Prije Petra Velikog glavna carska regalija bila je takozvana šapka. Najpoznatija se čuva u Moskovskom Kremlju i poznata je kao Monomahova šapka. U to se vrijeme čak nije govorilo "kruniti se", nego "vjenčati se s carstvom". Petar Prvi odustao je od dotadašnje tradicije i preuzeo neke obrede iz zapadnih monarhija. Prvi obred krunidbe upriličio je sa svojom ženom, budućom caricom Katarinom Prvom. Njezina kruna, inače, bila je potom rastavljena (u Oružejnoj palači Moskovskog Kremlja nalazi se njezin okvir – obod).
Rastavljene su i kruna Petra Drugog i Elizabete Petrovne. A kruna Katarine Druge izbjegla je tu sudbinu i njome su kasnije krunjeni svi budući Romanovi. Osim velike krune, vladari su imali i male, za posebne svečanosti. Neke od carskih regalija došle su do nas i danas se brižljivo čuvaju.
Velika carska kruna
To je najpoznatiji kruna Ruskog Carstva napravljena za krunidbu carice Katarine Druge 1762. godine. Krasi je gotovo pet tisuća dijamanata, 75 prirodnih indijskih bisera i ogroman poludragi kamen spinel. Obod je načinjen od srebra. Pored same ceremonije krunidbe korištena je i u drugim svečanim prilikama. Posljednji put nosio ju je Nikolaj Drugi na otvaranju Državne Dume 1906. godine.
Čuva se u Oružejnoj palači Moskovskog Kremlja zajedno s drugim glavnim carskim regalijama, žezlom i deržavom (križonosnom kuglom). Original se može vidjeti samo u Moskvi, jer se nikada ne iznosi iz muzeja. Za izlaganje u drugim mjestima, uključujući inozemstvo, 2012. godine napravljena je kopija, istina, od bijelog zlata, australijskog bisera i rubelita. Upotrebljeno je 11 tisuća dijamanata iz Jakutije.
Mala carska kruna
Malu krunu na glavi nosili su supruga ili suprug cara ili carice za vrijeme krunidbe. Ovaj se običaj ustalio poslije Katarine Druge, a kruna se smatrala privatnom svojinom i mogla se nasljeđivati. Mala se kruna najčešće rastavljala i od njezinih se dijelova pravio nakit. Danas je sačuvana samo ova mala kruna, a u pogledu njezine vlasnice podijeljena su mišljenja stručnjaka. Jedna grupa povjesničara smatra da je bila napravljena 1801. godine za suprugu Aleksandra Prvog Elizabetu Aleksejevnu, dok drugi vjeruju da potječe iz 1856. godine i da je izrađena za suprugu Aleksandra Drugog Mariju Aleksandrovnu.
Iako znatno manja, po formi je slična velikoj, također je izrađena od srebra i bogato dekorirana. Ima 48 velikih i 200 manjih (po carskim mjerilima) dijamanata. Danas se i mala kruna čuva u Oružejnoj palači.
Zanimljivo je da se poslije revolucije 1917. godine na popisu predmeta iz carskih riznica koji su sastavili draguljari nalazila još jedna mala kruna. Međutim, o njoj se ništa ne zna. Najvjerojatnije je rastavljena na dijelove i prodana na jednoj od europskih aukcija.
Vjenčana kruna
Nešto manja, elegantna kruna, od baršuna s dijamantima, bila je dio vjenčane odore. Sestra posljednje ruske carice Aleksandre Fjodorovne, Elizabeta Fjodorovna, nosila ju je na svom vjenčanju 1884. godine, a potom i druge žene iz obitelji Romanov. Kruna očigledno nije rastavljena, budući da je krajem 19. stoljeća korištena na nekoliko vjenčanja velikih kneževa. Osim krune, mlada je na glavi imala i dijademu s ružičastim dijamantom i naušnicama. Sve to bilo je prilično teško. I to nisu bili jedini ukrasi.
Draguljari je poslije revolucije nisu smatrali naročito vrijednom. Prodana je antikvaru Normanu Weissu 1926. godine. Potom je nekoliko puta bila na aukcijama, krasila je glave modela kuće Cartier i missica. 1966. godine kupila ju je Marjorie Post, kolekcionarka ruske umjetnosti. Danas se nalazi u Muzeju Hillwood koji je ona osnovala u blizini Washingtona.
Kruna Ane Ivanovne
Nećakinja Petra Velikog Ana Ivanovna vladala je od 1730. do 1740. godine i bila je poznata po tome koliko je voljela raskoš. Za njezinu krunidbu napravljena je ogromna srebrna kruna s pozlatom, ukrašena s 2500 dijamanata i rubina. Drago kamenje je djelomično uzeto s krune Katarine Prve, kao i najveći u njoj - turmalin. Na kruni je u početku bilo i stotinjak bisera koje nakon smrti Ane Ivanovne nisu našli.
Zašto nije rastavljena poslije ceremonije krunidbe nije sasvim jasno. Međutim, poznato je da je korištena i za krunidbu Nikolaja Prvog 1829. godine u Varšavi, glavnom gradu Poljskog Carstva koje je bilo u sastavu Ruskog Carstva poslije rata protiv Napoleona. Poslije te ceremonije kruna je dospjela u fundus Oružejne palače, gdje se i danas čuva.
Malteška kruna
Car Pavao Prvi 1798. godine dobio je titulu velikog magistra Malteškog reda, najstarijeg viteškog reda na svijetu, koji se i dan-danas pozicionira kao država. Veliki magistar, predvodnik reda, najviša je dužnost. Zašto je ta titula pripala ruskom caru, uz to još i krštenom u pravoslavlju?
Nakon što je Napoleon 1798. godine osvojio Maltu, vitezovi ovog reda obratili su se Pavlu Prvom s molbom da stane na čelo reda i pruži im utočište. Car se složio i čak na grb Ruskog Carstva stavio maltešku krunu.
Tko je osmislio krunu Velikog magistra pouzdano se ne zna. Po nekim svjedočenjima, dvorski draguljari, a po drugim, malteški. Kruna je izrađena od pozlaćenog srebra u obliku lukova koji drže jabuku s malteškim križem.
Nasljednik Pavla Prvog, Aleksandar Prvi, povukao se s mjesta Velikog magistra i skinuo maltešku krunu s grba. Međutim, vitezovi su nastavili živjeti u Rusiji do 1834. godine, dok nisu osnovali sjedište u Rimu. Od 1827. godine kruna se čuva u Oružejnoj palači.
Na aktualnom grbu grada Gatčine, nedaleko od Sankt-Peterburga, prisutna je malteška kruna (ovdje se nalazi Prioratski dvorac, rezidencija reda).