Šest najznačajnijih reformi u povijesti Rusije

Getty; Reuters
Od cara Ivana Groznog do predsjednika Borisa Jeljcina, život u Rusiji je prošao kroz brojne radikalne promjene. Predstavljamo vam one najznačajnije.

1. Centralizacija Rusije pod čvrstom rukom Ivana Groznog

Kada je 1547. godine Ivan IV. postao car, njegov uspon ka moći tek je počeo. On ne samo da je namjeravao proširiti ruski teritorij putem osvajanja Kazanjskog i Astrahanjskog kanata, Sibira i drugih oblasti, nego je također želio ojačati vlastitu vlast uvodeći potpuno novi sustav upravljanja koji je imao izvjesne sličnosti sa suvremenom javnom administracijom.

Prije svega, car je uveo sustav "prikaza", organa državne uprave nalik na suvremena ministarstva, koji su upravljali različitim sferama života i različitim regijama zemlje.

Povrh svega toga, Ivan Grozni je od moskovskog rublja (koji se razlikovao od novgorodskog rublja) načinio glavnu monetarnu jedinicu za cijelu zemlju.

Ovdje saznajte zašto je Ivan bio Grozni.

2. Monetarna reforma Alekseja Romanova

Do 1654. godine ruski financijski sustav je bio primitivan: velike transakcije su bile otežane, jer nije bilo kovanica u velikim apoenima. Zato su ljudi morali prebrojavati na tisuće novčića. Istovremeno je trgovina na malo bila ograničena, jer nije bilo dovoljno sitnog novca. Ova nefleksibilnost monetarnog sustava kočila je ekonomski razvoj zemlje.

Car Aleksej Romanov bio je prvi ruski vladar koji je uveo kovanicu u vrijednosti jednog rublja. Premda se u početku monetarna reforma slabo provodila, što je dovelo do inflacije i povećane tenzije u odnosima s različitim državnim subjektima, bio je to ključan korak ka unapređenju ruskog financijskog i ekonomskog sustava.

Ovdje možete vidjeti 5 najvrjednijih kovanica iz carske Rusije.

3. Stvaranje Ruskog Carstva po viziji Petra Velikog

Petar Veliki je bio prvi ruski vladar u povijesti koji je obišao europske zemlje. Prvi put se otisnuo na ovakvo putovanje 1697.-1698. Tako je saznao da Rusija zaostaje za većinom europskih zemalja praktički u svakom pogledu: društvenom, ekonomskom, kulturnom i, što je najvažnije, vojnom.

Po povratku iz inozemstva Petar je započeo radikalne reforme u svim sferama života u Rusiji. Njegove zamisli će od zemlje načiniti carstvo koje se po moći i utjecaju moglo mjeriti s najvećim europskim silama.

Petar Veliki je također inicirao razvoj različitih grana industrije koje ranije nisu postojale u Rusiji. Na primjer, brodogradnju, proizvodnju svile i papira. Moćne crkvene poglavare je podčinio sekularnoj vlasti. Prvi ruski car je uveo rangiranje državnih službenika s ciljem da njeguje meritokraciju. Reformirao je vojsku kako bi stvorio moćne kopnene snage i mornaricu, a među Ruse je uveo europski način života, uključujući brijanje i europski stil odijevanja.

Povrh toga, sagradio je novu prijestolnicu Sankt-Peterburg s ciljem da utvrdi položaj Rusije kao europske sile.

4. Ukidanje kmetstva odlukom Aleksandra II.

1649. godine u Ruskom je Carstvu donesen prvi zakonski akt koji je seljacima zabranjivao da napuste svoje gospodare. U to je vrijeme kmetstvo nastalo kao prihvaćeni način života u Rusiji. Prodaja i poklanjanje seljaka bila je uobičajena praksa među ruskim plemstvom koje je također imalo pravo kažnjavati kmetove zbog njihovih grešaka.

1861. godine Aleksandar II., poznat pod nadimkom Osloboditelj, stavio je točku na kmetstvo u Rusiji. Feudalni odnosi su ukinuti, ali na vrlo nepromišljen način. Država je parcele zemljišta seljacima davala na kredit uz godišnju kamatu od 5-6% i tako ih dovodila u novu financijsku ovisnost. Tako je reforma koja je počela dobrim namjerama indirektno stvorila uvjete za izbijanje revolucije, koja je 1917. godine Romanovima došla glave.

Ovdje saznajte više o caru-reformatoru Aleksandru II.

5. Industrijalizacija i kolektivizacija u SSSR-u

Kada su Sovjeti došli na vlast poslije Oktobarske revolucije, život u zemlji se dramatično promijenio. Nova vlast je odmah nacionalizirala sve banke i velika poduzeća.

Međutim, na život stanovništva je vjerojatno najviše utjecala politika industrijalizacije i kolektivizacije. 1927. godine je donesena odluka da se mala privatna gospodarstva ujedine u velike kolektivne farme. Do kraja 1937. godine 93% privatnih gospodarstava prisilno je postalo dio velikih kolhoza. Tako je poljoprivreda zemlje podignuta na viši nivo masovne proizvodnje, ali su seljaci pritom platili visoku cijenu.

Nova vlast je također morala poduzeti radikalne mjere kako bi potaknula industrijski razvoj zemlje koji je za to doba bio nedovoljan. Najveća pažnja posvećena je razvoju obrane i vojske, kao i teške industrije. Sovjetski Savez je tako brzo nadišao brojne socijalno-ekonomske probleme koji su doprinijeli padu carskog režima, ali je pritom u zemlji zavladao totalitarizam koji će se održati desetljećima.

Krenite na putovanje kroz 30-e godine u SSSR-u pomoću samo 17 fotografija.

6. Privatizacija i prelazak na tržišnu ekonomiju

U Sovjetskom je Savezu ekonomiju regulirala država. Obujam proizvodnje i cijene određivala je središnja vlast, koja je bila vlasnik većine tvornica i drugih sredstava proizvodnje. Međutim, 1991. godine Rusi su se poslije raspada SSSR-a, za većinu potpuno neočekivanog, preko noći našli u manje-više slobodnoj tržišnoj ekonomiji.

Nekadašnji društveni ekonomski sustav proglašen je neučinkovitim i nova je vlast morala uvesti radikalne mjere kako bi Rusiji omogućila opstanak u novom, kapitalističkom svijetu.

Pravdajući potrebu za hitnim radikalnim mjerama željom da se spriječi moguća kriza u opskrbi hranom (kontroverzni argument koji su neki ekonomisti kasnije kritizirali), ekonomist i državni službenik Jegor Gajdar je uvjerio ruskog predsjednika Borisa Jeljcina da uvede neodgodivu liberalizaciju nacionalne valute (ruskog rublja) i privatizira veći dio državne imovine kako bi riješio problem sve većeg proračunskog deficita.

Tijkom narednih nekoliko godina provedene su radikalne reforme. Trenutno ne postoji jedno vladajuće mišljenje u Rusiji o tome jesu li Gajdarove reforme bile dobre ili loše za zemlju. S jedne strane, uvođenje mjera je izazvalo inflaciju, nestašicu proizvoda i visoku nezaposlenost. S druge strane, mjere su bile način da se u Rusiju uvede tržišna ekonomija i da se zemlja integrira u svjetsko tržište.

I privatizaciju su pratile kontroverze, jer se proces prodaje državne imovine odvijao pod znakom korupcije, što je u Rusiji dovelo do formiranja socijalne klase oligarha.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće