Tko su bili najbolji zapovjednici sovjetskih podmornica u Drugom svjetskom ratu?

Arhivska fotografija; Russia Beyond
Sovjetska podmornička flota nije bila tako zastrašujuća i učinkovita kao njemačka. Ipak, ova je flota uspjela neprijatelju zagorčati život....

Aleksandar Marinesko

30. siječnja 1945. godine sovjetske podmorničke snage proslavile su svoju najveću pobjedu u Drugom svjetskom ratu. Podmornica S-13 pod zapovjedništvom Aleksandra Marineska potopila je u Baltičkom moru s tri torpeda njemački vojni transportni brod "Wilhelm Gustloff" (25484 brt).

Ponos Trećeg Reicha "Wilhelm Gustloff" bio je jedan od najraskošnijih brodova u njemačkoj floti, koji je u drugoj polovini tridesetih godina prošlog stoljeća vozio putnike na krstarenje u Skandinaviju. Kada su počela borbena djelovanja, modificiran je najprije u ploveću bolnicu, a potom u pokretnu vojarnu za kadete školske divizije podvodne plovidbe.

Nažalost, pored gotovo 400 njemačkih podvodničara, zajedno je s brodom potonulo četiri i pol tisuće izbjeglica iz istočne Pruske, uglavnom žena i djece. Brod nije plovio kao bolnički, s znakom crvenog križa, nego kao vojni transportni brod u sastavu konvoja. Bio je obojan u sivu maskirnu boju i naoružan protuzračnim oruđem. Na kraju je i završio kao meta sovjetskog zapovjednika.

Nakon 11 dana S-13 naišla je na svoju drugu žrtvu, vojni transportni brod "Steuben" (14 660 brt), i potopila ga s dva plotuna. Na kraju je zajedno s brodom pod vodom završilo više od 3000 ljudi, među kojima je najviše bilo ranjenih njemačkih vojnika.

Iako je za ove uspjehe Aleksandar Marinesko morao biti predložen za dodjelu zvanja Heroj Sovjetskog Saveza, to se nije dogodilo. Razlog je bio neodgovarajuće ponašanje kako zapovjednika, tako i njegove posade.

Nekoliko dana prije nego što će krenuti u svoj čuveni pohod, zapovjedništvo podmornice je organiziralo tuču sa stanovništvom finskog grada Turkua, gdje se privremeno zaustavila. Sam zapovjednik zaboravio se bez traga i glasa u provodu nekoliko dana, zbog čega mu se spremalo pozivanje na odgovornost pred vojnim sudom. Šaljući mornare podmornice S-13 u more, zapovjedništvo ih je obvezalo da „"iskupe svoju krivicu krvlju", kao što je to obično bivalo u kaznenim bataljunima Crvene armije. Tako je Marineskova podmornica postala jedina "kaznena" u vojno-pomorskoj floti Sovjetskog Saveza.

Naravno, Aleksandar Marinesko nije odgovarao ni pred kakvim tribunalom. No zato je zvanje Heroja dobio posthumno 1990. godine.

Pavel Bočarov

Treći veliki neprijateljski brod, nakon "Wilhelma Gustloffa" i "Steubena", koji su sovjetski podmorničari potopili u Drugom svjetskom ratu, bio je parobrod "Seeburg" (12 181 brt), korišten za obuku njemačkih podmorničkih snaga. Postignuti uspjeh je išao u zaslugu zapovjedniku podmornice Šč-407 Pavelu Bočarovu.

Prije nego što je 1943. godine prebačen na Baltik, Bočarovljeva je služba bila vezana za Tihi ocean. No i u vodama koje mu nisu bile poznate Pavel Ivanovič brzo se snašao, ponašao se hrabro, agresivno i rizično.

Riskirao je i tijekom patroliranja manjim zaljevom Puck u Gdanjaskom zaljevu u prosincu 1944. godine. Neprijatelj je na tom području raspolagao znatnim snagama protupodmorničke obrane. Pored toga, "pomagali" su i saveznici, britanska avijacija ga je redovno minirala.

Otkrivši na sidru parobrod "Seeburg", Bočarov ga je s dva torpeda poslao na dno. Šč-407 uspješno je napustila zaljev Puck, a Nijemci ostali bez velikog transportnog broda čiji se gubitak itekako osjetio u kasnijoj evakuaciji iz istočne Pruske.

Mihail Avgustinovič

Kako bi uništila neprijatelja, podmornici nije bio neophodan napad torpedima. Ništa manje strašno oružje nisu bile pametno postavljene mine. U toj je aktivnosti zapovjednik podmornice K-1 Mihail Avgustinovič bio bez premca u sovjetskoj mornarici.

Mihail Petrovič se probio u duboke rajone neprijateljskih voda, u koje nisu mogli dospjeti površinski brodovi. S kirurškom je preciznošću postavljao mine u rajone koje su Nijemci dobro čuvali, tako da ih njemački minolovci nisu mogli otkriti.

Avgustinovičeva aktivnost rezultirala je uništavanjem pet neprijateljskih teretnih brodova ukupne mase 15 947 tona i dva patrolna broda u vodama Arktičkog oceana. Pored toga, jedan njemački parobrod je dignut u zrak, ali nije uništen.

Prema spomenutim rezultatima, Mihail Avgustinovič je iza sebe ostavio većinu sovjetskih zapovjednika podmornica koji su se borili protiv Kriegsmarinea (Njemačke ratne mornarice) torpedima. Prema podacima koji se odnosoe na čitav rat, registrirane su najviše tri do četiri njihove pobjede i toliko potopljenih brodova. Štoviše, među podvodnim flotama sovjetskih saveznika u antihitlerovskoj koaliciji, uzimajući u obzir i moćnu podvodnu flotu Trećeg Reicha, Mihail Petrovič je u minskom ratu bio jedan od lidera.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće