Prva velika pobjeda Crvene armije nad Nijemcima u Drugom svjetskom ratu

Kontraofenziva Crvene armije nadomak Moskve u zimu 1941.-1942. godine, kao što je poznato, u potpunosti je osujetila "Tajfun" - njemački plan zauzimanja sovjetske prijestolnice. Wehrmacht je bio natjeran na povlačenje nekoliko stotina kilometara od glavnog grada. Međutim, unatoč uvriježenom mišljenju, ovo nikako nije bio prvi veliki poraz Trećeg Reicha na Istočnom frontu. Tjedan dana prije ovog prijelomnog događaja na jugu je oslobođen jedan od najvećih gradova u SSSR-u, Rostov na Donu.

Industrijski centar s pola milijuna stanovnika i ključno čvorište željezničkog i cestovnog prometa, Rostov na Donu zauzele su jedinice prve tenkovske armije generala Ewalda von Kleista 21. studenog 1941. godine. Poznat u SSSR-u kao "biser Dona", za Nijemce je predstavljao "vrata Kavkaza" koja bi im otvorila direktni put prema naftnim nalazištima sovjetskog juga.

Potisnuvši 56. armiju generala Fjodora Remezova, koja je branila grad, na lijevu obalu Dona, Nijemci, oslabljeni u teškim borbama, nisu bili sposobni nastaviti ofenzivu te su se fiksirali na položajima.

Stanovnike Rostova na Donu čekao je "krvavi tjedan", kako su ovi teški dani kasnije nazvani. Esesovci iz divizije "Tjelesna straža Adolfa Hitlera" (njem. Leibstandarte Adolf Hitler, poznata i pod skraćenicom SS-LAH) pogubili su više od tisuću civila, trgovi i ulice bili su preplavljeni leševima. Fotografija šesnaestogodišnjeg Viktora Čerevičkina koji je strijeljan jer je odbio izvršiti naredbu okupacijskih snaga o uništenju svih golubova u gradu (kako ih ilegalci ne bi koristili za vezu) i tjedan dana sakrivao svoje ptice postala je čuvena. Ova je fotografija poslužila na Nirnberškom procesu kao jedan od dokaza nacističkih zločina.

Crvena se armija nije namjeravala pomiriti s gubitkom Rostova. Tri sovjetske armije (37., 9. i 56.) su 27. studenog izvele napade na grad iz raznih pravaca, pokušavajući opkoliti Nijemce. Pješaštvo je prelazilo preko tankog leda na zaleđenom  Donu i odmah otpočinjala žestoke borbe s neprijateljem, pri čemu je vrlo često dolazilo do borbi prsa o prsa.

Adolf Hitler je izričito zabranio zapovjedniku Grupe armija Jug, feldmaršalu Gerdu von Rundstedtu, da napusti Rostov na Donu, međutim, njemački je vojskovođa ignorirao ovu naredbu. Nakon nekoliko se dana uličnih borbi prva njemačka armija, kako bi izbjegla opsadu, počela povlačiti iz grada. Führer je odmah smijenio Rundstedta s dužnosti, postavivši na njegovo mjesto feldmaršala Waltera von Reichenaua, koji je, međutim, nastavio s povlačenjem. Shvativši da je donio ishitrenu odluku, Hitler je doletio u zapovjedništvo Grupe armija Jug u Poltavi. Proanaliziravši situaciju, priznao je svoju grešku i osobno se ispričao Rundstedtu, koji je kasnije nastavio službu u okupiranoj Francuskoj.

Oslobodivši Rostov na Donu 29. studenog, Crvena armija je potisnula njemačke trupe negdje na šezdeseti-sedamdeseti kilometar od grada na prostor rijeke Mijus, gdje je sovjetsko napredovanje uskoro bilo zaustavljeno. Sovjetsko-njemački front na jugu stabiliziran je na duže staze. Pobjeda u Rostovu ne samo da je podigla moral i duh sovjetskih vojnika i civilnog stanovništva u cijeloj zemlji, nego i onemogućila Reichenauu da prebaci rezerve u pravcu Moskve gdje je 5. prosinca počela velika kontraofenziva. Kako je kasnije izjavio jedan od časnika Wehrmachta: "Naše neugodnosti su počele nakon Rostova..."

U narednih sedam mjeseci Rostov je bio grad u najneposrednijoj blizini fronta koji je njemačka avijacija Luftvaffe često bombardirala. Ovdje su se nalazili deseci bolnica, a u preostalim se tvornicama proizvodilo oružje i streljivo, uniforme i oprema za vojsku.

Nakon katastrofalnog neuspjeha sovjetske ofenzive kod Harkova u svibnju 1942. godine, njemačke su trupe imale mogućnost probiti se prema Donu, Volgi i Kavkazu. 24. srpnja Rostov na Donu ponovo je zauzeo Wehrmacht. Crvena armija je uspjela osloboditi grad tek nakon staljingradskog trijumfa u veljači 1943. godine. Ovoga puta definitivno.