Deseci istaknutih muškaraca i žena bili su među onima koji su pobjegli iz Rusije 1917.-1923. (u godinama krvavog građanskog rata). Iako su napustili svoju zemlju i oštro kritizirali Sovjete, nastavili su slaviti Rusiju u inozemstvu - kroz svoj naporni rad i zadivljujuća postignuća. Donosimo kratke portrete četiri takve osobe.
1. Ivan Bunjin (1870.–1953.)
Georgi Trunov/Wikipedia
Bunjin, aristokratski ruski autor koji je obožavao staru Rusiju s njezinim farmama i imanjima, nije mogao podnijeti Oktobarsku revoluciju. Doživljavao ju je, kako je to napisao književni kritičar Igor Suhih, kao "kafoniju pobune", dok je boljševike istinski mrzio.
1920. je sa svojom ženom napustio Odesu (danas Ukrajina) te je krenuo prema Istanbulu, pa dalje u Pariz. "Odjednom sam shvatio - nalazim se u Crnom moru, na nekom stranom brodu... Rusija je gotova, baš kao i moj stari život", napisao je u svojim memoarima.
Bunjini su se smjestili u Francuskoj, a pisac je nastavio pisati te je ostao glavna zvijezda emigrantske književnosti (barem prije nego što je Vladimir Nabokov postao popularan), no obitelj je jedva spajala kraj s krajem. Bunjin je 1933. dobio Nobelovu nagradu za književnost - kada su ga pitali o državljanstvu, odgovorio je: "Rus u egzilu". Umro je u Parizu 1953. godine.
2. Sergej Rahmanjinov (1873.–1943.)
Global Look Press
Rahmanjinov je do 1917. godine već bio svjetski poznati skladatelj i pijanist. Skeptičan prema komunističkim idejama, iskoristio je prvu priliku (1918.) da pobjegne u Europu preko Švedske i Danske. Tamo je često nastupao i tako za godinu dana zaradio dovoljno novca da se preseli u Sjedinjene Države.
U Americi se Rahmanjinov kao pijanist posvetio turnejama te je uskoro postao zvijezda - primjerice, između 1918. i 1943. je u poznatoj koncertnoj dvorani Carnegie Hall u New Yorku odsvirao 92 koncerta. U istom je razdoblju napisao samo šest glazbenih djela - kao skladatelju mu je razdvajanje od domovine teško palo. "Kada sam izgubio svoju doovinu, izgubio sam i sebe... Nemam volje stvarati bez tradicija i ruskog tla pod nogama", znao je govoriti.
Rahmanjinov se tijekom Drugog svjetskog rata mnogo brinuo o Rusiji te je čak i slao novac koji je zaradio na nekoliko koncerata Crvenoj armiji. Nažalost, nije poživio dovoljno dugo da bi dočekao pobjedu Rusije. Umro je 1943. u Beverley Hillsu.
3. Nikolaj Berdjajev (1874.–1948.)
Sputnik
Berdjajev, filozof koji je stvorio koncept "ruskog religioznog egzistencijalizma" i promicao u svojim djelima ideje slobode, nije želio napustiti SSSR- Ipak, njegova kritika boljševika, koje je smatrao previše racionalističkima i rigoroznima, nije mu ostavio izbora. Nakon što je 1922. uhićen, "vlasti su mi rekle da sam protjeran i da će me upucati ako se pokušam vratiti", prisjetio se u svojim memoarima.
Zajedno s drugim protivnicima boljševizma, Berdjajev je bio prisiljen napustiti Rusiju na takozvanom "filozofskom brodu". Živio je u Njemačkoj i Francuskoj, nikada nije prestao pisati te je postao vrlo poznat na zapadu, posebice po svojoj knjizi Novo srednjovjekovlje. On sam je, međutim, ostao potišten i nedostajala mu je domovina. "Dobro sam poznat u Europi i Americi, moji radovi su prevedeni na mnoge jezike. Jedina zemlja koja ne zna gotovo ništa o meni je moja Rusije", napisao je.
4. Igor Sikorski (1889.–1972.)
Igor Sikorski
Položaj Sikorskog u Rusiji je prije revolucije bio viši od visokog - on je doslovno bio iznad oblaka. Ovaj je talentirani dizajner zrakoplova i avijatičar stvorio prvi teški zrakoplov s četiri motora na svijetu. Dobio je nekoliko ordena od samo cara. Kao šef vlastite kompanije Sikorski je proizvodio zrakoplove za rusku vojsku tijekom Prvog svjetskog rata, no 1917. je ostao bez svega.
Sikorski, koji je bio odan Nikolaju II., pobjegao je iz Rusije preko sjeverne granice, preselio se u Francusku, a potom u Sjedinjenje Države, gdje je krenuo iznova. Njegova kompanija Sikorsky Aircraft Corporation je u 1940-ima i 1950-ima bila iznimno uspješna, uglavnom zbog svojih tehnološki sofisticiranih helikoptera. Ovu je tvrtku 2015. kupila američka zrakoplovna kompanija Lockheed Martin.
Sam Sikorski je cijelog svog života bio vjerni sljedbenik Pravoslavne crkve i ruski domoljub, unatoč svim uspjesima koje je postigao u Americi. "Trebali bismo raditi i naučiti sve što će nam pomoći da obnovimo našu Domovinu kada ona to od nas zatraži", znao je govoriti.
Pročitajte i: Ruski emigranti čiji je doprinos razvitku Hrvatske neporeciv