Reakcija Rusije na proteste u Crnoj Gori

Podgorica, 17.listopada 2015.

Podgorica, 17.listopada 2015.

AP
Prikupili smo reakcije ruskih političara i stručnjaka na naglo zaoštravanje situacije u Podgorici, gdje je došlo do eskalacije protesta poslije rastjerivanja danonoćnog mitinga 17. listopada.

Ujutro 17. listopada policija Crne Gore je primijenila specijalna sredstva i rastjerala danonoćni miting opozicije koji je od 27. rujna neprekidno trajao ispred zgrade crnogorskog parlamenta u Podgorici. Prema pojedinim podacima, desetine ljudi su završile u podgoričkim zdravstvenim ustanovama. Sutradan, 18. listopada, održan je masovni miting na kojem je sudjelovalo tisuću ljudi. Sudionici su se poslije ovog mitinga mirno razišli, a lideri opozicije zahtijevaju da premijer Milo Đukanović do 24. listopada podnese ostavku te da se formira privremena vlada.

 

„Ne dopustiti eskalaciju konflikta”

Među ruskim političarima prvi je na događaje 17. listopada reagirao potpredsjednik Državne Dume Ruske Federacije Sergej Železnjak. On je u ekskluzivnom komentaru za RBTH odlučno osudio događaje u Podgorici: „Osuđujemo nasilne mjere koje se primjenjuju u Crnoj Gori, uključujući batine i hapšenja vlastitih građana, zastupnika u parlamentu, javnih aktivista i novinara”.

 „Naš stav, koji smo ranije iznijeli, sastoji se u potrebi za općenacionalnim dijalogom o rješavanju krize, usmjerenim na stabilizaciju situacije, kao i na realizaciju daljih legitimnih političkih reformi. U novonastaloj situaciji pozivam sukobljene strane da učine sve kako se ne bi dopustila dalja eskalacija konflikta”, apelirao je političar nekoliko sati poslije rastjerivanja mirnog mitinga ispred zgrade crnogorskog parlamenta.

 

„Politička linija crnogorskih vlasti u biti je raspoložena protiv Rusije”

Zamjenik predsjednika Komiteta Državne Dume RF za vanjsku politiku Leonid Kalašnjikov isto je prokomentirao situaciju 17. listopada, ubrzo poslije nemilih događaja. U ekskluzivnom komentaru za RBTH istaknuo je da su se crnogorske vlasti „suviše zanijele svojim vektorom razvoja u pravcu Zapada”.

„Dovoljno je pogledati što se danas događa u Gruziji ili Ukrajini, pa da se shvati do čega može dovesti nekonsolidirani stav, i utoliko prije suzbijanje onog dijela stanovništva koje ima drugačije mišljenje”, izjavio je Kalašnjikov. Prema njegovim riječima, „rastjerivanjem protesta Crna Gora može samo biti dovedena na ivicu na kojoj se danas nalaze Ukrajina i Gruzija”.

Pitali smo ruskog političara hoće li Rusija odgovoriti na događaje u Crnoj Gori.

„Ne mislim da će Rusija u vezi s tim dati neku službenu izjavu, jer nas ta situacija ne ugrožava, posebno ako se ima u vidu da su i neke druge balkanske zemlje već ušle u NATO. Ali neslužbeno Rusija bi mogla početi sprovoditi određenu liniju, između ostalog i u ekonomskim i vojnopolitičkim odnosima sa Crnom Gorom. Crnogorskim liderima treba dati do znanja da je njihova sadašnja politička linija u biti raspoložena protiv Rusije”, odgovorio je Kalašnjikov.

 

„Ubrzana euroatlantska integracija ne vodi konsolidaciji i procvatu zemlje”

Pa ipak, MVP RF službeno je reagiralo iste večeri, 17. listopada. Ruski diplomati su izrazili žaljenje zbog događaja u crnogorskom glavnom gradu. „U više smo navrata naglašavali da je u interesu Rusije da Crna Gora bude stabilna zemlja koja se uspješno razvija. Međutim, usprkos uvjeravanjima koja crnogorsko rukovodstvo dobiva od zapadnih država, jasno je da ubrzano uključivanje ove zemlje u proces euroatlantske integracije uopće ne vodi konsolidaciji i procvatu Crne Gore. Prije će biti da je upravo suprotno – očigledno je da je u tijeku politička i ideološka polarizacija društva i zaoštravanje socijalno-ekonomskih problema. Stječe se dojam da ubrzani proces pristupanja Crne Gore NATO paktu ujedno podrazumijeva i gušenje alternativnih stavova”, objašnjeno je u komentaru Ministarstva vanjskih poslova RF.

 

Zašto ljudi izlaze na ulice?

Ako ne govorimo samo o nezadovoljstvu većine građana zbog ubrzane integracije zemlje u strukturu NATO-a, možemo reći da se u Crnoj Gori dogodilo ono što se događa i u mnogim drugim postsocijalističkim državama, smatra Ala Jaskova, doktorica povijesnih znanosti, profesorica i rukovoditeljica Odjeljenja za crnomorska i mediteranska istraživanja Instituta za proučavanje Europe Ruske akademije znanosti. Prema njenim riječima, klasičan primjer je Moldavija, gdje se nešto slično događa od rujna.

 „U Moldaviji se ispostavilo da je vlada de facto ukrala milijardu dolara. Ako se u Crnoj Gori pokrene istraga vjerojatno će tamo biti otkrivena slična šteta. Poznato je kakvu reputaciju ima Milo Đukanović u svojoj zemlji, na Balkanu i u Europi, na primjer u susjednoj Italiji. Njegovo ime je manje ili više figuriralo u krupnim korupcijskim aferama, iako su one nevješto zataškane, a isto u švicarskim aferama, uključujući i one sa sudjelovanjem albanske mafije i sadašnjih kosovskih vlasti”, komentarira za RBTH Ala Jaskova uzroke protesta u Crnoj Gori. Ruska znanstvenica ističe i socijalnu pozadinu ovih događaja: „Može se dogoditi da dio stanovništva izvan primorske turističke zone ne izdrži krizu koja se sve više osjeća”, objašnjava Jaskova.

Na pitanje kako bi Rusija mogla reagirati na događaje u Crnoj Gori Jaskova je odgovorila: „Rusija na službenoj razini nema posebno tijesne kontakte s Đukanovićem, utoliko prije što je Crna Gora podnijela zahtjev za prijam u NATO. Daleko je zanimljivije kako će NATO reagirati na sve to”. Profesorica ističe da svrsishodnost ulaska u NATO nije očigledna, i štoviše apsurdna je, ne samo za Crnu Goru, nego i za sam NATO: „Osim u slučaju da Đukanović želi da NATO zaštiti njega osobno. Ali sumnjam da je to u pitanju”. Ako Milo Đukanović zaista napusti zemlju zbog protesta (vijest o tome da je Đukanović pobjegao plasirali su 18. listopada navečer lideri opozicije – op. red.), možda to za njega uopće neće biti loše”, zaključila je Jaskova.

 

Je li ovo početak krupnih događaja?

Dr. Aleksandar Pivovarenko, znanstveni suradnik na Institutu za slavistiku Ruske akademije znanosti i stručnjak Ruskog savjeta za međunarodna pitanja (RSMD), ovako je ocijenio perspektive protesta opozicije u Crnoj Gori:

„Je li ovo početak krupnih događaja? Ja se zasada ne bih prepuštao ’groznici revolucije’ i ne bih žurio s prognozama daljeg razvoja situacije”, istaknuo je stručnjak.

Po napetosti i odjeku u javnosti protesti u Crnoj Gori jako podsjećaju na situaciju u Ukrajini u jesen 2013. godine, samo u obrnutom, „euroskeptičnom”, točnije „natoskeptičnom” smjeru. Međutim, sudeći po iskustvu drugih postsocijalističkih zemalja, slični procesi se suočavaju s određenim poteškoćama, bilo da se radi o organizacijskim problemima ili slabljenju protestnog raspoloženja. To se može dogoditi kako u slučaju nedovoljne konsolidiranosti protestnih snaga, tako i u slučaju njihovog nedovoljnog utjecaja na donošenje odluka na razini lokalnih političkih elita. Stručnjak je konkretno naveo primjer prosrpski raspoloženih stranaka koje sudjeluju u protestu, a u biti su ih aktualne crnogorske vlasti poslije 2006. godine izbacile iz crnogorskog državnog projekta.

Pivovarenko je isto obratio pozornost na podvojenost stava Rusije. „S jedne strane, veleposlanstvo Rusije u Crnoj Gori je tijekom posljednjih godina često izjavljivala da su euroatlantske integracije u biti unutarnja stvar Crne Gore. S druge, u formulacijama izjava ruskih službenika provlači se kritika crnogorskog političkog smjera usmjerenog na ulazak u NATO”. Stručnjak izvodi zaključak da „s obzirom na aktivnu angažiranost Rusije u procesima u Siriji i Ukrajini, otvaranje ’crnogorskog pitanja’ nije u interesu Moskve. Međutim, ona ne može ne reagirati. Mislim da će biti ispoštovana linija nemiješanja u unutarnje stvari, ali će biti naglašeno da je ulazak u NATO neprijateljski korak crnogorskog rukovodstva, posebno u razdoblju zahlađenja odnosa između Moskve i Bruxellesa”.

Više