Pet stvari koje su zapanjile Napoleona u Rusiji 1812.

Portret Napoleona u Fontainebleauu, 31. ožujka 1814. godine, Paul Delaroche

Portret Napoleona u Fontainebleauu, 31. ožujka 1814. godine, Paul Delaroche

Getty Images
Nakon što je uspostavio kontrolu nad gotovo cijelom Europom, Napoleon je smatrao da je Rusko Carstvo zaprijetilo njegovim planovima za dominaciju, pa je pokušao baciti ovu zemlju na koljena. Francuski diktator je 1812. napao Rusiju, što se na kraju pokazalo njegovom kobnom pogreškom. Ispostavilo se da je Rusija daleko nepredvidljivija no što su to francuski vojni i politički geniji mogli pretpostaviti.

1. Lukava vojska

Neuobičajeno ponašanje ruskih trupa bilo je prvo neugodno iznenađenje koje je dočekalo Napoleona. U nadi da će osigurati brzu pobjedu, francuski je car okupio svoju golemu i multinacionalnu Grand Armée i ušao u Rusiju bez ikakvog otpora. Kasnije se, u izgnanstvu na otoku Sveta Helena, Napoleon prisjetio da je imao "vojsku brojniju od svih koje su se ikada borile u Europi... Uz pojačanje trupa iz Pruske, Austrije i Rajnske Konfederacije, imao sam pod svojim zapovjedništvom do 480 000 vojnika..."

Budući da je bilo jako teško opskrbljivati tako veliku vojsku dugo vremensko razdoblje, Napoleon se nadao da će se ubrzo nakon preslaska granice, negdje na području današnje Litve, održati tradicionalna bitka na bojnom bolju.

Međutim, dogodilo se nešto neočekivano. Dok se ruska vojska (oko 240 tisuća vojnika) ljuto odupirala francuskim osvajačima, izbjegavala je veliku bitku. Svaki put bi se povukla nakon što bi izvela podmukli brzi napad. Napoleon je sveobuhvatni osjećaj Francuza opisao kada je sredinom kolovoza, nakon ljute bitke, ušao u grad Smolensk (385 kilometara zapadno od Moskve).

"Čitava vojska je mislila da će to biti kraj naše kampanje... Moje pukovnije su bile zaprepaštene time što su, nakon toliko teških i smrtonosnih marševa [dva mjeseca nakon invazije], rezultati njihovih nastojanja bili sve dalje, i počeli su biti zabrinuti oko udaljenosti koja ih dijeli od Francuske", napisao Napoleon u progonstvu.

2. "Skitska" vatra

Na kraju je francuski vladar dobio svoju veliku bitku na bojnom polju: dvije su se vojske susrele u selu Borodino, nedaleko od Moskve. Unatoč činjenici da su se ruske trupe povukle noć nakon bitke, Napoleon nije postigao svoj strateški cilj. Ruska vojska je još uvijek bila netaknuta. Suprotno tome, Napoleonova vojska je pretrpjela teške udarce te joj je trebalo vremena da se oporavi. Nadao se da će francuske trupe to moći učiniti u Moskvi, u koju su ušli tjedan dana kasnije.

Još je jednom, međutim, Napoleonov plan osujetio podivljali požar koji je uništio drevnu rusku prijestolnicu, požar koji su izazvali sami Moskovljani. "Ovaj je požar uništio sve. Bio sam spreman na sve, ali ne i na ovo. Tko bi mogao pomisliti da će ljudi zapaliti vlastitu prijestolnicu? Da nije bilo tog sudbonosnog požara, imao bih sve potrebno za vojsku. Sljedeće godine bi ili [ruski car] Aleksandar zaključio mir, ili bih ja bio u Sankt-Peterburgu", rekao je Napoleon britanskom liječniku tijekom svog progonstva. Tada je u Moskvi Napoleon navodno izjavio: "Kakva užasna scena! Spaljuju ga sami... Kakva odluka! Kakvi ljudi! To su Skiti!"

3. Nepodnošljiva hladnoća

Napoleon se kasnije žalio na preuranjenu i žestoku hladnoću koju je doživio u Rusiji. "Bio sam u krivu za samo nekoliko dana. Proučio sam rusko vrijeme unazad 50 godina... Niske temperature su uvijek započinjale 20 dana kasnije [nego 1812.]. Kada smo bili u Moskvi, bila su minus 3 stupnja [Celzija] i Francuzi su to dobro podnijeli. No na putu [tijekom povlačenja] je bilo minus 18 i gotovo su svi naši konji umrli... Vojnici su postali demoralizirani... Raštrkali su se i završili kao žrtve neprijatelja. Neki su samo legli, zaspali i umrli", kasnije je jadikovao svrgnuti car.

Marš iz Moskve,  Laslett John Pott

Napoleon je kasnije govorio da su glavni faktor u uništenju njegove vojske bili upravo teški vremenski uvjeti.

4. Prekrasni gradovi

Unatoč ponižavajućem porazu, Napoleon je cijenio ljepotu ruskih gradova. "Pogled na Smolensk, koji se u obliku amfiteatra smjestio na obalama rijeke Dnjepar, prekrasan je prizor", napisao je francuski car o mjestu na kojem je, prema nekim stručnjacima, sakrio blago ukradeno iz Moskve.

Ulazak Francuza u Moskvu, 14. rujna 1812. godine, Edme Bovinet

Njegovi komentari o drevnoj ruskoj prijestolnici bili su još laskaviji: "Izgrađena poput Rima na sedam brežuljaka, Moskva izgleda pitoreskno. Trebali biste vidjeti pogled na ovaj grad, poluistočnjački i polueuropski, s 200 crkava i tisuću kupola različitih boja koje se uzdižu, iskusiti osjećaj koji smo mi doživjeli kada smo ga gledali s visina Poklone gore."

5. Odlučan otpor

Napoleona je duboko pogodio masivan otpor njegovoj invaziji, kao što je već pokazala njegova reakcija na moskovski požar. "Ni najopasnija vojska ne može uspješno voditi rat protiv cijelog naroda koji je odlučio ili pobijediti ili umrijeti. Nismo imali posla s Litavcima, indiferentnim promatračima događaja koji se zbivaju oko njih. Svi ljudi koji su etnički bili Rusi napustili su svoje domove kada smo napredovali. Na putu smo nailazili samo na napuštena ili spaljena naselja čiji su se stanovnici ujedinjavali u bande koje su djelovale protiv našh furažera."

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće