Najveća pobjeda ruske mornarice

Daleko od kuće

1768. počeo je još jedan rat između dva nepomirljiva neprijatelja: Ruskog i Osmanskog Carstva. Glavno poprište sukoba bili su Balkan, sjeverna obala Crnog mora i Kavkaz.

Ruska carica Katarina II. planirala je Turke neočekivano napasti s leđa. Ubrzo nakon početka konflikta iz Baltičkog mora u Sredozemlje krenula je eskadra ruske mornarice pod zapovjedništvom admirala Grigorija Spiridova. 

Obišavši cijelu Europu, ona je trebala stići do Grčke, podržati ustanak lokalnih patriota, po mogućnosti zaprijetiti Istambulu, kao i odvratiti pažnju Turaka s Crnog mora, gdje su snage ruske mornarice u tom trenutku bile vrlo ograničene.

Nikada ranije ruska mornarica nije vodila borbena djelovanja na tisuće kilometara od kuće, toliko daleko od svojih baza bez mogućnosti opskrbe. Svaki neuspjeh u takvim uvjetima mogao je završiti katastrofom. Međutim, dogodilo se da flota ne samo da nije poražena, nego je izvojevala najveću pobjedu u povijesti ruske mornarice.

Prvi napad

U veljači 1770. godine eskadra je stigla do obala Grčke, gdje je, kako je i bilo planirano, počeo ustanak lokalnog stanovništva protiv osmanske vlasti. Tijekom čitavog proljeća saveznici su vodili aktivnu borbu protiv snaga Turaka na Peloponezu: iskrcavali su desantne snage, vršili iznenadne napade, opkoljavali tvrđave i presretali neprijateljske brodove za opskrbu i vezu. 

U svibnju iste godine Spiridovljeva eskadra spojila se s eskadrom ruskog kontraadmirala Johna Elphinstonea. Sada su ruske snage brojale 9 bojnih brodova, 3 fregate, 1 "bombarderski" brod za gađanje neprijateljskih utvrđenja, kao i dvadesetak malih pomoćnih brodova. Vojnom ekspedicijom u Sredozemnom moru rukovodio je grof Aleksej Orlov.

Turska flota, koju su Rusi opazili 5. srpnja 1770. u Hioskom tjesnacu kod zapadne obale Male Azije, bila je ozbiljan protivnik. Kapudan-paše (zapovjednici) Ibrahim Husajedin i Džezairli Gazi Hasan imali su na raspolaganju 16 bojnih brodova, 6 fregata, 18 galija i šebeka, kao i 32 pomoćna broda.

Unatoč brojčanoj nadmoći, osmanski mornari su za Rusima jako zaostajali po obučenosti. U radu posade često nisu vladali usaglašenost i preciznost, nego kaos i konfuzija. "Galama i buka pri svakom i najmanjem manevru dopirali su do ruskih brodova i prije nego što bi se eskadre približile na domašaj topova", zapisao je povjesničar Viktor Golovčan: "Turci su ispaljivali nevješto i neprecizno, tako da se poslije tih hitaca razlegao glasan smijeh među posadama ruskih brodova."

Osmanska se flota postavila u dvije lučne linije, pri čemu je formacija bila toliko gusta da su svoju artiljeriju efikasno mogli koristiti samo brodovi u prvoj liniji. Rusko je zapovjedništvo shvatilo da kod tako neravnopravnog odnosa snaga neće dugo moći voditi topovske okršaje na velikim udaljenostima, pa je odlučilo krenuti u blizak sukob i borbu prsa o prsa.

Ujedinjena eskadra nije formirala liniju nalik na tursku. Umjesto toga se postavila u kolonu u kojoj su brodovi išli jedan za drugim i praktički se pod pravim kutom približavali prvoj liniji osmanske flote. Profesionalizam ruskih mornara omogućio im je da taj manevar izvedu vrlo brzo i, unatoč snažnoj neprijateljskoj vatri, gotovo bez gubitaka.

Kada je eskadra izvršila napad na centar neprijateljske linije, admiral Spiridov je svoj glavni brod "Sveti Jevstafij" usmjerio na turski glavni brod "Real Mustafa". Na palubama brodova koji su potpuno prišli jedan drugom izbila je žestoka borba prsa o prsa. Jedan ruski borac je tako silno želio osvojiti tursku zastavu da je, kada je ranjen u obje ruke, platno zastave uhvatio zubima. 

Vatra se ubrzo s teško oštećenog "Svetog Jevstafija" proširila na "Real Mustafu", što je dovelo do potapanja oba broda. Veći je dio obje posade poginuo, no zapovjednici su uspjeli napustiti brodove.

Stradanje glavnog broda ostavilo je neizbrisiv utisak na osmansku flotu. Turci su se odlučili povući u Česmenski zaljev pod zaštitu obalske artiljerije, što je, kako se ubrzo ispostavilo, bila njihova kobna greška.

Strašan poraz

Skučeni u malom zaljevu turski su brodovi konačno izgubili svaku mogućnost manevriranja. Rusko zapovjedništvo je planiralo, koristeći vjetar koji je puhao s mora na obalu, u potpunosti spaliti neprijateljsku flotu.

Tijekom čitavog 6. srpnja eskadra je vodila žestok artiljerijski okršaj s turskim brodovima, oštetivši nekolicinu. "Od napada topova površina mora je buktala", pisao je osmanski historiograf Ahmed Vasaf Efendi. Istovremeno su četiri mala pomoćna broda natovarena eksplozivnim materijalom i pretvorena u brandere.

7. srpnja u 2 sata u noći ta je ofenzivna grupa uplovila u Česmenski zaljev. Samo jednom od brandera osmjehnula se sreća, ali ispostavilo se da je to dovoljno. Nakon što je uspio dići u zrak turski bojni brod s 84 topa, pokrenuo je lančanu reakciju koja je bila kobna za protivnika. Upaljene krhotine broda razletjele su se po čitavom zaljevu izazivajući požare na drugim brodovima.

"Lakše je zamisliti nego opisati užas, nevjericu i smetenost koji su zavladali u neprijateljskim redovima", pričao je kasnije kapetan-komandor Samuel Greig: "Turci su obustavili svako pružanje otpora, čak i na onim brodovima koji još nisu gorjeli. Čitave su se posade u strahu i očaju bacale u vodu, površina zaljeva bila je pokrivena nebrojenim mnoštvom onih koji su se spasili i koji su potapali jedni druge. Strah Turaka bio je tako velik da oni ne samo da su napuštali brodove i obalske baterije, nego su čak bježali iz zamka i grada Česme, koji su garnizon i stanovnici već napustili."

Na kraju su ruski brodovi bili prisiljeni obustaviti paljbu i početi se baviti spašavanjem preživjelih Turaka. "Voda pomiješana s krvlju i pepelom izgledala je odvratno. Nagorjeli leševi plutali su na valovima i luka se tako prepunila njima da je bilo teško prolaziti čamcima", prisjećao se knez Jurij Dolgorukov.

Blistava pobjeda

U bitci u Česmenskom zaljevu značajan dio osmanske flote je uništen. Turci su izgubili 15 bojnih brodova, 6 fregata i veliki broj malih brodova. Od 15 tisuća mornara poginulo je gotovo 11 tisuća. Osim toga, Rusi su uspjeli zauzeti jedan bojni brod i pet galija.

Ruske eskadre postale su apsolutni gospodari ne samo u Egejskom moru, nego i u čitavom Sredozemlju. Bez otpora su presretali turske brodove, blokirali tjesnac Dardaneli i čak izveli operaciju zauzimanja važne luke Beirut.

Osim toga, zahvaljujući Česmenskom trijumfu rat protiv Turaka je 1774. godine okončan pobjedom. Rusija je na obali Crnog mora zauzela čvrste pozicije i stekla svoje prve teritorije na Krimu. Osim toga, otada je njezin utjecaj na Balkanskom poluotoku nastavio neprekidno rasti.