Kako su njemački "kamikaze" terorizirali Crvenu armiju


Focke Wulf Fw 200 "Condor"

Focke Wulf Fw 200 "Condor"

Scherl/Global Look Press
Svi su čuli za japanske pilote samoubojice, takozvane "kamikaze", koji su obarali američke avione zabijajući se u njih i tako odlazili u smrt. Ali rijetko tko zna da oni nisu bili jedini piloti koji su svjesno sudjelovali u samoubilačkim misijama. U Trećem Reichu je osnovana slična jedinica fanatika, koja se borila protiv sovjetske vojske.

Eskadrila "Leonida"

"Dobrovoljno pristajem stupiti u grupu samoubojica kao pilot navođene bombe. Potpuno sam svjestan da će sudjelovanje u ovakvoj aktivnosti dovesti do moje pogibije", ove riječi su stajale u izjavi o primanju u 5. eskadrilu 200. eskadre bombardera Luftwaffea, čiji je zadatak bio po cijenu života njemačkih pilota zaustaviti napredovanje savezničkih snaga. Tijekom čitavog rata njoj se priključilo preko 70 dobrovoljaca.

Zanimljivo je da se ideja o osnivanju jedinice samoubilačkih pilota kod Nijemaca pojavila ranije nego u Japanu. Još u veljači 1944. godine nju su iznijeli najbolji diverzant Trećeg Reicha Otto Skorzeny i časnik Luftwaffea Hajo Herrmann, a podržali su je Reichsführer SS-a Heinrich Himmler i ugledna probna pilotkinja Hanna Reitsch. Upravo je ona uvjerila Hitlera da izda naređenje o početku projekta "Selbstopfer" (njem. Samopožrtvovanje).

Hanna Reitsch

Neslužbeno je 5. eskadrila nosila ime "Leonida" u čast kralja Sparte koji se, prema legendi, zajedno sa 6 tisuća vojnika hrabro borio i poginuo u neravnopravnoj bitci protiv 200 tisuća Perzijanaca 480. godine prije nove ere kod Termopila. Takva se herojska samopožrtvovnost očekivala i od njemačkih pilota.

U potrazi za najsmrtonosnijim oružjem

Nisu svi u Luftwaffeu dijelili ideju Hanne Reitsch o fanatičnom samopožrtvovanju. Zapovjednik 200. eskadre bombardera, u čijem sastavu se nalazila i eskadrila "Leonida", Werner Baumbach bio je protiv uzaludnog uništavanja aviona i ljudskih života.

On je predložio da se primijeni projekt "Mistel" (Imela), poznat i pod nazivom "Tata i sin". Za bespilotni bombarder prepun eksploziva Ju-88 bio je pričvršćen laki lovac čiji je pilot upravljao s obje letjelice. Prilikom dolaska na cilj, on bi otkačio bombarder koji bi se srušio na neprijatelja, a sam bi se vratio u bazu.

Fieseler Fi 103R Reichenberg

Međutim, spori "Mistel" je bio laka meta za savezničke lovce i ograničeno se primjenjivao na Zapadnom i Istočnom frontu. U 5. eskadrili nije masovno korišten.

U borbi

Zbog neprekidnih sporova između zapovjednika Luftwaffea i nemogućnosti da postignu dogovor i izaberu najučinkovitiji avion-oružje za svoje pilote samoubojice, eskadrila "Leonida" nije postala neka zastrašujuća sila.

Messerschmitt Me 328 B

U samoubilačke su misije njezini piloti krenuli tek krajem rata, kada se Crvena armija već približavala Berlinu. Oni su pritom koristili sve avione koji su im ostali na raspolaganju. Uglavnom su to bili lovci Messerschmitt Bf 109 i Focke-Wulf Fw 190, nabijeni eksplozivom i s polupraznim rezervoarima, jer nisu planirali povratak.

Njemački Focke-Wulf Fw 190 A koji je u lipnju 1942. greškom sletio u Britaniju

Ciljevi njemačkih "kamikaza" bili su mostovi koje je sovjetska vojska izgradila preko Odre. Kako je tvrdila nacistička propaganda, u takvim je napadima 35 pilota samoubojica uspjelo porušiti 17 mostova i prijelaza, dok su u stvarnosti oni uništili samo željeznički most u Kostrzynu.

Izazvavši samo izvjesnu pometnju u jedinicama Crvene armije, eskadrila "Leonida" nije mogla postići značajnije rezultate. Kada su 21. travnja sovjetske snage prišle gradu Jüterbogu, gdje se nalazila baza samoubilačkih njemačkih pilota, letovi su prekinuti, vojnici evakuirani, a jedinica je praktički prestala postojati.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće