Odakle potječu simboli ruske monarhije?

Na završnoj ceremoniji krunidbe ruskog cara monarh je sjedio na tronu i u desnoj ruci držao žezlo, a u lijevoj jabuku. Prvi car koji je koristio ove simbole bio je ruski car Fjodor I. (1557.-1598.), sin Ivana Groznog, a posljednji je bio Nikolaj II., premda on tada, 27. travnja 1906. godine, nije dodirnuo insignije. One su na ceremoniji stajale na stolu, Nikolaju II. zdesna.

Žezlo i skiptar u vrijeme Rjurikoviča i dinastije Romanov

Viktor Mihajlovič Vasnjecov, "Ivan Grozni"

Tretjakovska galerija

Carsko žezlo je vjerojatno najstariji simbol vlasti. On vuče korijene od štapa koji su nosili pastiri i svetitelji. To je bio simbol pastirove vlasti nad svojim stadom i vlasti svećenika nad svojim vjernicima. U mnogim religijama su velikodostojnici često nosili žezlo. U carskoj ruci je ono bio simbol drveta života koje povezuje nebo i zemlju.

Srebrenjak (novčić) Svjatopolka Prokletog (gore), zlatnik (novčić) Svetog Vladimira (dolje).

Grigorij Tjukanov (CC BY-SA 3.0), Ermitaž

Takvo žezlo se može vidjeti na starom ruskom novcu iz doba Vladimira Velikog i kneza Svjatopolka, gdje je knez prikazan kako drži žezlo ukrašeno križem. Slični prikazi se sreću i na bizantskom novcu iz istog razdoblja.

Skiptar je malo drugačiji. On je nešto kraći od žezla. Često su ga koristili vojskovođe u Rimskom Carstvu kao odličje, a kasnije, u srednjem vijeku, nosili su ga europski monarsi kao atribut vojne i svjetovne vlasti.

Litovčenko A. D, Ivan Grozni pokazuje riznicu engleskom izaslaniku Horseyju 1875.

Ruski muzej

Prvo žezlo u Rusiji je vjerojatno prikazano na ilustracijama u Radzivilovskom ljetopisu (13. st.), gdje kijevski knez Svjatoslav II. drži žezlo dočekujući njemačke izaslanike. Službeno se žezlo nije koristilo sve do 16. stoljeća. Knezovi Moskovskog Carstva su koristili žezlo kao insigniju (zajedno s krunom).

Engleski izaslanici Robert Chancellor i Clement Adams su 1553. godine zapisali da ih je Ivan Grozni dočekao sjedeći na "pozlaćenom tronu, s krunom na glavi i žezlom od kristala i zlata u desnoj ruci". Od tada su carevi na ceremonijama uvijek u ruci držali žezlo.

Doduše, Ivan Grozni ga je nosio uvijek, kao simbol svoje vlasti. Jerome Horsey, drugi engleski diplomat u Rusiji, bilježi da je Ivan Grozni vjerovao da žezlo, napravljeno od "jednorogovog roga", ima ljekovitu moć! U razgovoru s Horseyjem Ivan je rekao: "Zatrovan sam bolešću". Zatim je naredio svom osobnom liječniku da uzme carsko žezlo inkrustrirano dragim kamenjem i na vrhu ukrašeno "rogom jednoroga" (najvjerojatnije rogom narvala, "morskog jednoroga") i da njime opiše krug na stolu i u njega stavi dva pauka. Jedan pauk je uginuo, a drugi pobjegao. Tada je Ivan rekao: "Prekasno je. Ono (žezlo) me neće spasiti."

Fjodor I. Ivanovič (1584.-1598.) bio je posljednji ruski car iz dinastije Rjurikoviča, sin Ivana Groznog i Anastasije Romanovne.

Viktor Kornjušin/Global Look Press

Ruski car Fjodor I. je na svojoj krunidbi 1584. godine držao u ruci žezlo, a skiptar i jabuka su nošeni na jastuku ispred njega. Nažalost, Fjodorov skiptar nije sačuvan.

Žezal i deržava, dio Velikih odora cara Mihaila Romanova. Zlato, drago kamenje, emajl. Početak 17. st. Kolekcija Oružejne palače Moskovskog kremlja.

Balabanov/Sputnik

Najstariji poznati skiptar ruskih careva je onaj koji je koristio Mihail I., prvi car iz dinastije Romanov. Nosio ga je i na krunidbi i poslije njega. Taj skiptar je najvjerojatnije dobiven kao poklon od Rudolfa II., cara Svetog Rimskog Carstva. Drugi skiptar, koji je koristio ruski car Aleksej, stigao je iz Istanbula 1662. godine zajedno s jabukom.

Žezal Drugih odora.

Fjodor Solncev/Drevnosti Rossijskogo gosudarstva, 1846.—1853.

Petar Veliki je na svojoj krunidbi koristio starinsko žezlo napravljeno u Moskvi. Ono je jako nalikovalo na žezlo iz doba Rjurikoviča. Austrijski draguljar Leopold Pfisterer, koji je živio u Rusiji, napravio je 1762. godine carski skiptar za Katarinu II. i on se od tada koristi u ceremoniji krunidbe ruskih careva.

Carski skiptar. Napravljen za Katarinu II. početkom 1770-ih, dugačak 59,5 cm. Zlato prekriveno s osam dijamantskih prstenova. Na vrhu je brilijant "Orlov" sa zlatnim dvoglavim orlom ukrašenim crnim emajlom s brilijantima. Dijamantni fond RF.

Jurij Somov/Sputnik

Na taj skiptar je 1774. godine dodan brilijant "Orlov". Skiptar je dugačak 59,6 centimetara i težak 604 grama. Sadrži 395 grama zlata, 60 grama srebra i 193 dijamanta. Od 1967. godine je izložen u Dijamantnom fondu Oružejne palače u Kremlju.

Križ iznad svijeta

Deržava cara Alekseja Mihajloviča (1629.-1676.). Carigrad, 1662. Državni kulturno-povijesni muzej "Moskovski kremlj"

Sergej Subotin/Sputnik

Jabuka ili globus cruciger također je carska insignija koja simbolizira duhovnu i religijsku vlast monarha nad svijetom. Kao i žezlo (skiptar), jabuka potječe iz Rimskog Carstva. Kugla koju drži bog Jupiter simbolizirala je svijet ili svemir, dok je kugla (jabuka) koju je nosio car simbolizirala njegovu vlast.

Deržava Petra II.

Shakko/Wikipedia

S razvojem kršćanstva na kuglu je dodan križ. Car je držao kuglu (svijet) u svojoj ruci da pokaže kako on vlada u ime Božje. Ruski carevi su i jabuku i žezlo preuzeli od Konstantinopola.

Ruska imperatorska deržava koju je 1762. napravio draguljar Ekart, a 1984. su je restaurirali Ivanov i Aleksahin. Crveno zlato. Križ od brilijanata stoji na Cejlonskom safiru. Dijamantni fond, Moskovski kremlj.

Jurij Somov/Sputnik

Postoje četiri ruske jabuke. Prvu je koristio Mihail I. Romanov i ona je stigla zajedno sa žezlom kao poklon Rudolfa II. Na njoj su prikazane scene iz života biblijskog kralja Davida. Grčku jabuku, koja je stigla iz Istanbula 1662. godine zajedno sa žezlom, koristio je ruski car Aleksej. Jedna je napravljena u Rusiji za Petra Drugog i bila je prilično mala, jer je 1727. godine monarh imao samo 12 godina.

Remek-djela draguljara ruskog Gohrana (Državne riznice plemenitih metala i dragog kamenja RF). Žezal i deržava su umanjene kopije carskog žezla i deržave koji se čuvaju u Dijamantnom fondu. Kopije su za trećinu manje od originala, napravljene od platine, zlata, brilijanata i velikih safira.

Dijamantni fond

I najzad, dvorski zlatar Georg Friedrich Eckart napravio je za Katarinu II. carsku jabuku visoku 24 cm, promjera 48 cm. To je dobro uglačani zlatni globus ukrašen prstenovima od brilijanata. Za vrijeme Pavla I. ovu jabuku je krasio cejlonski safir težak 195 karata. Ova jabuka sadrži 465 grama zlata, 305 grama srebra i 1370 brilijanata.

Carica Katarina Druga, Aleksej Antropov.

Tretjakovska galerija