On treba biti jedinstven, napravljen u Rusiji, potpuno siguran i, poželjno je, ogroman. Tako je još sredinom 20. stoljeća zamišljena "letjelica br. 1", odnosno predsjednički avion. Od 1996. godine ovaj posao obavlja IL-96-300PU. Samo u njemu leti Vladimir Putin na svojim putovanjima po zemlji i inozemstvu.
Zašto baš Iljušin IL-96-300PU?
IL-96-300PU je veliki avion. Dug je 55 metara, raspon krila mu je 60 metara. Razvija maksimalnu brzinu od 900 km/h i ima četiri mlazna motora (dok mnogi strani putnički avioni imaju po dva). Iste motore imaju i avioni iz serije Tupoljev Tu-204 i Tupoljev-214, što su dva najčešća komercijalna aviona u Rusiji, prilično nalik na Boeing 757.
Ova letjelica ima standardnu putničku verziju za 300 putnika. Projektiran još 80-ih u Voronješkoj tvornici aviona, Il-96 je prvi put uzletio na komercijalni let u prosincu 1992. godine. Ipak, "Aeroflot" je u potpunosti napustio ovaj model 2014. godine, dok ga druge komercijalne aviokompanije nisu ni planirale nabaviti. Tvornica je ukupno proizvela 25 aviona i veći dio njih ušao je u sastav zrakoplovnog parka specijalnog letačkog odreda "Rusija" (kći "Aeroflota"), koji stoji na usluzi predsjedniku i vladi.
Objašnjenje zašto upravo ovaj putnički avion odgovara predsjedniku jednostavno je. Putnički avion Il-96 smatrao se najperspektivnijim ruskim modelom i svojevrsni je vrhunac ruske konstruktorske škole. Ali za aviokompanije je predstavljao veliki trošak, jer četiri motora zahtijevaju dvostruko više goriva i troškova održavanja od stranih modela.
Zato je za predsjednički aviopark to bilo baš ono što je potrebno. "Ovaj avion ima četiri motora. Čak i ako dva otkažu, on može letjeti uvis, spuštati se, manevrirati i obaviti let", rekao je general-bojnik Vladimir Popov na YouTube kanalu. Čak i sa samo jednim motorom predsjednički avion može prijeći 800 kilometara i sletjeti.
"Postoji niz razloga zašto se danas kao vladin avion koristi Il-96", objašnjava zaslužni pilot Rusije Vladimir Talanov. "Kao prvo, to je zaista vrlo pouzdana i sigurna letjelica, što potvrđuje i njezina višegodišnja eksploatacija. Osim toga, to je element prestiža za rusku državu. Ne može lider svake zemlje sebi priuštiti da leti 'svojim' avionom koji je napravljen snagama vlastite zemlje."
Predsjednički Il-96 usavršavao se pet puta od trenutka nastanka, a posljednji put prije nekoliko mjeseci.
Što je unutra?
Na prvi se pogled predsjednički avion ni po čemu ne razlikuje od drugih aviona iz parka "Rusija", osim po maloj ruskoj zastavi na repu. Zato je iznutra to apsolutno jedinstveno prijevozno sredstvo s najvišim standardima kada se radi o komunikacijskim sustavima i sigurnosti, zbog čega je dobio naziv "leteći Kremlj".
Opremljen specijalnim komunikacijskim sustavima, u stanju je slati šifrirane poruke s bilo koje visine u bilo koju točku svijeta po svim komunikacijskim kanalima. Oznaka "PU" u nazivu znači "zapovjedni punkt" (opremljen, između ostalog, i "nuklearnim gumbom"). Posjeduje radarsku, radio-tehničku, optičko-elektronsku i vizualnu kontrolu. Sva oprema postoji u dva primjerka za slučaj izvanredne situacije, a neki tipovi aparature postoje i u nekoliko primjeraka. Za projektiranje rasporeda prostorija i tehničke opreme bili su zaduženi stručnjaci za zrakoplovnu opremu austrijskog odjeljenja kompanije Diamond Aircraft Industrie. Pritom su podaci o tome što se konkretno od opreme nalazi u avionu zaštićeni kao državna tajna. Mnogo se više zna o običnim stvarima koje čine život u predsjedničkom avionu.
U avionu zaista postoje uvjeti za rad i život ništa lošiji nego u Kremlju: radni kabinet predsjednika, nekoliko soba za sastanke, konferencijska dvorana, soba za odmor za predsjednika i salon za goste, mini sportska dvorana, blagovaonica, bar, tuš-kabine i poseban medicinski blok za reanimaciju i pružanje hitne pomoći. Sve je dizajnirano u svijetlim tonovima s detaljima u bojama ruske zastave, a za ukras su korištene slike na povijesne teme koje su izvezli majstori Pavlo-Posadske tvornice svile.
Kako sve to izgleda ljudi su mogli vidjeti još 2018. godine, kada je Putin dozvolio baškirskom učeniku Arsalanu Kajpkulovu da obiđe letjelicu. On je, naime, sanjao o tome da snimi video o predsjedničkom avionu.
Procjene o tome koliko sve to košta se razlikuju. 2013. godine administracija predsjednika naručila je dva ovakva aviona: jedan za 3,8 milijardi rubalja (52 milijuna dolara), drugi za 5,2 milijarde rubalja (71 milijun dolara). Dok je britanski tabloid Daily Mail objavio da avion praktički košta 390 milijuna funti (500 milijuna dolara po tadašnjem tečaju).
Koliko IL-96-300PU posjeduje Putin?
Zapravo, pojam "letjelica br. 1" ne odnosi se na samo jedan avion. Uvijek postoji nekoliko istih rezervnih aviona: s osiguranjem, osobljem, novinarima. Rezervni avion prati "glavni" sa zakašnjenjem od 15-20 minuta. U slučaju neispravnosti i slijetanja glavnog aviona, rezervni treba preuzeti putnike i prevesti ih dalje.
Od 1977. godine važi pravilo da ne leti jedan, nego dva rezervna aviona (rezerva rezerve). Pravilo je uvedeno nakon što je Moskvu posjetio predsjednik SAD-a Richard Nixon, a Leonid Brežnjev ga odlučio provozati u Il-63 (ranije su predsjednici koristili taj avion). Putnici su zauzeli mjesta, ali motor aviona nije se pokrenuo. Prešli su u rezervni avion, ali ni on nije poletio.
Pritom svi "predsjednikovi avioni" tu funkciju mogu obavljati najviše 15 godina poslije proizvodnje. Kada taj rok istekne, avioni prelaze na korištenje drugim resorima, a predsjednik dobiva novi avion.
Stroga pravila
U predsjedničkom avionu važe stroga pravila, a najvažnije među njima je da sve mora biti ispravno i funkcionirati. To se odnosi kako na avion, tako i na osoblje. "Čak i ako se samo jedno sjedište ne može spustiti, mi često mijenjamo avion i ne letimo", objašnjava Konstantin Tereščenko, bivši Putinov glavni pilot. Dok druge aviokompanije imaju prostor za takozvano skladištenje neispravnosti (koje ne ugrožavaju sigurnost), i avion ipak leti, to se ne događa u slučaju predsjedničkog aviona.
Još je jedno obavezno pravilo da avion mora funkcionirati autonomno kao podmornica. To znači da tehničko održavanje i popravak aviona br. 1 obavlja isključivo njegovo tehničko osoblje i da ga tuđe ruke na drugim aerodromima ne mogu dirati..
"Ako je u pitanju državni posjet, lete glavni avion, rezervni avion i prednja grupa. U prednjoj grupi ide šest članova tehničkog osoblja, u rezervnom avionu njih četvorica, a dvojica u glavnom avionu. Brigada od osmero ljudi u stanju je čak rastaviti i sastaviti čitav avion. Oni su na to spremni", kaže bivši pilot.
Dok su kontrolori leta isti kao i za civilnu avijaciju. Samo što se prilikom leta glavnog aviona oslobađaju termini i ostavlja razmak od drugih aviona ispred i iza. Isto je s rezervnim avionom, ali u manjoj mjeri. Prema riječima Tereščenka, dok je nekada udaljenost glavnog aviona od drugih mogla biti dva sata leta, danas je nekoliko puta manja.