Pet oružja koja su doprinijela pobjedi u Drugom svjetskom ratu: Od ručnih bombi do aviona

Javna domena
Sovjetski su konstruktori uspjeli nadmašiti Nijemce po čimbenicima kao što su obujam i troškovi proizvodnje, lakoća popravaka i jednostavnost. U vrlo su kratkom vremenskom razdoblju uspjeli razviti kompetitivno oružje koje se moglo dati u ruke neiskusnom momku ili se proizvesti i popraviti nasred polja. Unatoč jednostavnom i grubom izgledu, upravo je ovakav tip oružja postao pravo oružje pobjede.

Tenk T-34 

Konstruktor: Mihail Koškin; proizvodnja na kraju rata: više od 35 000 jedinica

Možda je najpoznatiji simbol pobjede legendarna "tridesetčetvorka", najproizvođeniji tenk na svijetu. Na T-34 je prvi put primijenjeno automatizirano zavarivanje oklopnih ploča. Danas se često uspoređuju dva najpoznatija tenka: sovjetski T-34 i njemački Pz.VI Tiger. No uspoređivati ​​ova dva tenka nema smisla, jer su to bili strojevi koji su pripadali različitim težinskim kategorijama i koji su ispunjavali različite funkcije na bojnom polju. T-34 je dizajniran prvenstveno za potporu napadima pješaštva, dok je naoružanje Tigera bilo namijenjeno prvenstveno za napad na bojne brodove.

Ručne bombe RG-42

Konstruktor: S. G. Koršunov

Posebnost bombe RG-42 bila je u tome što je njezino tijelo izgledalo poput obične konzerve, iako nešto drugačije veličine. Umjesto kondenziranog mlijeka, u konzervi se nalazilo tijelo s upaljačem i eksplozivnim punjenjem.  Bomba RG-42 se mogla proizvesti u bilo kojoj tvornici konzervi. Unatoč tome, kvaliteta ovih ručnih bombi ni na koji način nije bila lošija od njihovih jeftinijih analoga.

Top ZIS-3

Konstruktor: V. G. Grabin; proizvodnja na kraju rata: više od 103 000 jedinica

Najproizvođenije artiljerijsko oružje tijekom ratnih godina bio je top ZIS-3. Proizvodio se metodom sklapanja, za koju se, u slučaju nedostatka visokokvalitetnih materijala, mogla koristiti čak i nekvalificirana radna snaga. To je omogućavalo brzu opskrbu vojske i nadomještanje materijalnih gubitaka.

Topovi su mogli ispaljivati bilo koji tip sovjetskih projektila kalibra 76,2, što je znatno olakšalo opskrbu topničkim baterijama. Ratne karakteristike topa ZIS-3 bile su nešto niže od stranih analoga, no ovaj je sovjetski top unatoč tome bio bez premca u smislu komotnosti i pouzdanosti.

Strojnica PPŠ

Konstruktor: G. S. Špagin; proizvodnja na kraju rata: gotovo 6 milijuna jedinica

Tijekom Drugog svjetskog rata masovno su se koristile kratke strojnice, automatsko oružje koje je koristilo pištoljske metke. U početku je Sovjetski Savez bio protiv upotrebe kratkih strojnica - Staljin ih je smatrao "razbojničkim" oružjem, nedostojnim Crvene armije.

Ipak, PPŠ se počeo koristiti na početku rata. Gotovo su svi detalji kratke strojnice Georgija Špagina, PPŠ, izrađeni štancanjem, jednim od najjeftinijih načina obrade metala. Tijekom rata je proizvedeno gotovo šest milijuna ovih automata, dok je njemačkih automata MP-40 proizvedeno samo 934 000.

Avion Il-2

Konstruktor: S. V. Iljušin; proizvodnja na kraju rata: više od 36 000 jedinica

Il-2 je letjelica specijalizirana za napad na zemaljske ciljeve na maloj visini. Što se konstrukcije tiče, glavna je karakteristika ovog aviona bila korištenje oklopnog tijela za zaštitu pilota i najvažnijih točki aviona. Oklop Il-2 nije samo štitio od projektila malog kalibra i metaka, nego je služio i kao ojačanje trupa.

Do 1944. godine se u proizvodnji Il-2 često koristilo drvo, zbog nedostatka duraluminija. Neki smatraju da je uspjeh u bitci kod Kurska dobrim dijelom postignut zahvaljujući djelovanju jurišnih aviona: Nijemci su prestali okupljati svoje trupe, a koordinacija rada je s raspršenim postrojbama postala mnogo složenija. Nijemci su Il-2 prozvali "Crnom smrću".

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće