Sovjetski izdajnik kojem je Amerika obećala milijune, a on joj donio milijarde

Adolf Tolkačov ranih 70-ih

Adolf Tolkačov ranih 70-ih

"The Billion Dollar Spy’", David E. Hoffman/Corpus, 2017.
Jedne obične hladne siječanjske večeri 1977. neprimjetni pedesetogodišnjak prišao je nepoznatom čovjeku na benzinskoj crpki nedaleko od američkog veleposlanstva u Moskvi. Taj drugi čovjek bio je šef odjela CIA-je, a susret nije bio nikakva slučajnost.

Glavni razlog najvećeg curenja informacija o novim razradama sovjetske vojne avijacije bio je čovjek po imenu Adolf Tolkačov. On je u razdoblju od 1979. do 1985. prenio Amerikancima toliko korisnih informacija da je omogućio američkim vojnim inženjerima da se optimiziraju u borbi protiv najsuvremenijih zrakoplova iz arsenala Saddama Husseina, ili dao prednost Izraelu nad Palestinom, čiji su zrakoplovi također bili čista sovjetska tehnologija. I sve to za mjesečnu plaću veću od plaće američkog predsjednika. Istina, Tolkačov nije doživio da taj novac i potroši.

Špijun koji je radio pod šifrom Sfera postao je poznat kao najplaćeniji sovjetski građanin. A još važnije je bilo to koliko su zahvaljujući njemu uštedjele Sjedinjene Države na tehnološkim inovacijama. Ministarstvo obrane SAD-a je priznalo da je koristi od Sfere imalo i početkom 90-ih godina. Američki laserski i radiolokacijski sustavi su brzo napredovali zahvaljujući jednom ruskom izdajniku.

Tolkačov, neprimjetni i melankolični čovjek, radio je na tehnologijama radiolokacije i laserskog navođenja za vojnu avijaciju u Znanstveno-istraživačkom institutu "Fazotron" u Moskvi. Imao je što zamjeriti politici SSSR-a, kao i pristup tajnim tehnologijama, a to je vrlo loša kombinacija!

Adolf Tolkačov

Motivi

U travnju 1979. godine, kada se prvi put obratio CIA-ji, Tolkačov je izložio svoje motive, sve ono o čemu je razmišljao prethodnih 5-6 godina.

"...Mogu samo reći da su veliku ulogu u tome odigrali Solženjicin i Saharov, iako ih osobno ne poznajem. [...] Nešto iznutra me počelo gristi, nešto sam morao učiniti. [...] Izabrao sam put koji mi ne daje vratiti se natrag i ne namjeravam skrenuti s tog puta. Što se tiče novčane nagrade, ne bih uspostavljao kontakt ni za kakve novce, primjerice, s kineskim veleposlanstvom. A što se tiče Amerike? Možda me ona začarala i ja je, lud čovjek, volim? Nisam vidio vašu zemlju svojim očima. Nemam dovoljno mašte i romantizma. Ali na temelju nekih činjenica stekao sam dojam da bih živio u Americi. To je jedan od glavnih razloga zašto sam vam predložio svoju suradnju. Nagrada za mene nije samo novac. To je nešto više: značaj i važnost mog rada...", objasnio je Tolkačov.

Kako uspostaviti kontakt s neprijateljem?

Tolkačov je živio sa ženom i sinom u za 70-te godine relativno velikom stanu s dvije spavaće sobe na devetom katu u zgradi na Kudrinskom trgu, 400 metara od američkog veleposlanstva u Moskvi.

Nekoliko tjedana prije prvog susreta s glavnim čovjekom CIA-je u Moskvi 1977. izvodio je večernje šetnje po susjedstvu, razgledajući automobile s diplomatskim registracijama.

Benzinska crpka u Moskvi na kojoj je u siječnju 1977. Tolkačov prvi put pokušao uspostaviti kontakt s Amerikancima

Kada je prišao šefu CIA-je, samo ga je pitao je li Amerikanac, a zatim ostavio omotnicu ispod brisača. U pismu kratko stoji da je zainteresiran za razgovor u strogoj tajnosti s nadležnim ljudima.

Amerikanci su mu povjerovali tek nakon dvije godine sličnih poruka.

Kakve je instrumente koristila CIA

Američke "igračke" su bile dobre. Zaista dobre! Čak se i u članku lista "Pravda" o uhićenju Tolkačova mogu pročitati pohvale od strane KGB-a na račun mnogobrojnih malih kamera koje je špijun koristio.

Kamere koje je koristio Adolf Tolkačov

U travnju 1980. Washington je nova uspješna testiranja vojne avijacije ocijenio kao "unikalni" rad obavještajnih službi. To se dogodilo kada su im u ruke dospjele informacije o modifikaciji drugog sovjetskog lovca i mnoge fotografirane stranice dokumenata u kojima se opisuje nekoliko novih modela raketnih sustava zračnog baziranja.

CIA je radila s nekoliko kamera, a dorađivala ih je prema potrebama Tolkačova. Novu opremu su često skrivali u uličnim telefonskim govornicama ili čak u prljavoj bačenoj rukavici.

Mikrokamere su bile genijalne, ali Tolkačov je 1980. godine tražio i otrovnu pilulu. "Stvari koje mogu kriti od svoje obitelji ne mogu sakriti od KGB-a", rekao je.

Spuštanje zavjese

"Fazotron" je 1983. godine uveo nova pravila sigurnosti, a u institutu je povedena unutarnja istraga. Tolkačov je bio prvi koji je pomislio da KGB nešto zna. Sfera je sa sobom nosio otrovnu kapsulu, a s vremena na vrijeme je otkazivao sastanke s Amerikancima i mijenjao pravila igre.

Tolkačov neposredno prije uhićenja 9. lipnja 1985.

Nesreća se dogodila u lipnju 1985. Kako su agenti KGB-a sve saznali i danas je teško reći. CIA je slutila da Tolkačov nešto zna i da ih pokušava upozoriti. Mjesecima prije zlokobnog lipanjskog susreta otvorio je "pogrešan" prozor u kuhinji i dao znak nadolazeće nesreće.

Ruski izvori tvrde da su Sovjeti duže vrijeme prije uhićenja Tolkačova kljukali američku obavještajnu službu lažnim informacijama. Svjetski tisak je 1986. godine potvrdio da je nad Tolkačovim izvršena smrtna kazna.

Uhićenje Tolkačova

Jedina dobra stvar koja se može izvući iz ove priče je ta da nije stradao Tolkačovljev sin, koji je danas ugledni moskovski arhitekt. A Adolfova supruga se nešto kasnije pokušala povezati s Amerikancima u vezi isplate svih onih obećanih milijuna dolara, honorara koji je njezin suprug zaradio po cijenu života. Odgovor nije dobila...

CIA je 2015. godine objavila preko 900 stranica s detaljnim opisima operacije "Sfera", a pisac David E. Hoffman ih pretvorio u knjigu "Špijun za milijardu dolara" i dobio Pulitzerovu nagradu.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće