Zašto Crvena armija nije uhvatila Hitlera u njegovom bunkeru?

Sovjetski časnik uočava artiljerijsku vatru u uništenom Berlinu, 30. travnja 1945.

Sovjetski časnik uočava artiljerijsku vatru u uništenom Berlinu, 30. travnja 1945.

Oleg Knorring
Sovjetima su trebala još samo dva dana da stignu do Hitlerovog podzemnog skloništa i uhvate ga živog, no nacistički vođa ih je prestigao i prije njihovog dolaska počinio samoubojstvo.

U filmu Clinta Eastwooda "15:17 za Pariz" postoji scena u kojoj se tri Amerikanca nalaze u jednom berlinskom muzeju. Vodič im kaže da se Adolf Hilter ubio u Berlinu okružen Sovjetima, što prilično iznenadi Amerikance, koji su mislili da je Hitlera okruživala američka vojska.

"Vi Amerikanci si pripisujete zasluge za svaku pobjedu nad zlom!", odgovara im vodič. I u pravu je. Sjedinjene Države, Velika Britanija i ostali saveznici zaista su uložili velike napore u pobjedu nad nacizmom, no na koncu je upravo Crvena armija zauzela Berlin i izazvala Hitlerovo samoubojstvo. Pogledajmo kako je do toga došlo.

Podzemna tvrđava

Hitlerov bunker u Berlinu blizu kancelarije Reicha

Početkom proljeća 1945. Hitler se suočio s teškom situacijom. Sovjeti su s istoka prodirali prema njemačkoj prijestolnici, dok su se američko-britanske snage približavale sa zapada. Obruč se stezao, no nemilosrdni nacistički vođa nije želio priznati poraz.

"Ne pristoji nam da nas zakolju kao ovce", citirao je Hitlerov biograf Joachim Fest govor nacističkog vođe, dodajući da je Hitlerov način djelovanja u posljednjim mjesecima odražavao beskompromisnost, krvoločnost i pretencioznost u stilu Wagnera.

Hitler je, ipak, znao da je kraj blizu. Od siječnja 1945. do svoje smrti u travnju Hitler je živio u Führerbunkeru, podzemnom skloništu ispod kancelarije Reicha (Reichskanzlei) u centru Berlina. Saveznici su bombardirali grad pa se Hitler rijetko pojavljivao iznad zemlje.

Najomraženiji čovjek na svijetu je gubio rat - i kontrolu. "Svoje vrijeme je tratio beskorisnim svađama, optužbama i prisjećanjima", piše Fest. Hitlerov uski krug je pred sobom imao starog i histeričnog čovjeka drhtavih ruku, koji nije prestajao jesti kolače (čak se i masovni ubojice na taj način nose sa stresom), no koji je i dalje propovijedao "pobjedu" i "borbu do posljednjeg daha".

Rusi dolaze

Vojnici Crvene armije tijekom borbi na ulicama Berlina, 1945.

U tom su trenutku sve nade u pobjedu Njemačke bile izgubljene, osim u Hitlerovoj glavi. Sovjeti su 9. travnja zauzeli Königsberg, a 13. travnja Beč. Tri dana kasnije je započela bitka za Berlin.

"Na obje strane se borilo oko 3,5 milijuna vojnika", kaže povjesničar Anatolij Davidenko. "Osvajanje Berlina je bila najveća vojna operacija u Drugom svjetskom ratu."

Nijemci su žestoko branili svoju prijestolnicu. General Nikolaj Popelj, zapovjednik tenkovskih trupa, u svojim je memoarima "Berlin je ispred nas!" napisao: "Svaki metar berlinskog tla smo platili krvlju." Doista, Crvena armija je u ovoj operaciji izgubila 80 tisuća vojnika.

Sve je izgubljeno

Sovjetski vojnik sjedi na kauču na kojem je Hitler navodno počinio samoubojstvo, 7. srpnja 1945.

"U bunkeru se održao nerealni optimizam", piše Fest o događanjima 20. travnja, Hitlerovom 56. rođendanu deset dana prije njegovog samoubojstva. Gotovo svi drugi nacistički dužnosnici su pobjegli iz grada, no on je ostao. Hitler je u očaju naredio njemačkom narodu da nastavi s borbom, iako je gubio okrug za okrugom. Nastavio je govoriti o jedinicama i divizijama koje su već bile uništene.

Fest pretpostavlja da se u tim posljednjim danima Hitlerov vođa glavnog stožera general Krebs nije niti trudio prenositi nacističkom vođi točne informacije, s obzirom na to da je potonji već u potpunosti izgubio razum. "Krebs je pustio Hitlera da se bavi 'ratnim igrama' koje nisu imale veze sa stvarnošću."

Ipak, stvarnost je uskoro zakucala na vrata, a ruske su bombe 26. travnja počele eksplodirati doslovce iznad Hitlerove glave, u kancelariji Reicha. Dva dana kasnije je Hitler je čuo novosti: Himmler, jedan od njegovih najbližih suradnika, pokušao je kontaktirati saveznike kako bi se predao, a Benito Mussolini, vođa fašističke Italije, bio je uhvaćen i obješen. Hitler je, osjećajući se izdanim i u strahu da bi mogao postati "izložak u moskovskom zoološkom vrtu", odlučio počiniti samoubojstvo.

Posljednja stranica

Kako se Crvena armija nalazila samo nekoliko ulica od Führerbunkera, Hitler je morao djelovati brzo. 29. travnja se oženio svojom dugogodišnjom partnericom Evom Braun. Bio je to vrlo kratak brak - supružnici su dan kasnije otišli u svoju sobu i progutali cijanid. Kako bi bio u potpunosti siguran, nacistički vođa se upucao iz pištolja.

Adolf Hitler i Eva Braun

Sovjetski vojnici predvođeni poručnikom Aleksejem Panasovim su nakon manje od tjedan dana, 5. svibnja, pronašli tijela Hitlera i njegove supruge te ih spalili i pokopali u blizini bunkera. Vijest se pročula diljem svijeta: Hitler je mrtav! Prema riječima maršala Georgija Žukova, koji je predvodio Crvenu armiju, sovjetski lider Josif Staljin je, nakon što je čuo za smrt svog neprijatelja, rekao: "Šteta što ga nismo uspjeli uhvatiti živog."

Sovjetski vojnici pokazuju na grob u kojem bi se trebalo nalaziti Hitlerovo tijelo. 6. srpnja 1945.

Nikolaj Popelj, međutim, piše da sovjetske vojnike uglavnom nije bilo briga za Hitlerovu sudbinu. Prisjetio se razgovora s časnikom koji je zauzeo kancelariju Reicha:
- Taj bandit se izvukao u posljednji tren... Ostali su samo spaljeno meso i kosti.
- Ne budite tužni, pukovniče. Ovdje smo došli po pobjedu, a ne po njega!

A pobjedu su i dobili. Njemačke jedinice koje su branile Berlin predale su se 2. svibnja, a 9. svibnja se predao i ostatak njemačke vojske. Nacizam je bio mrtav, zajedno sa svojim vođom.

Pročitajte i: Dvanaest sovjetskih žena koje su iznimno doprinijele padu nacizma

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće