Kreativnost iza rešetaka: 3 velike inovacije nastale u Staljinovim zatvorima

"Stvar"

U kolovozu 1945. je američki veleposlanik W. Averell Harriman primio poklon od Organizacije mladih pionira SSSR-a. Izaslanstvo sovjetske djece mu je, u atmosferi završetka rata, slavlja i kontinuirane suradnje dviju država, poklonilo izrezbarenu drvenu ploču Velikog pečata Sjedinjenih Država. Harriman ju je stavio na zid u svojoj radnoj sobi. Poklon mu je bio jako drag, kao i trojici njegovih sljedbenika, tako da je krasio isto mjesto na zidu sedam godina. Nisu ni slutili da je skrivao tajnu.

Replika ozvučenog Velikog pečata SAD-a izložena u Nacionalnom kriptološkom muzeju.

Austin Mills/Wikipedia

1952. godine je otkriveno da se u ploči nalazila "Stvar", jedan od prvih tajnih uređaja za prisluškivanje. Bio je dizajniran uz korištenje napredne tehnologije - nije imao ni napajanje ni aktivne elektroničke komponente, a aktivirao se samo kada bi primio radijski signal određene frekvencije. Bilo ga je izuzetno teško primijetiti i otkriven je pukom slučajnošću.

Amerikance su zbog "Stvari" prošli srsi - Washington nije posjedovao takvu tehnologiju. Uređaj je dizajnirao poznati sovjetski izumitelj Lav Termen (ili, kako su ga zvali u SAD-u, Léon Theremin). Najpoznatiji je bio po izradi prvih elektronskih glazbenih instrumenata - teremina.

Termen je živio u Americi u tridesetim godinama te je popularizirao teremin i radio na protuprovalnim alarmnim sustavima. 1938. su ga pozvali nazad u SSSR-u, gdje su ga godinu kasnije uhitili i optužili za planiranje ubojstva visokog sovjetskog dužnosnika Sergeja Kirova, ubijenog 1934. godine, dok je Termen bio u SAD-u. Tužiteljstvo je tvrdilo da su urotnici postavili bombu na radijsko upravljanje u jednom opservatoriju u Lenjingradu (danas Sankt-Peterburg), koju je izumitelj trebao aktivirati s druge strane Atlantika. Kirova je zapravo upucao suprug jedne od njegovih zaposlenica.

Nakon uhićenja je radio u zatvoru "šaraška" na razvoju špijunskih uređaja, od kojih je jedan bila "Stvar". Staljinovu nagradu je dobio 1947. godine, nakon što je pušten iz zatvora.

Obrušavajući bombarder

Termen je svoju zatvorsku kaznu služio u centru za dizajn CKB-29. Centar je bio pod pokroviteljstvom Ministarstva unutarnjih poslova, a većina njegovih djelatnika su bili zatvorenici. Među njima je bio i pionir u projektiranju zrakoplova Andrej Tupoljev. Zapravo je i sama "šaraška" po njemu dobila ime - Tupoljevka - jer je njezin glavni cilj bio razvoj novih vojnih zrakoplova.

Tupoljev je u zatvoru završio 1937. godine zbog navodne sabotaže i špijunaže. Kasnije je prijatelju rekao da ga nisu tukli, nego da su mu uskraćivali san. Stoga je "priznao" da je više od deset godina bio francuski špijun. 1940. je osuđen na 15 godina zatvora, ali je pušten sljedeće godine, kada je započeo Drugi svjetski rat.

Tijekom godina u zatvoru je razvio bombarder Tupoljev Tu-2 ("Bat", prema klasifikaciji NATO-a), koji je postao glavni bombarder u Drugom svjetskom ratu s izvrsnim cjelokupnim dizajnom. Činjenica da ga je Tupoljev osmislio iza rešetaka čini njegov uspjeh posebno izuzetnim. Bio je to jedan od glavnih sovjetskih srednjih obrušavajućih bombardera u Drugom svjetskom ratu.

Bombarder se proizvodio deset godina, sve do 1952. godine. Napravljeno je oko 2500 zrakoplova Tu-2. Bombarder je sudjelovao i u Korejskom ratu, a zrakoplov su naširoko koristile zemlje koje su kasnije potpisale Varšavski pakt. Tupoljev je 1943. godine dobio Staljinovu nagradu. Kasnije su uslijedile još tri Staljinove nagrade za ostale inovacije.

Lijek protiv pelagre

Nisu samo profesionalci u polju špijunaže i dizajneri zrakoplova biti zatvoreni u posebnim zatvornima tijekom čistki. Poznati sovjetski virolog Lav Ziljber je u "šaraški" proveo četiri godine. Uhićen je na temelju optužbe kolege te je optužen za planiranje trovanja moskovskog sustava vodoopskrbe, što mu je donijelo desetogodišnju kaznu zatvora.

Lav Ziljber u laboratoriju Instituta za epidemiologiju i mikrobiologiju.

Oleg Kuzmin/TASS

Prvo je, dok nije postao zatvorski doktor, radio na sječi stabala. U zatvorskoj se bolnici susreo s pelagrom, ozbiljnom bolešću uzrokovanom nedostatkom vitamina B3, koju su karakterizirali dermatitis i demencija. Ako se bolest nije liječila, obično bi dovodila do smrti.

Kako se znanstvenik kasnije prisjetio u svojim memoarima, Zatvor se nalazio u sjevernoj regiji Rusije pa je znanstvenik koristio sobov lišaj za proizvodnju kvasca koji je postao izvor vitamina. To je činilo osnovu njegovog lijeka protiv pelagre, koji se pokazao učinkovitim za one koji su patili od te bolesti, tako da ga je patentirao, iako se u dokumentu, umjesto njegovog imena, spominje Ministarstvo unutarnjih poslova.

Ziljbera su na koncu preselili u zatvoreni laboratorij u kojem je radio na svojoj teoriji o "virusnoj prirodi raka". Dvije je godine nakon puštanja iz zatvora 1946. dobio i Staljinovu nagradu za knjigu o encefalitisu.