Gdje se Crvena armija borila protiv nacista poslije njemačke kapitulacije?

Dobrovoljna predaja posljednjih vojnika Wehrmachta Crvenoj armiji.

Dobrovoljna predaja posljednjih vojnika Wehrmachta Crvenoj armiji.

Vladimir Galjperin/Sputnik
Dok su sovjetske trupe jurišale na Berlin, dio teritorija Sovjetskog Saveza je još uvijek bio pod njemačkom okupacijom.

"Nakon kapitulacije nacističke Njemačke naša pukovnija je još pet dana vodila borbe u češkim planinama. Nekoliko momaka je poginulo u tim okršajima poslije Pobjede", sjećao se stariji vodnik 1433. zasebe Novgorodske samohodno-artiljerijske pukovnije Vladimir Vostrov.

Okršaji protiv nacista su se vodili i nakon službenog završetka rata u Europi. Ukupno je u tim borbama poginulo nekoliko tisuća vojnika Crvene armije.

Predaja vojnika jednog dijela berlinskog garnizona.

Što je prisililo Nijemce da nastave s pružanjem otpora kada je već sve bilo završeno? Prije svega strah od ruske odmazde. On ih je tjerao da se u borbama probijaju na zapad s ciljem da se predaju Englezima ili Amerikancima.

Pročitajte i: Kako je Crvena armija zarobila prvi njemački tenk

Bornholm

Njemačka kapitulacija je stupila na snagu 8. svibnja, a sutradan je dvjesto sovjetskih vojnika čamcima izvršilo desant na danski otok Bornholm gdje se nalazio njemački garnizon s preko 11 000 vojnika. Nijemci su odmah priopćili da će se predati samo saveznicima, a Rusima je bolje da odmah napuste otok jer će u protivnom biti uništeni.

Izgled Ronnea poslije sovjetskog bombardiranja.

Desantna jedinica je tada krenula u juriš i zauzela luku i telegraf, presjekla komunikacijske kabele i postavila ultimatum zapovjedniku garnizona generalu Rolfu Wuthmannu - ukoliko Nijemci ne polože oružje, sovjetska avijacija će bombardirati cijeli otok. Nekoliko sati kasnije Nijemci su kapitulirali. Za oslobađanje Bornholma život je dalo trideset sovjetskih vojnika.

Istoga dana, 9. svibnja, oko otoka su se vodile borbe na moru i u zraku jer su njemački konvoji pokušavali prodrijeti na zapad. Potopljeno je ukupno deset neprijateljskih brodova i oboreno 16 njihovih aviona.

Pročitajte i: Zašto Crvena armija nije uhvatila Hitlera u njegovom bunkeru?

Prag

Veliki domovinski rat (1941.-1945.). Prvi bjeloruski front. Vojnici s automatima u bitci za Prag.

"Naš pohod na Prag nije bio nimalo bezazlen. Sve ceste su bile minirane, Nijemci su nas stalno tukli sa svih strana ", sjećao se zapovjednik tenkovskog voda 52. gardijske tenkovske brigade, gardijski potporučnik Ivan Maslov.

Bohemija, u kojoj su se koncentrirali ostaci njemačkih trupa, trebala je postati "drugi Berlin", prema planu general-feldmaršala Ferdinanda Schörnera. Nijemci su imali zadatak zaustaviti ofenzivu Crvene armije i što duže izdržati na položajima, dok s druge strane ne pristignu zapadni saveznici, pa da se njima predaju.

Borbe za češku prijestolnicu počele su 5. svibnja. Protiv njemačkog garnizona su ustali i žitelji Praga. Njima se pridružila Prva pješačka divizija kolaboracionističke Ruske oslobodilačke vojske (ROA), nadajući se da će tako zaslužiti milost pobjednika.

Kolona zarobljenih njemačkih vojnika kreće se ulicom češkog grada Chrudima.

Kada su 8. svibnja jedinice Prvog ukrajinskog fronta prišle gradu, vojnici ROA-e su napustili položaje i požurili na zapad, ususret američkim trupama. Odmah za njima se povukla i većina njemačkih jedinica protiv kojih su se kolaboracionisti borili tih nekoliko dana. U Pragu su se od Crvene armije branili dijelovi Wehrmachta koji se nisu uspjeli povući, kao i postrojbe SS divizija "Wallenstein", "Das Reich" i "Viking".

Borbe za glavni grad Čehoslovačke trajale su 9. svibnja od ranog jutra do četiri sata popodne, sve dok neprijatelj nije kapitulirao. Sovjetske trupe su oslobodile grad i nastavile prodor na zapad, tako da su 11. svibnja navečer uspostavile liniju razgraničenja s američkim trupama. Istoga dana su blizu sela Slivice crvenoarmejci i čehoslovački partizani uz potporu američkih trupa krenuli u juriš na položaje posljednje organizirane formacije njemačkih oružanih snaga u Središnjoj Europi. Na čelu te formacije od 7000 vojnika bio je SS Gruppenführer Carl Friedrich von Pückler-Burghaus. Tu su bili ostaci SS divizija "Wallenstein" i "Das Reich".

Pročitajte i: Kako sam branio Staljingrad: Memoari vojnika Crvene armije

Kurlandija

Vojnici Prvog pribaltičkog fronta naoružani automatima vode ulične borbe s njemačko-fašističkim osvajačima.

Sredinom listopada 1944. godine u velikoj ofenzivi Crvene armije na Baltiku njemačka Grupa armija "Sjever" je izolirana i blokirana u Kurlandiji (zapadnoj Latviji). Oko 400 000 nacista se našlo u Kurlandskom obruču koji je u Sovjetskom Savezu dobio šaljivi naziv "logor naoružanih ratnih zarobljenika".

Sve do kapitulacije Njemačke vodile su se žestoke borbe u pokušaju da se likvidira Grupa armija "Sjever", koja je početkom svibnja brojala oko 250 000 ljudi. "Cijeli 'Kurlandski obruč' je išaran rovovima. Zauzmemo jedan rov, a odmah iza njega naiđemo na drugi. Činilo se da im nema kraja", napisao je Jakov Karasin, vojnik 140. armijske rezervne pukovnije.

8. svibnja navečer počela je masovna kapitulacija trupa u obruču (predalo se preko 60 000 ljudi), ali su ostali nastavili pružati otpor. Nijemci su se pokušavali pridružiti posljednjim konvojima koji odlaze na zapad, a također se kopnom probiti u Istočnu Prusku.

Evakuacija iz Ventspilsa, Latvija.

"U Kurlandiji nismo završili rat 8. nego 13. svibnja, kada je pročešljan sav oslobođeni teren. Četiri dana poslije Pobjede smo morali prolijevati krv dok nismo pohvatali i dokrajčili one koji se nisu htjeli predati. Praktički smo se borili protiv ljudi osuđenih na smrt. Naša četa je dočekala kraj rata sa svega 11 ljudi, računajući i mene", priča natporučnik Mihail Levin.

Zadnja veća bitka u Kurlandiji vođena je 22. svibnja, kada su ostaci 6. armijskog SS korpusa (300 ljudi) krenuli u proboj obruča. Nakon neuspješnog pokušaja, zapovjednik te grupe, SS Obergruppenführer Walter Krüger, izvršio je samoubojstvo.

Pojedinačni raštrkani odredi Nijemaca su pružali otpor Crvenoj armiji sve do srpnja 1945. Pored toga, tisuće kolaboracionista na Baltiku su poslije likvidacije obruča stupile u redove takozvane "Šumske braće". Oni su još punih pet godina pružali gerilski otpor sovjetskoj vlasti.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće