Tri "otkačena" sovjetska projekta: Znanstvena fantastika ili fantastična znanost

Thunderstorm in Koktebel.

Thunderstorm in Koktebel.

Vladimir Astapkovich/RIA Novosti
Hladni rat je pobudio znanstvenike da izmišljaju prilično egzotično oružje i sredstva kako bi osigurali nadmoć Sovjetskog Saveza nad SAD. Neki od tih projekata su bili uspješni, neki nisu, a pojedini su zaista ekscentrični. Izabrali smo za vas ono najzanimljivije.

Sovjetskimznanstvenicimanijemanjkalorevolucionarnihideja,ali njihovarealizacijanijebilanimalolak posao.PodpritiskomHladnogratamnogipotencijalniprojekti surealizirani(uspješnoilineuspješno)upokušajudasenadjačaneprijatelj.TajneprijateljsubileSjedinjene Države.

Pojediniznanstveni ivojniprogramisovjetskograzdobljajošuvijeksu uoptjecaju.Čakinajambicioznijeidejepoputlaserskogizvučnogoružjasadapostajustvarnost.

Nasreću ilinesreću,pojediniizuzetnoekscentričniprojekti suobustavljenii od njih sezauvijekodustalo.KaodokazRBTHnavodiparnajekstremnijihprojekata kojesusovjetskiznanstvenicizaista bilispremnirealiziratikao dodatnikoraku težidržatineprijateljaustalnomstrahu.

 

Radio-veza smozgom

Bernard Kažinski. Izvor: ArhivBernard Kažinski. Izvor: Arhiv

Ruski elektroinženjer Bernard Kaczynski je 1923. godine smislio ekscentričnu koncepciju "radio mozga", tj. transformiranja impulsa mozga u signale koji se mogu prenositi na veliku daljinu. On je obišao Europu i Sjevernu Ameriku držeći predavanja na ovu temu i šireći ideju da su ljudska bića žive radio stanice koje mogu emitirati i primati signale. Na kraju su sovjetske vlasti pružile podršku njegovom projektu.

Kaczynski je 1924. izvršio prva testiranja u Moskvi. Cilj mu je bio da pomoću radiovalova niske frekvencije utječe na pse tako da oni podignu konkretnu knjigu sa gomile i odnesu je članovima povjerenstva u susjednoj prostoriji. Eksperiment je bio uspješan, ali su kasnije psi prestali izvršavati naredbe.

Tajne službe su saznale za ovaj projekt i zanimalo ih vršenje utjecaja na ljudski razum pomoću radiovalova. Kaczynski je, prema nekim tvrdnjama, sam obustavio ovaj projekt iako je vjerovao u njega, ali su neki drugi Znanstvenici prihvatili ovu koncepciju iako ona nikada nije pokazala svoju funkcionalnost. Projekt je na kraju završio u arhivima zato što je bio skup i nije napredovao.


"Borbene krtice"

„Borbena krtica”. Izvor: Arhiv„Borbena krtica”. Izvor: Arhiv

Mašina koja kopa podzemne kanale kroz zemlju i stijene nije samo plod mašte pisaca znanstvene fantastike. Na tu ideju su došli i sovjetski znanstvenici. Takva mašina bi mogla uništavati neprijateljske podzemne objekte i infrastrukturu, i remetiti neprijateljske položaje.

Prva koncepcija ovakve vrste se pojavila u Moskvi početkom 20. stoljeća zahvaljujući inženjeru Petru Raskazovu, koji, nažalost, nije živio dovoljno dugo da vidi realizaciju svoje ideje. Ubijen je 1904. godine, a projekt je ponovno zaživio tek tijekom 1930-ih.


U različitim izvorima se navodi da je sovjetski inženjer Aleksandar Trebeljevski došao u posjed nekih njemačkih nacrta takozvane "subterine" (tj. Podzemnog samohodnog aparata) i kasnije je uz podršku vlasti napravio prvi prototip strojeva za bušenje podzemnih hodnika. "Subterina" je predviđena za kopanje rudnika, postavljanje kabela i geološka istraživanja. Međutim, rad na ovom projektu je godinama bio obustavljen jer su sovjetske vlasti odlučile da se usredotoče na druge inicijative.

Tijekom 1960-ih ovu ideju je podržao lider SSSR-a Nikita Hruščov, tako da je ona ponovno zaživjela, ali kao državna tajna, strože čuvana čak i od sovjetskog nuklearnog projekta. Na Krimu je napravljena specijalna tvornica za proizvodnju podzemnih samohodnih aparata.

Znanstvenici su smislili novu modifikaciju ovih strojeva s mnogim izvanrednim mogućnostima i nazvali je "borbena krtica". Bila je dugačka 35 metara i imala je nuklearni pogon. Razvijala je maksimalnu brzinu od 7 km na sat, a mogla je nositi 5 članova posade i najviše 15 vojnika.

Prvo testiranje je izvedeno 1964. na Uralu i bilo je iznimno uspješno - stroj je prošao kroz planinu kao nož i uništio zamišljeni neprijateljski bunker. Nažalost, u drugom testiranju je nešto krenulo naopako - "krtica" je eksplodirala i svi članovi posade su poginuli. Uzrok ove nesreće je državna tajna, ali se saznalo da su sva daljnja testiranja odgođena, a kasnije, kada je Leonid Brežnjev došao na vlast, projekt je trajno obustavljen. Brežnjev je veću pozornost posvećivao istraživanju svemira.
 

Klimatsko oružje

Klimatsko oružje – realnost ili ne? Izvor: Aleksej Buškin, RIA NovostiKlimatsko oružje – realnost ili ne? Izvor: Aleksej Buškin, RIA Novosti

Tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća mnoge zemlje pokušavale razraditi metode pomoću kojih bi mogle utjecati na klimu i vremenske uvjete. Sovjeti su smatrali da bi im mogućnost kontroliranja vremenskih prilika donijela ogromnu prednost u odnosu na neprijatelja, tako da su se i znanstvenici bavili tom idejom.


Drugi razlog njihovog zanimanja je i taj što su znali da SAD rade na sličnom projektu. UN je 1977. godine službeno donijela odluku o zabrani primjene oružja koje utječe na promjenu klime, ali su SAD i Sovjetski Savez nastavili s istraživanjima i postavili su meteorološke sustave koji, prema nekim izvorima, mogu utjecati na procese u ionosferi (sloj Zemljine atmosfere koji je ioniziran usred sunčevog i kozmičkog zračenja).

Tijekom 1980-ih je otvorena Ruska laboratorija za istraživanje ionosfere pod nazivom Višenamjenski sustav SURA. Taj sustav je po mnogo čemu sličan američkom sustavu HAARP (High Frequency Active Auroral Research Program). U to vrijeme su ljudi koji su živjeli u blizini primijetili čudne plamenove na nebu i crvene lopte koje su se kretale kroz zrak, ali su spomenuti fenomeni objasnili oslobađanjem plazme tijekom radova u objektima laboratorija. Mnogi znanstvenici, međutim, smatraju da je cijela priča o klimatskom oružju potpuno neutemeljena.

Više