Kako je Crvena armija zarobila prvi njemački tenk

Panzerkampfwagen III/ Wikimedia.org
Šesnaestog dana Velikog domovinskog rata, 7. srpnja 1941. godine, na Zapadnom frontu se dogodio slučaj koji nije dobio zasluženo mjesto u historiografiji, a nema nikakve sumnje da ga je zaslužio.

Tog je dana grupa sovjetskih lakih tenkova T-26 pod zapovjedništvom Anatolija Rjazanova djelovala u pozadini neprijatelja, probijajući se iz kotla. Oni su tijekom proboja zarobili netaknuti neprijateljski tenk Panzer 3. Tenk je predstavljao prvi krupni komad trofejnog oružja za Sovjete u Drugom svjetskom ratu.

Prvi dani rata

Kraj lipnja i početak srpnja 1941. bili su razdoblje teških iskušenja za Crvenu armiju. Na vojsku smještenu u Bjelorusiji obrušila se sila grupe armije "Centar", koja je imala za zadatak zauzeti Moskvu. Pri snažnoj potpori zrakoplovstva i artiljerije njemački su se tenkovi do 24. lipnja probili 60 km i zauzeli most preko zapadnog Buga i grad Lipska. Direktiva broj tri Narodnog komesarijata za obranu zahtijevala je da se protivnik zadrži što više na varšavskom pravcu, nanese snažan kontraudar u krila protivnika te da se okruži i uništi neprijatelj. Takav plan je bio nerealan te je propao.

Osobito teško prve udare podnijeli su tenkisti koje je neprekidno napadala neprijateljska avijacija koja je dominirala nebom. Gubici tenkova od avijacije mjerili su se desecima. Lepelski kontraudar koji su izvodile svježe snage mehaniziranih korpusa je odbijen, Crvena armija je izgubila više od 800 tenkova. Cijenom užasnih gubitaka snagama Zapadnog fronta pošlo je za rukom usporiti nastupanje Nijemaca na istok, davajući time vrijeme novoj obrambenoj liniji koja se stvarala kod Smolenska.

KV-1

Uskrsnuli

Rjazanov je bio zapovjednik tenka u 18. diviziji, koja je sudjelovala u Lepelskom kontraudaru. U žestokim borbama kod mjesta Sena, posada Rjazanova uništila je tri njemačka tenka, protutenkovsku pušku i nekoliko desetaka hitlerovaca, nakon čega je tenk pogođen. Vozač i nišandžija su poginuli, a Rjazanov je ostao u njemačkoj pozadini. Zapovjednik je okupio preživjele tenkiste. Pokopali su ljude svojih četa i bataljuna, a zatim su osposobili dva tenka, stavljajući nove gusjenice, i opet stupili u borbu.

Grupa Rjazanova uspjela je zarobiti njemački tenk, čija je posada u panici pobjegla, nakon čega se probila ka svojima. Rjazanov ne samo da je uspio izvući dragocjeni trofej, nego je spasio još 13 tenkista iz drugih posada. Zapovjednik pukovnije je predložio Rjazanova za odlikovanje Heroja Sovjetskog Saveza.

Četiri dana kasnije, tijekom sljedeće operacije u rajonu rijeke Lise, Rjazanov je nestao u borbi. Njegova je majka informaciju o tome dobila tek nakon godinu dana. Prema nestalim bez traga 1941. godine odnosili su se vrlo sumnjičavo. Zapovjednik divizije obustavio je dodjelu zlatne zvijezde Heroja, ostavljajući samo orden Lenjina kao nagradu za poginulog tenkista.

Zarobljeni njemački tenk je udario temelje kolekciji trofeja Crvene armije. Mjesec dana kasnije, pri obrani Kijeva, kolekciju je popunio par potpuno ispravnih samohotki StuG III. Samohotkama su upravljale sovjetske posade koje su odmah bačene u borbu. U jednoj je od borbi mlađi poručnik Klimov na njemačkoj tehnici uništio dva neprijateljska tenka, oklopni transporter i nekoliko kamiona. Za taj podvig je dobio order Crvene zvezde.

Sovjetski brod je 1944. u Finskom zaljevu potopio njemačku podmornicu U-250. Mjesec dana kasnije podmornicu su uspjeli podići s dna i poslati u Kronštadt. Tijekom pregleda podmornice pronađeni su stroj za šifriranje Enigma i nova samonavođena torpeda T-7 Carić (po ptici). Oba pronalaska izazvala su živo zanimanje sovjetskih i britanskih vojnih stručnjaka, a proučavanje konstrukcije U-250 pomoglo je poboljšanju pri konstrukciji domaćih podmornica.

Na kraju rata Georgij Žukov je postao vlasnik automobila Mercedes-Benz 770 osobne serije, puštene po naređenju Hitlera za "važne ljude Reicha". Oklopljeni automobil sa snažnim motorom jako se svidio maršalu, pa ga je svuda koristio, osim prilikom potpisivanja njemačke kapitulacije u Karlshorstu u Berlinu.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće