Francuski car Napoleon Bonaparte bio je tvrd orah za svoje neprijatelje. Malo je generala koji su bili spremni riskirati se i suočiti se s francuskom vojskom na bojnom polju. Ni ruski zapovjednici nisu bili izuzetak po tom pitanju. I oni su do Borodinske bitke izbjegavali odlučujući boj i dozvolili su francuskim trupama da uđu duboko u unutrašnjost Rusije.
Jacques-Louis David, 1812.
Kada nije poželjan otvoreni okršaj radije se primjenjuje gerilski način ratovanja. S jedne strane, ruski gerilski rat protiv francuske vojske bio je narodni rat u kojem su bradati seljaci uzimali u ruke vile i sjekire i odlazili u borbu protiv mrskog osvajača.
Balaban / Sputnik
S druge strane, gerilski rat su vodile i takozvane "leteće jedinice" koje je formiralo zapovjedništvo ruske vojske. Činili su ih konjanici i kozaci na čelu s regularnim časnicima. Oni su napadali neprijateljsku pozadinu i presijecali Francuzima komunikaciju i opskrbu.
Solomon Zalihman / Sputnik
Prva "leteća jedinica" je formirana u srpnju kada je francuska vojska stigla do Smolenska. Bila je to moćna vojna sila sastavljena od nekoliko kozačkih i dragunskih pukova. Često je napadala lijevo krilo francuske vojske i služila kao izvidnica koja je slala podatke glavnini regularne ruske vojske.
Zapovjednik ove jedinice Ferdinand von Wintzingerode, kasnije se proslavio pokušajem spašavanja Kremlja i Moskve od uništenja. Njegova jedinica se nalazila u jednom podmoskovskom selu kada je ovaj zapovjednik saznao za Napoleonov plan da uništi grad. "Ako samo jedna crkva bude dignuta u zrak, svi Francuzi koje zarobimo bit će odmah obješeni", rekao je tada. Wintzingerode je otišao kod francuskog maršala Edouarda Mortiera u nadi da će pregovarati s njim, ali je umjesto toga zarobljen.
Među gerilskim zapovjednicima najviše se proslavio Denis Davidov koji je bez dvoumljenja napadao francuske trupe čak iako su bile daleko brojnije. Jednom je sa svega 130 konjanika napao konvoj s provijantom koji je pratilo 225 vojnika. Davidov je zaplijenio svih 30 teretnih kola i pobio više od pola vojnika, a ostalih stotinjak zarobio.
Kada je u listopadu 1812. godine francuska vojska napustila Moskvu i počela se povlačiti na zapad, mnogobrojni "leteći odredi" od po 500 ljudi počeli su napadati neprijatelja koristeći taktiku munjevitog juriša i povlačenja, kao što pčele napadaju ranjenog medvjeda i tako ga iscrpljuju.
Adolf Norten
Međutim, gerilski otpor Napoleonu ne bi bio uspješan da to nije bio narodni rat. Seljaci su vodili svoju borbu protiv neprijatelja uništavajući namirnice. Spaljivali su ljetinu i svoje kuće da ne bi došle u ruke Francuzima, a zatim su bježali u šume.
Nekada dobro organizirana francuska vojska postepeno se pretvarala u bandu ubojica i pljačkaša, a seljaci su se sve više uzimali oružja i sve intenzivnije napadali neprijatelja. Pravili su zasjede francuskim jedinicama, branili svoja sela od neprijateljskih odreda koji su otimali hranu od mještana, gonili su neprijateljsku vojsku i nemilosrdno ubijali sve koji zaostaju za većinom.
Javno dobro
U početku su napadali čak i "leteće jedinice" misleći za rusku vojsku da je francuska. Denis Davidov je jednom seljaku koji ga je napao rekao: "Ali ja govorim ruski!" Seljak mu je odgovorio: "Ima ih (Francuza) svakakvih!" Tada se Davidov odlučio zbližiti s običnim ljudima kako bi se izbjegli nesporazumi. Umjesto mundira je obukao seljačku košulju, pustio bradu i počeo govoriti "narodnim jezikom".
Javno dobro
Povijest pamti imena mnogih plemića koji su zapovijedali "letećim odredima": Denisa Davidova, Aleksandra Fignera, Alexandera von Benckendorffa, Nikolaja Kudaševa i dr. S druge strane, predvodnici seljačkih odreda su uglavnom prepušteni zaboravu. Neki su ipak poznati, npr. Vasilisa Kožina. Ona je radi zaštite svoga sela organizirala gerilski odred kojeg su činile žene i omladina. Često je sudjelovala u transportu francuskih zarobljenika i čak je kosom posjekla jednog tvrdoglavog neprijateljskog časnika.
Sergej Fadejčev / TASS