U posljednja tri tjedna dva razorna uragana pogodila su Sjedinjene Države. Harvey je divljao u Texasu, a Irma na Floridi. "Možda su to opet Rusi?" - sasvim ozbiljno se pitaju Amerikanci u televizijskim emisijama. Stvarno, jesu li to opet Rusi? Imaju li oni klimatsko oružje?
Priče o namjerno izazvanoj katastrofi počinju svaki put kada voda ili zrak unište neki grad.Prema mišljenju nekih teoretičara zavjera, Rusija je odgovorna za Katrinu u Louisiani (ili je za nju odgovoran George Bush mlađi, teoretičari zavjera još nisu konačno odlučili), a Washington je odgovoran za 30 godina suše u Iranu.Barack Obama je, pak, bio odgovoran za Sandy.Sad treba vidjeti tko je kriv za hladno rusko ljeto 2017. godine... Vjerojatno Trump.
Ne postoje (i nikada nisu postojali) pouzdani podaci o tome da je SSSR posjedovao klimatsko oružje, ili da ga Rusija sada posjeduje.Ali zato postoje projekti - oni su manje-više poznati.
"Bomba tsunami", upravljanje tajfunom i plazma
Jedna od prvih stanica za proučavanje gornjih slojeva atmosfere, konkretno ionosfere, pojavila se tijekom 1950-ih u gradu Zmijevu blizu Harkova, na teritoriju današnje Ukrajine.Na istom principu se zasniva američka postaja HAARP (High Frequency Active Auroral Research Program) na Aljasci, kojoj se periodično pripisuje odgovornost za potrese i druge kataklizme u cijelom svijetu.
Zmijevskom stanicom je rukovodio sovjetski radio fizičar Semjon Braude. Istraživanje je počelo za vrijeme pomrčine sunca 1954. godine. Divovska parabolična antena promjera 25 metara djelovala je upečatljivo, čak i zastrašujuće. Mještani su zaključili da zrači i da je zračenje sigurno fatalno za zdravlje. Kada se raspao Sovjetski Savez, financiranje ovog skupog projekta (kao i mnogih drugih) bilo je smanjeno, a zatim potpuno ukinuto.
Drugi slučaj je ostao samo "na razini razgovora", kako u svojim sjećanjima tvrdi Andrej Saharov, sovjetski akademik, teoretičar fizike i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1975. godine. Radi se o ideji koju je smislio sam Saharov. I, prema opisu, odnosila se na tzv. "tsunami bombu". Saharov spominje izraz "veliki proizvod". Cilj je bio da se pomoću torpeda s termonuklearnom bojevom glavom, koja bi eksplodirala nekoliko stotina metara "od neprijateljskih luka", izazove tsunami u oceanu i da se tako potopi SAD. "Naravno, u osnovi [ideje] bio je osjećaj izuzetne, odlučujuće važnosti našeg rada s ciljem da se očuva svjetska ravnoteža unutar koncepcije uzajamnog zastrašivanja", objasnio je akademik svoje neformalno sudjelovanje u projektu, i odmah dodao da piše o "ljudožderskom" projektu "bez straha da će netko biti uhvaćen s tim idejama". "One su suviše fantastične", nerealno su skupe i ne odgovaraju suvremenim fleksibilnim vojnim doktrinama - "jednom riječju, nisu zanimljive", smatrao je Saharov.
SSSR nije imao tajfone na svom teritoriju pa je tijekom Hladnog rata radio s Kubom i Vijetnamom kako bi tražio "slabe točke" u tajfunima, tj. one trenutke koji utječu na njihov put i snagu. U eksperimentu su Il-18 i An-12 zrakoplovi pretvoreni u meteorološke laboratorije. Tvari su raspršene u različite dijelove tajfuna kako bi se postigla razlika u tlaku i temperaturi, kako bi se tajfun zadržao u krugu ili stajao na mjestu. Problem je bio u tome što su morali uzeti u obzir mnoge čimbenike koje su se mjenjali svake sekunde.
Krajem 1970-ih se pojavio još jedan veliki projekt vezan za proučavanje ionosfere u Sovjetskom Savezu. Radi se o radijskom kompleksu "Sura" u blizini Nižnjeg Novgoroda (423 km od Moskve) i proučavanju utjecaja na magnetske oluje. Bilo je planirano da se iz podmornice lansiraju rakete s izvorima plazme snage 1,5 megavata čija bi meta bila Polarna regija (na kraju se odustalo od lansiranja). "Suvišna" plazma predstavlja prepreku neprijateljskim radarima. Ona u atmosferi formira nešto poput umjetnog ekrana pomoću kojeg se može upravljati strujanjima.
Tužbe zbog prodane tehnologije
"Sura" još uvijek funkcionira, ali je ovaj projekt (kao i drugi njemu slični) izuzetno skup, tako da sustav funkcionira oko 100 sati godišnje. Za jedan dan intenzivnog rada mogu se potrošiti sredstva koja poligon dobije za punih mjesec dana.
Rusija, kao i mnoge druge zemlje, može promijeniti atmosferske uvjete na lokalnoj razini. Rastjerivanje oblaka na Dan Pobjede (9. svibnja), na Dan Rusije (12. lipnja) i Dan Moskve (9. rujna) 2016. godine koštalo je oko 300 milijuna rubalja (5,2 milijuna dolara).
"Bio je jedan slučaj sredinom 1990-ih kada su naši stručnjaci sklopili ugovor s jednom bliskoistočnom zemljom, i unutar tog ugovora su im stavili na raspolaganje tehnologiju 'cijeđenja' kiše. To je isto kao i poznato "raspršivanje oblaka", kaže Pavel Konstantinov, viši predavač na Odsjeku za meteorologiju i klimatologiju na Geografskom fakultetu Moskovskog državnog sveučilišta.
Primjenom te tehnologije dotična zemlja je dobila padaline na svojoj zemlji, ali je zato susjednu zemlju pogodila suša. "Sve se pretvorilo u pravi međunarodni skandal s hrpom tužbi, od kojih su neke podnesene protiv nas", kaže on.
Istu misao su iznijeli i suradnici Instituta za fiziku i atmosferu Ruske akademije znanosti: "Nemoguće je promijeniti vremenske prilike u jednom dijelu Zemlje bez promjene stanja atmosfere na cijeloj Zemlji", rekao je Aleksej Jelisejev. Prema tome, ideja klimatskog oružja je sumnjiva, jer se to oružje može vratiti kao bumerang.