Početkom 20. stoljeća dominantnu poziciju Rusije na Dalekom istoku počeo je ugrožavati Japan. Nekada u potpunoj izolaciji, a sada modernizirana i novonaoružana, "zemlja izlazećeg sunca" otvoreno je zastupala svoje političke interese u Koreji i sjevernoistočnoj Kini, što su tradicionalno bile zone interesa njenog sjevernog susjeda.
Rusko-japaski rat koji je izbio 1904.-1905. šokirao je čitav svijet. Nitko nije mogao ni zamisliti da ruska carska vojska tijekom rata neće izvojevati nijednu pobjedu i da će njena mornarica u bitci kod Tsushime pretrpjeti najteži poraz u povijesti.
15. listopada 1904. godine iz luke Libava (suvremena Liepāja u Latviji) isplovili su vojni brodovi 2. Tihooceanske eskadre, formirane na Baltičkom moru. Trebali su obići pola svijeta da bi stigli do Žutog mora i pomogli svojim kolegama iz 1. Tihooceanske eskadre, koji su se nalazili pod snažnim pritiskom Carske mornarice Japana.
Od samog je početka kobni pohod krenuo loše. Noću 22. listopada ruski brodovi, koji su se nalazili u blizini Velike Britanije, otvorili su vatru na lokalne ribarske brodiće, smatrajući ih za diverzisjke snage Japana. Pritom je poginulo nekoliko engleskih mornara i samo je velikim naporima ruskih diplomata konflikt mirno razriješen.
Druga Tihooceanska eskadra putovala je do Dalekog istoka sedam dugih mjeseci. Kod obale Francuske Indokine priključila joj se 3. Tihooceanska eskadra kontraadmirala Nikolaja Nebogatova, koja je skratila put prošavši kroz Sueski kanal.
27. svibnja 1905. godine 11 oklopnjača, 9 krstarica, 9 torpiljarki, transportni i pomoćni brodovi pod zapovjedništvom viceadmirala Zinovija Rožestvenskog uplovilo je u Korejski prolaz nedaleko od otoka Tsushime, gdje ih je neprijatelj već čekao.
Japanska Ujedinjena flota ne samo što je bila brojčano nadmoćna u odnosu na Ruse (po broju krstarica i torpiljarki), nego je bila brižljivo pripremljena da dočeka eskadru. Admiral Togo Heihachiro bio je odlučan u namjeri da uništi neprijatelja jednim napadom.
Japanci su brodove Rožestvenskog opazili još iz velike daljine, dok ruski zapovjednik ne samo što nije proveo potrebno izviđanje, nego nije ni izradio nikakav jasan plan akcije u slučaju susreta s neprijateljem, osim da treba napredovati prema Vladivostoku.
Pripremivši naoružanje, ruska se eskadra kretala u poretku brazde, što znači da su brodovi plovili jedan za drugim na određenoj udaljenosti, pa je tako njihov opseg gađanja bio smanjen. S obzirom na to da je osim najnovijih brodova imala i mnogo zastarjelih plovila, kolona se kretala brzinom od 9 čvorova. Togo je naredio da sporog i tromog neprijatelja uznemiravaju male manevarske jedinice od četiri do šest brodova koje su, razvijajući brzinu do 16 čvorova, prestigle rusku kolonu i pripremale napad iz kutova koji su njima odgovarali.
Zinovij Rožestvenski
Javna domenaNa samom početku bitke teško je oštećen glavni ruski brod oklopnjača "Knez Suvorov", na kojem se nalazio viceadmiral Rožestvenski. "Osvrnuo sam se. Kakvo razaranje!..." – prisjećao se časnik stožera zapovjednika Vladimir Semjonov: "Kabine na zapovjednom mostu u plamenu, upaljene krhotine po palubi, gomile leševa... Signalne, daljinomjerne stanice, promatračnice za praćenje pada granata – sve je zbrisano, sve uništeno... A iza nas 'Aleksandar' i 'Borodino' također obavijeni dimom požara!"
Ranjeni Rožestvenski evakuiran je na drugi brod, a eskadra je neko vrijeme bila bez zapovjedništba, što je odigralo pogubnu ulogu u nadolazećoj katastrofi. Kontraadmiral Nebogatov koji je preuzeo zapovjedništvo nije uspio objediniti sve snage pod svojim vodstvom i praktički je nastavio zapovijedati samo svojim odredom.
Dobro pripremljeni za bitku, s više ratnog iskustva, bolje opremljeni i brojčano nadmoćni, Japanci su na samom početku okršaja uspjeli preuzeti inicijativu i do kraja su je čvrsto držali u svojim rukama. Noću su definitivno uspjeli razdvojiti brodove ruske eskadre, nakon čega su njene oklopnjače, krstarice i torpiljarke pojedinačno postajale lake mete.
"Dok su naši najbolji brodovi jedan za drugim nestajali, izmučeni neprijateljskom vatrom i uništeni plamenom požara, i prevrtali se, ne napuštajući ipak borbeni stroj, neprijatelj je ostajao gotovo neranjiv", prisjećao se Vladimir Kostenko, inženjer s oklopnjače "Orao". Ujedinjena japanska flota izgubila je u bitci kod Tsushime samo tri torpiljarke. Pritom jedna od njih nije stradala od ruske vatre, nego je potonula poslije sudara s drugim japanskim brodom.
Gubici ruske eskadre bili su znatno veći od japanskih. Dvadeset jedan brod uništen je u neprijateljskoj vatri ili ga je vlastita posada potopila poslije zadobivenih teških oštećenja: šest oklopnjača eksadre, dvije oklopnjače obalne obrane, četiri krstarice, pet torpiljarki, jedna pomoćna krstarica i tri transportna broda. Poginulo je 5045 ljudi, uključujući 209 časnika.
Četiri oklopnjače, torpiljarka i dva bolnička broda podigli su bijele zastave. U japanskom zarobljeništvu našla su se ukupno 7282 čovjeka, uključujući oba zapovjednika: Rožestvenskog i Nebogatova.
Sedam brodova probilo se do Manile i Šangaja, gjde su internirani. Do Vladivostoka su uspjeli stići samo krstarica "Almaz" i torpiljarke "Bravi" i "Grozni", odnosno 870 časnika i mornara od ukupno 16 tisuća koliko je eskadra imala prije bitke.
Katastrofa kod Tsushime približila je kraju rat protiv Japana, koji je bio poražavajući za Rusiju. Izgubivši gotovo sve glavne snage svoje mornarice, ona je postala drugostupanjska pomorska sila. Poljuljan je njen međunarodni vojni ugled, a unutar zemlje počelo je brzo rasti nezadovoljstvo vlašću, što je na kraju dovelo do prve ruske revolucije 1905.-1907.
Na Dalekom je istoku Rusko Carstvo u potpunosti izgubilo dominantnu poziciju. Na tom položaju smijenio ju je Japan, koji je stekao priliku da provodi masovnu ekspanziju na Koreju i Kinu. Za sramotu pretrpljenu kod Tsushime Japanu se uspio revanširati Sovjetski Savez tek 1945. godine.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
