Četiri najpoznatija ruska izdajnika

1. Ivan Mazepa 

Ivan Mazepa bio je jedan od rijetkih koji su uživali beskonačno povjerenje cara Petra I. Kao hetman (vladar) Lijevoobalne Ukrajine (tada dijela Rusije), on je dugo godina vjerno služio caru, za što je iz njegovih ruku dobio najviše državno priznanje - Orden Andreja Prvozvanog.

Međutim, po Rusiju nepovoljan razvoj situacije u Sjevernom ratu (1700.-1721.) naveo je Mazepu da počne razmišljati o mogućnosti da se izvuče ispod vlasti Moskve i osnuje nezavisnu Ukrajinu, u kojoj bi on vladao. Nakon tajnih pregovora sa švedskim kraljem Karlom XII., hetman je u listopadu 1708. godine otvoreno prešao na njegovu stranu. 

Petar je Mazepi odmah oduzeo sve titule i vladarska prava, a Ruska pravoslavna crkva ga je anatemizirala. Veći dio kozaka nije podržao hetmana i ostao je vjeran caru. Kada je 8. srpnja 1709. godine švedska vojska, a zajedno s njom i male snage pobunjenika, potučena kod Poltave, Mazepa je morao pobjeći na teritorij Osmanskog Carstva, gdje je umro 2. listopada iste godine.

2. Genrih Ljuškov

Genrih Ljuškov spada među najviše državne službenike koji su prebjegli iz SSSR-a. Komesar državne sigurnosti 3. klase, načelnik Uprave NKVD-a za Dalekoistočni kraj, rano ujutro 13. kolovoza 1938. godine tajno je prešao granicu marionetske države Mandžukuo, koju su osnovali Japanci.

U vrijeme masovnih političkih represija u SSSR-u, poznatih kao "Veliki teror" (1936.-1938.), Ljuškov je vodio borbu protiv "narodnih neprijatelja" na Dalekom istoku. Njegova aktivnost dovela je do brojnih uhićenja u okviru vojske, organa NKVD-a, partijskog aparata i Tihooceanske flote.

U to je doba onaj koji je optuživao druge često i sam postajao predmet optužbi. Kada je u svibnju 1938. godine Ljuškov pozvan u Moskvu, shvatio je da ga tamo, po svoj prilici, ne očekuje ništa osim suda i pogubljenja. Tada je odlučio pobjeći.

Od Genriha Ljuškova Japanci su dobili jedinstvene detaljne podatke o brojčanom stanju i rasporedu sovjetskih snaga na Dalekom istoku, o položaju obrambenih utvrđenja, vojnim šiframa, metodama rada NKVD-a, opozicijskom raspoloženju u regiji i oružanim snagama i tako dalje. U skladu s tim podacima Glavni stožer Carske vojske Japana korigirao je svoju strategiju budućih ratova protiv SSSR-a.

Ljuškovu nije bilo suđeno da preživi Drugi svjetski rat. Japanci nisu željeli da bivši komesar, koji je mnogo toga saznao o japanskom obavještajnom radu, dospije u sovjetske ruke. 19. kolovoza 1945. godine je likvidiran.

3. Andrej Vlasov 

Prije nego što je postao izdajnik broj jedan Sovjetskog Saveza, Andrej Vlasov je slovio za talentiranog i perspektivnog vojnog zapovjednika. 1939. godine služio je kao glavni vojni savjetnik u Kini, a Čang Kai-šek ga je čak odlikovao Ordenom zlatnog zmaja.

Tijekom prvih katastrofalnih mjeseci rata protiv Njemačke Vlasov je pokazao hrabrost i učinkovitost. 20. armija pod njegovim zapovjedništvom odigrala je značajnu ulogu u razbijanju njemačke vojske kod Moskve u prosincu 1941.

1942. godine general-poručnik Andrej Vlasov dobio je pod svoje zapovjedništvo 2. udarnu armiju, koja je na ljeto iste godine opkoljena kod Lenjingrada. Zapovjednik je pritom zarobljen i poslan u logor. Tu je odlučio surađivati s Nijemcima.

Za naciste je Vlasov bio značajan dobitak. Proslavljeni sovjetski general koji je prešao na Hitlerovu stranu odigrao je važnu ulogu u propagandnom ratu. Sve je vrijeme posvetio agitaciji među zarobljenim vojnicima Crvene armije, privlačeći ih na svoju stranu radi borbe "za izgradnju Nove Rusije bez boljševika". 

Glavni zadatak najvećeg sovjetskog izdajnika bilo je objedinjenje svih jedinica ruskih kolaboracionista u jednu Rusku oslobodilačku vojsku (ROA), na čijem čelu je trebao biti on. Međutim, rukovodstvo Trećeg Reicha dugo je bilo sumnjičavo prema ideji o stvaranju velike vojske od sovjetskih ratnih zarobljenika i usporavalo je proces. Vlasov je dobio odriješene ruke tek krajem 1944. godine, kada je sudbina nacista već bila praktički riješena. Na kraju ROA nije postala nikakva značajna sila.

Generala je zarobila sovjetska vojska 12. svibnja 1945. godine na teritoriju Čehoslovačke prilikom pokušaja da se probije na zapad do američke vojske. Zajedno s grupom svojih sljedbenika optužen je za veleizdaju i obješen 1. kolovoza 1946. godine u Moskvi.

4. Oleg Penjkovski 

1960. godine pukovnik Glavne obavještajne uprave Glavnog stožera Oružanih snaga SSSR-a Oleg Penjkovski obratio se američkoj turističkoj grupi u Moskvi s molbom da američkom veleposlanstvu predaju njegovo pismo. U njemu je ponudio svoje usluge prikupljanja tajnih podataka za CIA-ju.

Naredne je godine, prilikom službenog putovanja u London, britanska specijalna služba MI-6 osigurala Penjkovskom svu potrebnu špijunsku opremu, uključujući fotokameru i specijalnu radiotehniku. Pukovnik je dobio operativni pseudonom "Heroj". 

Jedan od najučinkovitijih zapadnih agenata u SSSR-u, Oleg Penjkovski je specijalnim službama SAD-a i Velike Britanije predao jedanaest traka na kojima je poslao 5500 dokumenata koji su sadržavali 7650 stranica s tajnim podacima o sovjetskim oružanim snagama. Na temelju njegovih informacije neutralizirano je oko 600 sovjetskih agenata.

1962. godine Penjkovski je razotkriven i uhićen od strane KGB-a. 16. svibnja naredne godine strijeljan je zbog veleizdaje.