Kako je SSSR pomagao Njemačkoj da obnovi vojsku nakon Prvog svjetskog rata

Povijest
BORIS EGOROV
Bliska i svestrana vojno-tehnička suradnja dviju država onemogućena je dolaskom nacista na vlast u Njemačkoj.

"Otpisane" zemlje

Nakon Prvog svjetskog rata njemačka vojska, nekada najjača u Europi, bila je u jadnom stanju. Prema uvjetima Versajskog mira, morala je ograničiti brojnost na 100 000 vojnika, nije smjela imati tenkovske jedinice, ratno zrakoplovstvo i podmornice, niti vršiti vojna istraživanja i raditi na vojnim projektima.

Budući da razvoj vojske nije bio moguć na njezinom teritoriju, Njemačka je ponudila Sovjetskoj Rusiji suradnju u toj sferi. Rusija je tada i sama bila iscrpljena građanskim ratom i stranom intervencijom, u okruženju neprijateljski nastrojenih država, i čak nije bila priznata od strane vodećih svjetskih sila.

Zbog toga je Moskva bila zainteresirana za kontakte s Njemačkom i za modernizaciju Crvene armije, utoliko prije što su njemački vojni stručnjaci još uvijek bili visoko kvalificirani.

Tajni dogovori

Pregovori o vojnoj suradnji između Moskve i Berlina počeli su prije nego što je okončan sovjetsko-poljski rat (1919.-1921.), jer su i Rusija i Njemačka imale "neraščišćene račune" s Poljskom, ali to još uvijek nije bio vojno-politički savez.

Tako se tijekom 1920-ih u Rusiji pojavio čitav niz njemačkih tajnih škola i centara za vojnu obuku i vojna istraživanja. Vlasti Weimarske Republike nisu štedjele sredstva – za te potrebe su godišnje izdvajale desetak posto iz vojnog proračuna.

Tajna sovjetsko-njemačka vojna suradnja je Berlinu bila daleko potrebnija nego Moskvi. Sovjetski opunomoćeni predstavnik u Njemačkoj Nikolaj Krestinski napisao je 1928. godine Staljinu: "Mi ne činimo ništa suprotno sporazumima ili normama međunarodnog prava, a Nijemci krše Versajski sporazum. Oni se trebaju plašiti raskrinkavanja i čuvati tajnu."

Objekt "Lipeck"

Kod Lipecka (oko 400 km od Moskve) tajno je osnovana njemačka pilotska škola. Nijemci su snosili sve troškove. Prema dogovoru, obučavani su kako njemački, tako i sovjetski piloti, kojima su zapadne kolege prenosile svoje iskustvo.

Pored teorijske obuke testirani su novi avioni, avionska oprema i naoružanje, a uvježbavana je i taktika borbe u zraku. Njemačko ministarstvo obrane je preko posrednika kupovalo avione od trećih zemalja i dopremalo ih na teritorij SSSR-a. U prvoj je isporuci dostavljeno 50 nizozemskih lovaca Fokker D.XIII u dijelovima, koji su se zatim sklapali u lipeckom avio-centru.

Njemački piloti su nosili tuđa imena i sovjetsku uniformu bez oznaka. Uoči dolaska u SSSR službeno bi bili otpušteni iz njemačke vojske, a po povratku su ponovo primani u ranijem činu. Piloti koji su poginuli tijekom testiranja vraćani su kući u specijalnim sanducima s natpisom "rezervni dijelovi".

Za osam godina, koliko je postojala lipecka avio-škola, u njoj je obučeno preko stotinu njemačkih pilota.

Nijemci su početkom 1930-ih već djelomično mogli obučavati vojsku na svojem teritoriju, a nakon dolaska nacista na vlast 1933. godine, Sovjeti nisu željeli nastaviti vojno-tehničku suradnju s ideološkim protivnicima, tako da je avio-škola zatvorena.

Objekt "Kama"

Krajem 1929. godine počela je s radom njemačka tenkovska škola u SSSR-u. Škola "Kama" se nalazila blizu Kazanja (800 km od Moskve). U sovjetskim dokumentima je nosila naziv "Tehnički tečajevi ratnog zrakoplovstva".

"Kama" je funkcionirala po istom principu, tj. držana je u tajnosti, sredstva je uglavnom osiguravala njemačka strana, zajedno su obučavani sovjetski i njemački tenkisti. Na poligonima kod Kazanja testirani su tenkovsko naoružanje i sredstva za vezu, proučavana je taktika tenkovske borbe, kamuflaža i suradnja tenkovskih grupa.

Tenkovi za testiranje, takozvani "veliki traktori" (Grosstraktoren), tajno su se po narudžbi njemačkog ministarstva obrane pravili u vodećim poduzećima (Krupp, Rheinmetall i Daimler-Benz) i u dijelovima su dopremani u SSSR. Crvena armija je sa svoje strane stavila na raspolaganje lake tenkove T-18 i tankete Carden Loyd britanske proizvodnje.

"Kama" je također zatvorena nakon 1933. godine. Za kratko vrijeme je u njoj obučeno 250 sovjetskih i njemačkih tenkista.

Objekt "Tomka"

Njemačka škola kemijskog rata "Tomka" u Saratovskoj oblasti (900 km) na teritoriju SSSR-a bila je najstrože čuvana tajna. Kompleks je obuhvaćao četiri laboratorija, dva vivarija, komoru za degazaciju, elektrocentralu, garažu i stambene barake. Iz Njemačke je tajno dopremljena sva oprema, a također nekoliko aviona i topova.

U "Tomci" je stalno boravilo njemačko osoblje od 25 ljudi. Bili su to kemičari, biolozi, toksikolozi, pirotehničari i artiljerci. Školu su pohađali sovjetski stručnjaci koji nisu imali toliko bogato iskustvo u primjeni kemijskog oružja.

Od svih objekata na teritoriju SSSR-a Nijemcima je najvažnija bila "Tomka". Pored ograničenja u Versajskom sporazumu, imala je značaja i činjenica da u relativno maloj Njemačkoj nije bilo lako naći odgovarajuće poligone za testiranje kemijskog oružja. I pored toga što je sovjetskoj strani "Tomka" donosila i novac i iskustvo, ipak je i ona zatvorena u godini osnivanja Trećeg Reicha, jer je politički trenutak bio važniji.