"Čiča Jašina grupa": Kako je cijela Europa strahovala od sovjetskog špijuna

Povijest
ALEKSANDRA GUZEVA
Genijalni obavještajac i organizator mnogih specijalnih operacija Jakov Serebrjanski znao je toliko tajni da je ostatak života morao provesti u zatvoru.

Početkom 1930-ih je u Europi, Aziji i SAD-u djelovao sovjetski obavještajni tim koji su upućeni zvali jednostavno "Čiča Jašina grupa". Njihovih akcija su se plašile čitave regije. Grupa je obavila niz spektakularnih operacija, od kidnapiranja carskog generala do dizanja brodova u zrak. Točni podaci o akcijama ovog tima još uvijek se čuvaju u arhivima specijalnih službi pod pečatom državne tajne, pogotovo detalji vezani za osobno sudjelovanje predvodnika Jakova Serebrjanskog, zvanog čiča Jaša. On je u međuvremenu već postao legendarna ličnost.

Put u Perziju

Jaša Serebrjanski je rođen 1891. godine u Minsku, u židovskoj obitelji. Kao mladić se pridružio revolucionarima i odrobijao zbog "posjedovanja prepiske s protuzakonitim sadržajem".

Po izlasku iz zatvora je sudjelovao u Prvom svjetskom ratu, gdje je teško ranjen. Zatim se posvetio revolucionarnom pokretu na Sjevernom Kavkazu, da bi se za vrijeme Građanskog rata u Rusiji našao u Perziji. Tamo su boljševici organizirali misiju s ciljem da vrate brodove koje su bjelogardijci odvezli, ali su lokalni ustanici tražili pomoć, tako da se u Perziji pojavila Gilanska Sovjetska Socijalistička Republika (ovdje pročitajte detaljnije o tome).

Serebrjanskom je bio povjeren obavještajni zadatak u novom "posebnom odjeljenju" Crvene armije. Međutim, Moskva i Teheran su brzo sklopili primirje, republika je rasformirana i vojska se vratila kući, a s njom i novopečeni obavještajac.

Na zadatku "cionista"

Jakov se vratio u Moskvu i stupio u redove čekista, ali je već 1923. godine otišao u Palestinu, gdje je sovjetska vlast ubacila tajne agente svoje obavještajne službe. Njihov je glavni zadatak bio doznati kakve planove imaju Englezi u toj regiji i ispitati raspoloženje lokalnog stanovništva.

Tu je sovjetskom čekistu od velike koristi bilo njegovo židovsko porijeklo. On se predstavljao kao vatreni cionist i borac za osnivanje židovske države. Vrbovao je mnoge ruske emigrante i formirao čitavu mrežu agenata, najprije u Palestini, a zatim među cionistima u drugim zemljama.

Serebrjanski je govorio francuski, engleski i hebrejski, tako da su ga po službenoj dužnosti upućivali čas u Belgiju i Francusku, čas u Kinu i Japan, čas u SAD-u. Formirao je posebnu grupu koja se nije bavila poslom obavještajaca, nego je izvodila diverzije u inozemstvu. Serebrjanski je osobno vrbovao preko 200 agenata. Mnogi od njih su kasnije i sami postali legende sovjetske obavještajne službe.

Tri spektakularne akcije

Jedna od najpoznatijih operacija "Čiča Jašine grupe" bilo je kidnapiranje bijelog generala Aleksandra Kutepova. On je 1928.-1930. bio predsjednik Ruskog vojničkog saveza, militarističke organizacije osnovane u Francuskoj. Čekisti su dobili informaciju da ovaj savez priprema diverzije u Sovjetskoj Rusiji pa su donijeli odluku da neutraliziraju šefa organizacije i dovedu ga u SSSR.

Pripadnici Jašinog tima su nasrnuli na Kutepova u samom centru Pariza s namjerom da ga ubace u automobil, ali je general pružio snažan otpor. Tada mu je vrbovani francuski komunist preobučen u uniformu policajca zario nož u leđa. Ubod je bio smrtonosan.

Tijekom građanskog rata u Španjolskoj Serebrjanski je izvodio nevjerojatno složene operacije za koje je dobio Lenjinov orden, jedno od najvećih sovjetskih priznanja. Kupovao je oružje i prebacivao ga španjolskim republikancima koje su Sovjeti podržavali. Jedna od najtežih operacija bila je isporuka 12 vojnih aviona koje je Serebrjanski dostavio protivnicima generala Franca pod izgovorom da se radi o probnim letovima.

Treću je spektakularnu operaciju "Čiča Jašina grupa" izvela 1936. godine u Parizu. Serebrjanski je ubacio agenta u okruženje Lava Sedova, sina Staljinovog najljućeg neprijatelja Lava Trockog. Obavještajnoj službi je bilo poznato da je Trocki kao jedan od glavnih protagonista ruske revolucije iznio iz zemlje ogromnu arhivu. U njoj je bila i prepiska Trockog i Lenjina, gdje je, između ostalog, bilo riječi i o Staljinu, a također drugi krajnje važni dokumenti za čije uništenje je Josif Visarionovič bio osobno zainteresiran. Ubačeni agent je pod rukovodstvom Serebrjanskog uspio ukrasti dio tog ogromnog arhiva i poslati ga u Moskvu.

Suviše je znao

Serebrjanski je više puta nagrađen za obavještajnu djelatnost. Bio je jedan od rijetkih obavještajaca koji su dva puta dobili najviše priznanje, tj. značku "Počasnog radnika VČK-GPU" (u narodu se to zvalo "Počasni čekist").

Međutim, 1938. godine, u jeku Staljinovih čistki, pozvan je u Moskvu i ravno s aerodroma odveden u zatvor. Mučenjem su mu iznuđene lažne izjave, nakon čega je osuđen na smrt zbog špijunaže u korist Velike Britanije i Francuske, a također zbog pripremanja terorističkih napada u SSSR-u. Presuda ipak nije izvršena, jer je počeo Drugi svjetski rat pa su ljudi poput Serebrjanskog ponovo zatrebali državi. Amnestiran je i vraćen na posao.

Tijekom cijelog rata Serebrjanski je izvodio diverzije širom Europe. Ali nakon Staljinove smrti 1953. godine ponovo je uhićen, i ponovo osuđen pod istom optužbom, ali ovoga puta na 25 godina robije. Tri godine kasnije 65-godišnji obavještajac je na jednom saslušanju umro od infarkta.