„Neutralnost Crne Gore“ zvuči kao politički oksimoron

Ilustracija: Aleksej Iorš.
Proces stupanja Crne Gore u NATO, koji su crnogorske vlasti pokrenule 2010. godine, postaje sve intenzivniji što se više bliži susret ministara vanjskih poslova članica Saveza, planiran za prosinac 2015. godine.

Ranije je priopćeno da je kandidatura Crne Gore podržana i u Bruxellesu i u strukturama Saveza, uključujući i njenog generalnog tajnika J. Stoltenberga. I osim toga što je pitanje stupanja Crne Gore u NATO i dalje otvoreno, mnoge okolnosti upućuju na to da se odluka o prijemu ove zemlje u Savez, iako je prije svega politička, ipak u izvjesnoj mjeri i isplati NATO-u i najvjerojatnije će biti potvrđena do kraja godine. Pogledajmo ključne čimbenike koji utječu na razvoj situacije u balkanskoj regiji: 

Strateški čimbenik: prijemom Crne Gore NATO „zatvara“ stratešku rupu na Jadranu. Nije slučajno posljednje širenje Saveza 2009. godine obuhvatilo balkanske zemlje, i to baš Hrvatsku i Albaniju. Na taj način će čitavo područje Jadranskog mora sa zemljama koje izlaze na njega biti podvedeno pod standarde i kontrolu NATO pakta, što će pojednostaviti manevriranje i vojnu kooperaciju u regiji. Osim toga, sistem sigurnosti u regijama se upravo destabilizira priljevom imigranata s Bliskog istoka i albanskih naoružanih bandi, kao i postupnom kriminalizacijom pojedinih područja Srbije i Makedonije, što je sasvim logičan argument za potrebu kontrole tog sistema i njegovog kasnijeg korigiranja.

Što će Crna Gora bez ruskih turista?
Neprijateljskom politikom prema Rusiji crnogorske vlasti mogu lišiti svoju zemlju glavnog izvora prihoda.

Politički čimbenik: stupanje Crne Gore u NATO na neki način će iritirati Srbiju i Rusiju. Što se tiče Srbije, novo širenje NATO-a na susjednu Crnu Goru podrazumijeva znatno sužavanje prostora za donošenje važnih vanjskopolitičkih odluka, i smanjenu mogućnost za vršenje političkih pritisaka na crnogorsko rukovodstvo. Što se Rusije tiče, stupanje Crne Gore u NATO potencijalno može stvoriti nedruželjubivo ili antirusko raspoloženje u ovoj balkanskoj zemlji, što će označavati postupno smanjenje ruskog prisustva u vidu kapitala i investicija. 

Čimbenik prestiža: Širenje NATO-a će omogućiti da se, s jedne strane, demonstrira vitalnost vojnopolitičkog saveza, koji se tijekom proteklog desetljeća suočava s krizom identiteta u smislu cilja njegovog postojanja, a s druge će potvrditi da je Savez i dalje privlačan, prije svega za „kolebljive“ zemlje, koje su na neki način vezane za Rusiju. 

Uzimajući u obzir i politički smjer M. Đukanovića, koji je orijentiran na integraciju sa zapadnim strukturama, EU i NATO, kao i mjere crnogorskog rukovodstva usmjerene na implementaciju zapadnih standarda u vojnoj sferi i na sprovođenje liberalnih reformi u socijalnoj i ekonomskoj sferi, može se reći da će Crna Gora vjerojatno u dogledno vrijeme biti primljena u Savez.

Prema službenom diskursu Crne Gore, pridruživanje NATO paktu je isključivo pozitivna i ispravna vanjskopolitička odluka, iz više razloga. Prije svega, stupanje u NATO se asocira s automatskom garancijom stupanja u EU, što je važna vanjskopolitička stavka. Osim toga, Crna Gora uz pomoć NATO-a dobiva garancije sigurnosti, što crnogorsko rukovodstvo shvaća kao potrebu u uvjetima nestabilnosti i povećanih sigurnosnih rizika na Balkanu. Osim ostalog, Crna Gora stupanjem u NATO dobiva mogućnost da se deklarira kao neovisni akter na svjetskoj političkoj sceni. Doduše, pitanje je koliko će ona u tom slučaju zaista biti neovisna, s obzirom da Savez zahtijeva od svojih članica unifikaciju procedura i standarda. 

Prava korist od stupanja u NATO za Crnu Goru se svodi na mogućnost produbljivanja procesa integracije s Europskom unijom zahvaljujući konsenzusu i kooperaciji s mnogim zemljama u okviru NATO-a kao druge zapadne strukture. Ako govorimo o žrtvi koju podrazumijeva takvo političko rješenje, ona bi ovako izgledala: 

1. Raskol crnogorskog društva po pitanju stupanja u NATO. U ovom trenutku se primjećuje konfrontacija između prozapadnih (ili proatlantskih) sila i onih koji se zalažu za neutralnost Crne Gore (na primjer, „Pokret za neutralnost Crne Gore“). Prema službenim sociološkim podacima, broj pristalica i protivnika stupanja Crne Gore u NATO je otprilike isti. Međutim, de facto je znatno više onih koji bi željeli da Crna Gora ostane neutralna država. 

2. Obaveze vezane za povećanje vojnog budžeta. Osim toga, članstvo u NATO-u podrazumijeva i obveze u vidu pružanja podrške vojnim operacijama Saveza, realizacije raznih humanitarnih misija, itd. 

3. Potreba za usaglašavanjem poteza i za konzultacijama s rukovodstvom Saveza, ne samo povodom vojnopolitičke suradnje, nego i povodom konkretnih vanjskopolitičkih koraka. 

4. Pogoršanje odnosa sa Srbijom, jer stupanje njenog susjeda i tradicionalnog partnera u NATO pakt remeti stratešku sliku čitave regije i premješta je u spektar utjecaja zapadnih struktura. Srpsko rukovodstvo je nekoliko puta izjavljivalo da prioritet u vanjskoj politici ima princip neutralnosti, a što se tiče srpske javnosti, apsolutna većina je protiv širenja NATO-a na Balkanu. 

 

Što Rusija treba očekivati?

U Crnoj Gori pronađena "nevidljiva ruka Moskve"
Ministar vanjskih poslova i europskih integracija Crne Gore Igor Lukšić izjavio je u Berlinu da Rusija vrši pritisak na Crnu Goru i da svojom propagandom destabilizira situaciju u zemlji. RBTH je zamolila stručnjake za Balkan da komentiraju ovu izjavu, budući da su te riječi imale velikog odjeka u ruskim medijima.

I pored toga što je premijer Crne Gore M. Đukanović potvrdio ruskom rukovodstvu da „euroatlantska integracija neće smetati suradnji s Rusijom“, ipak će najvjerojatnije doći do izvjesnog zahlađenja bilateralnih odnosa. S obzirom da je crnogorskoj političkoj eliti potrebna apsolutna podrška stanovništva kada je riječ o stupanju u NATO, može se očekivati da će preko medija, nevladinih udruga i raznih fondova biti organizirana kampanja usmjerena na diskreditaciju Rusije i odbacivanje svega što je rusko u očima običnih građana. Najvjerojatnije će pojedinačni slučajevi antiruske retorike poprimiti sistemski karakter i daleko veće razmjere. Osim toga, može se reći da su učestali napadi crnogorskih vlasti na ruske poduzimače i vlasnike nekretnina, pod izgovorom da oni krše zakone Crne Gore. 

Rusija treba biti spremna na takav zahvat i reagirati prilično suzdržano. Rusiji će kao važan orijentir u korigiranju njene politike prema Crnoj Gori poslužiti činjenica da se ubuduće po pitanju vanjske politike Crne Gore ne treba obraćati Podgorici, nego sjedištu Sjevernoatlantskog saveza u Bruxellesu.

Darja Basova je analitičarka Moskovskog državnog sveučilišta međunarodnih odnosa (MGIMO).

Ruski tekst na stranicama RSMD.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće