih i 70-ih bilo u masovnoj proizvodnji.

6. UAZ 3907 "Jaguar"

Tvornica automobila UAZ u Uljanovsku (900 kilometara istočno od Moskve) proizvodila je vozila koja su nekada bila popularna u SSSR-u. Krajem 70-ih godina počela je projekt lakog amfibijskog vozila za vojsku i granične patrole. Trebalo je imati nosivost do 600 kilograma. Projekt je završen početkom 80-ih.

Do 1989. godine UAZ je proizveo 14 "Jaguara". Model je mogao lako manevrirati u vodi, dostizao je brzinu do 100 kilometara na sat, a čak je mogao podnijeti udarni val nuklearne eksplozije. Konstruktori su tvrdili da nijedna vojska na svijetu ne posjeduje takvo vozilo. Dvije godine je bilo potrebno da ga vojska testira i odobri, ali tada se Sovjetski Savez raspao i projekt je, kao i mnogi u to doba, završio u košu za smeće.

Pročitajte i: Divovi sovjetske automobilske industrije: Kiperi i šleperi dužine 30 metara i na 24 kotača