Zašto Mongoli nisu preobratili staru Rusiju na islam?

Mongolsko-tatarska najezda na ruske zemlje odigrala se 1237.-1241. godine. Za Rusiju je to bila prava katastrofa. Loše organizirane snage ruskih knezova nisu se mogle ozbiljno suprotstaviti prekaljenoj mongolsko-tatarskoj vojsci koja je prevalila veliki put s drugog kraja tadašnjeg poznatog svijeta.

Osvajači su spaljivali ruske crkve i manastire kao što su spaljivali ruske gradove i sela. "Mnoge su svete crkve spaljene. Manastiri su spaljeni zajedno sa [svojim] selima, a imovina im je oteta", piše u ruskom ljetopisu. "Monasi, monahinje i svećenici zarobljeni su i posječeni, a neki su ubijeni strijelama i živi spaljeni." Bila je to uobičajena mongolsko-tatarska taktika totalnog rata. U to je vrijeme Zlatna horda bila uglavnom poganska. Na mongolsko-tatarskom teritoriju ispovijedale su se različite religije, tako da Mongoli u Rusiji nisu vodili nekakav vjerski rat.

Štoviše, oni su ubrzo primijetili da će bolje biti ako poštede ruske crkve i manastire, jer su Rusi jako poštovali svoje pravoslavlje. Tako su 1239. (dvije godine nakon najezde) kod Černigova "poštedjeli episkopa, odvezli ga u Gluhov (susjedni grad – op. ur.) i pustili". Kada su potpuno zauzeli teritorij, Mongoli su se oprijedelili za komunikaciju s Ruskom pravoslavnom crkvom.

Sredstva za obustavljanje rata

Mongoli su 1259. primorali novgorodske i pskovske zemlje da im plaćaju danak, ali su poštedjeli pravoslavno svećenstvo i manastire u ovom području. Zatim je 1961. (dvije godine kasnije) Ruska crkva poslala stalnog izaslanika u Zlatnu hordu.

Na kraju je mitropolit kijevski Kiril II. 1267. godine otišao u Zlatnu hordu da dobije "jarlik", tj. dokument koji potvrđuje ovlasti mitropolita ruske crkve. Dobio ga je od Mungletemura koji je često vodio prepisku s Kirilom II. Oni su često jedan drugome pružali "političku" podršku. Tijekom mongolske vladavine ruski knezovi i mitropoliti bili su u obvezi imati "akreditivno pismo", tj. "jarlik".

Mitropolit je u pojedinim sferama imao čak i veća prava od bilo kojeg kneza. On je, na primjer, mogao održavati kontakte s Konstantinopoljem bez suglasnosti mongolskih vlasti. Krajem 13. stoljeća Mongoli su ruskoj crkvi vratili svu njezinu zemlju i sela. Tako je ruska crkva postala u neku ruku autonomna administrativna struktura na ruskom teritoriju.

Je li Uzbek-kan htio obratiti Rusiju na svoju vjeru?

Tuda Mengu bio je kan Zlatne horde od 1280. do 1287. On je prvi primio islam. Sljedeća dva vladara još su uvijek bila privržena pojedinim tradicionalnim vjerovanjima. Kan Uzbek došao je na vlast 1313. godine, a 1320. primio je islam.

On je unutar Zlatne horde pokušavao uvesti islam kao službenu religiju (unatoč protivljenju lokalne elite). S druge strane, po svemu sudeći nije imao nikakvu namjeru obratiti Ruse na islam. Čak je i svoju sestru Končaku prisilio da se uda za ruskog kneza Jurija Daniloviča Moskovskog. Kasnije je Končaka ubijena u ratu između Jurija i drugog ruskog kneza Mihaila. Svi oni su zatim pobijeni u Hordi po Uzbek-kanovoj naredbi, ali ruska crkva nije imala nikakvih posljedica.

Mitropolit kijevski Petar je 1313. godine otputovao u Zlatnu hordu gdje je dočekan toplo i s puno poštovanja, i gdje je dobio "jarlik" koji potvrđuje privilegije pravoslavne crkve, tj. činjenicu da ona uredno plaća sve poreze i danak. Bilo je očigledno da je ruskim vjernicima, kako običnom narodu, tako i eliti, jako stalo do sigurnosti i blagostanja njihove crkve, i Uzbek-kan je, po svemu sudeći, to jako dobro shvaćao.

Ono što mongolski kanovi nisu shvaćali jest činjenica da će upravo pravoslavne ideje nadahnuti narod na borbu protiv mongolskog jarma. Uzbek-kanov rođak Čol-kan, predstavnik mongolske elite, zajedno s osiguranjem je 1327. godine napadnut u Tveru zbog "progona kršćana", a mnogi drugi mongolski Tatari – trgovci i prodavatelji konja – pobijeni su tada u Tveru. Kolale su glasine da je Čol-kan došao s ciljem da obrati žitelje Tvera na islam i to je izazvalo još veći revolt naroda.

Na kraju je Čol-kan zatvoren u dvorcu i živ spaljen. Mongolski Tatari brutalno su ugušili pobunu uz pomoć moskovskog kneza Ivana Kalite, no ovi su događaji svakako utjecali na Uzbek-kana da i ne pomišlja na preobraćenje Rusa na islam. Ako je uopće imao takve pomisli.