"Vijest: ovih dana u Moskvi su se pojavili skroz goli ljudi (muškarci i žene) koji nose na sebi samo jednu traku prebačenu preko ramena, a na njoj piše 'Dolje stid'. Ulaze u tramvaje. Tramvaj se zaustavljao, publika je bila šokirana", pisao je Mihail Bulgakov u svom dnevniku 1924. Samo 15 godina ranije žene u Rusiji nisu smijele ni pomisliti da obuku suknju do koljena. Ali, jesu li se ove promjene dogodile preko noći?
Rusko društvo ni prije revolucije nije bilo puritansko, a posebno ne gradski stanovnici. Ruski vojnik rođen krajem 19. stoljeća se prisjećao: "Kad sam imao 19 godina znao sam svakakve nepristojne stvari... Pornografske fotografije nisu bile nikakva rijetkost."
Muškarci u haljinama i žene u hlačama, zabave transvestita i homoseksualaca nisu bile nešto neviđeno u umjetničkim krugovima (pojedini članovi aristokracije su znali ulaziti u takve krugove). Ipak za muški homoseksualizam se dospijevalo pred sud... bar dok nisu zavladali boljševici.
Je li je teorija "čaše vode" bila laž?
Getty Images
Seksualna sloboda je bila jedno od glavnih oružja u borbi protiv pravoslavlja i uopće, starih običaja i života. Među prvim istaknutim boljševicima glavni borac za novi poredak u obitelji bila je Aleksandra Kolontaj. Postoji poznata teorija "čaše vode" koja joj se pripisuje. Navodno, ljubav (čitaj seks) treba dati kao što bi dao čašu vode kad žedan traži piti. Ipak, radi se o preuveličanoj ideji Aleksandre Kolontaj.
Ona je predstavila koncept "nove žene", oslobođene od ugnjetavanja u obitelji, od domaćih obaveza i odgajanja djece. Sve ove dužnosti bi trebalo preuzeti društvo i država. Oni bi se pobrinuli i o obrazovanju djeteta (uključujući seksualno). Ljubav je za Kolontaj bila u slobodi, zato je na mjesto tradicionalnog braka došao građanski.
Očigledno je da su boljševici gradili svoju obiteljsku politiku na vrlo progresivan način, onako kako ni na Zapadu još mnogo desetljeća neće postojati.
Tamna strana novog svijeta
Prvim ukazima sovjetskog rukovodstva 1918. ukida se brak i dozvoljava građansko partnerstvo. Vjenčanje u crkvama je zabranjeno. Odluku od razvodu donosio je sam bračni par. Dozvoljen je abortus. Sve je to najavilo početak seksualno najneobuzdanije epohe u ruskoj povijesti.
Na obali rijeke Moskve, pokraj samog hrama Krista Spasitelja pojavila se nudistička plaža. Pokret "Dolje stid" je imao oko 10 000 članova. Ljudi su marširali ulicama, izvikujući "Ne treba nam odjeća, mi smo djeca sunca i zraka"! (Istina, prema uspomenama monarhista Aleksandra Trušnoviča, takvu djecu sunca i zraka mogli su i pretući).
Ovaj čudan razvoj događaja otpočeo je još u vrijeme Prvog svjetskog rata, a zatim i građanskog. Amnestijama 1917, 1919, 1920-te i kasnijih godina u državi koja je tek počela formirati svoju vlast oslobođeni su mnogi kriminalci. Mase kriminalaca su se pomiješale sa dezerterima i bivšim vojnicima. Silovanja su prerasla u epidemiju. Osim toga, svaki peti muškarac u Rusiji je bio nositelj spolne bolesti (u Carskoj Rusiji postotak zaraženih je bio nešto veći – 25-27%).
Sovjetsko društvo je razmnožavalo opasnu generaciju djece beskućnika. Prema službenim podacima, 1923. godine polovica djece rođene u Moskvi nije začeta u braku i od mnogih su odustali i majka i otac. Situacija je bila takva da su vlasti morale pod hitno obuzdati nekotroliranu seksualnu revoluciju.
Eros sovjetskog ugnjetavanja
U prvoj polovici 20-ih godina kada je seksualna sloboda bila u punom jeku, sovjetske vlasti su počele ponovno govoriti o tradicionalnim vrijednostima.
Psihijatar Aron Zalkind 1924. godine objavljuje "12 spolnih zakona revolucionarnog proletarijata" u kojem crno na bijelo piše da ljubav mora biti monogamna, da seksualna veza mora biti posljednja karika u lancu dugotrajnih, dubokih i kompliciranih osjećaja dvoje zaljubljenih.
Aleksandar Rodčenko / Multimedia art muzej, Moskva
Nudisti su šetali goli moskovskim ulicama i galamili, ali komesar za zdravlje Nikolaj Semaško pisao je da takvo ponašanje mora biti zabranjeno. Obitelj je ponovo postala nukleus društva. Stupali su na snagu novi i novi ukazi. Konačno, 1934. homoseksualnost je proglašena za kriminalan čin i ponovno je zabranjen abortus (1936).
A što se tiče ženskih sloboda, žena je bila slobodna raditi sve i odjednom: izvršavati zadatke partije, biti majka, supruga, kuhati, prati, peglati...
Narednih desetljeća seksualnost i erotika će u sovjetskom društvu biti svoje vrste tabu. Nova seksualna revolucija u Rusiji će izbiti tek 90-ih godina 20. stoljeća.