Napušteni i prepušteni zaboravu: Neobični projekti sovjetskih zrakoplova

Znanost i tehnologija
BORIS EGOROV
Sovjetsko zrakoplovstvo imalo je dosta dobrih ideja, ali nažalost nisu sve realizirane. Iz različitih razloga pojedini zrakoplovi nisu bili dovršeni ili nisu pušteni u serijsku proizvodnju. Russia Beyond predstavlja najneobičnije i najzanimljivije zaboravljene zrakoplovne projekte Sovjetskog Saveza.

K-7

Divovski zrakoplov K-7 je konstruiran tokom 1930-ih. Tada je to bio najveći zrakoplov u Sovjetskom Savezu. Raspon krila mu je bio 53 metra. Imao je 7 motora AM-34. U sovjetskom ratnom zrakoplovstvu bi služio kao bombarder, a mogao je biti korišten i kao putnički zrakoplov.

Bilo je zamišljeno da ima 12 članova posade.

Međutim, prvi prototip se srušio 1933. godine, a preostala dva nikada nisu dovršena.

Projekt "Zvono"


Projekt "Zvono" je razvijan u Sovjetskom Savezu od 1930-ih do početka Drugog svjetskog rata 1941. godine. Ideja se sastojala u tome da se zrakoplov-bombarder iskoristi kao nosač jednog ili više (najviše pet) lovačkih zrakoplova, što bi omogućilo znatnu uštedu goriva.

Poslije polijetanja lovci bi se prikačili za ovaj bombarder pomoću specijalnih držača. Bombarder bi ih odnio u područje koje je izvan uobičajenog radijusa lovačkih zrakoplova. Tamo bi se oni otkačili i izvršili svoj borbeni zadatak, a zatim bi se vratili na bilo koji sovjetski ili saveznički aerodrom.

Ovaj bombarder je također mogao poletjeti s nekoliko lovaca I-16 "Polikarpov" od kojih bi svaki mogao nositi po dvije bombe teške po 250 kg. S takvim teretom I-16 ne bi mogao samostalno poletjeti.

I pored nekoliko uspješnih operacija u prvom dijelu Drugog svjetskog rata, projekt "Zvono" se nije dalje razvijao. Bombarder TB-3, koji je korišten kao nosač lovaca, povučen je iz serijske proizvodnje jer je zastario, a I-16 je zamijenjen naprednijim sovjetskim lovačkim zrakoplovima.

Suhoj T-4

Ovaj brzi izvidnički i strateški bombarder konstruiran je u konstruktorskom birou "Suhoj" krajem 1960-ih kao sovjetski odgovor američkom strateškom bombarderu XB-70 Valkyrie.

"Ruska Valkirja" je bila namijenjena za napad na grupe nosača aviona s po dvije hipersonične protubrodske krstareće rakete H-45 (ali taj projekt nije završen).

Ovaj zrakoplov je imao izuzetne karakteristike – napravljen je od titana i nehrđajućeg čelika, i imao je četvorostruki sustav upravljanja.

Pa ipak, projekt je obustavljen jer je bio previše skup (1,3 milijarde rubalja). Sovjetska vojna industrija je krenula u pravcu razvoja modela Tu-160.

Mi-30

Najpoznatiji zrakoplov s vertikalnim poletanjem danas je američki Bell Boeing V-22 Osprey, napravljen tokom 1980-ih. Manje je poznato da je Sovjetski Savez od početka 1970-ih pokušavao napraviti vlastiti zrakoplov s vertikalnim uzletanjem.

Prvi prototip takvog zrakoplova s oznakom Mi-30 trebalo se pojaviti 1986. godine, ali je ovaj projekt zbog "perestrojke" obustavljen.

Priča se da su bila napravljena četiri modela. Dok su letjeli na mjesto gdje je bila planirana njihova prezentacija tri su izgubila kontrolu i srušila se. Nije poznato je li se radilo o greški pilota ili zbog grešaka u konstrukciji.

Su-47

Ovaj palubni lovac je projektiran s obrnutom strijelom krila i trupom od kompozitnih materijala. Konstruiranje ovog zrakoplova naručila je sovjetska ratna mornarica za vlastite potrebe, ali je raspadom Sovjetskog Saveza ovaj projekt obustavljen, ali ne i potpuno ugašen. Naime, predstavljen je javnosti 1999. godine i danas postoji kao "leteći laboratorij" konstruktorskog biroa "Suhoj".


Model Su-47 je u velikoj mjeri postao osnova za najnoviji ruski lovac pete generacije Su-57.