Što je sve u Rusiji zabranjeno, a u drugim zemljama nije?

Društvo
NIKOLAJ ŠEVČENKO
Stranci se žale da u Rusiji nemaju LinkedIn i tvrdi sir.

Oni koji se presele u Rusiju iz neke druge zemlje svakako očekuju izvjesne promjene u načinu života. Pa ipak, mnogi se neugodno iznenade kada shvate da su im sada zabranjene najobičnije stvari koje su ranije često koristili.

Tvrdi sir i LinkedIn

Stranci koji žive u Rusiji možda se najčešće žale na to što nema pojedinih tvrdih sireva europske proizvodnje. Rusija je 2014. godine zabranila velikoprodajni uvoz pojedinih namirnica iz Europske unije. Bila je to uzvratna mjera poslije sankcija koje je EU uvela Rusiji. Uslijed politike sankcija, građanima Rusije i doseljenicima uskraćen je pristup pojedinim namirnicama na koje su navikli.

"Je li netko već spomenuo sireve od nepasteriziranog mlijeka iz Francuske? Meni oni jako nedostaju. A također kvalitetan odrezak iz Australije i Amerike. I sve zbog sankcija", kaže Jay Miller u razgovoru s redakcijom portala Russia Beyond preko Facebooka.

Zabrana pojedinih namirnica već je godinama općepoznata činjenica, ali zato za mnoge strance iznenađenje predstavlja nemogućnost pristupa mreži LinkedIn iz Rusije . Naime, ruski sud je 2016. godine donio odluku kojom se LinkedIn u Rusiji blokira zbog kršenja novog ruskog zakona o pohranjivanju podataka. Od tada je popularna društvena mreža s orijentacijom na napredovanje u karijeri službeno zabranjena u RF. Pojedini korisnici, međutim, ipak zaobilaze tu blokadu koristeći VPN.

Energetski napici

Prodaja energetskih napitaka maloljetnicima u Rusiji nije zabranjena na federalnoj razini, ali je zato gotovo polovica subjekata Ruske Federacije uvela tu zabranu na lokalnoj razini, pa tamo u prodavaonicama mladi često moraju pokazati isprave i tako dokazati da su punoljetni kako bi mogli kupiti ovaj napitak.

Prema tome, ovisno o mjestu boravka vi možete ili ne možete kupiti Red Bull ili neki drugi energetski napitak ako još nemate 18 godina. Ponekad se ova pravila tumače prilično proizvoljno, tako da nastaju komične situacije.

"Shvaćam da je u Rusiji zakonom zabranjena prodaja maloljetnicima energetskih napitaka kao što je Red Bull, ali mislim da nije normalno svrstavati Coca-Colu u tu kategoriju. Htjela sam kupiti dvije male limenke Coca-Cole u dućančiću u Vologdi i tražili su me da pokažem isprave. Našla sam se u čudu. Nisam ponijela putovnicu i nije mi bilo dozvoljeno kupiti Coca-Colu. Malo se sramim govoriti ruski, zato ništa više nisam ni pitala. Bila sam malo razočarana, ali nisam to doživjela kao veliki problem. Više sam bila zbunjena. Samo me jednom u životu netko zatražio da pokažem isprave, i to kada sam htjela kupiti Coca-Colu", priča Andrea Doherty koja se doselila u Moskvu.

Lijekovi

Mnogo ozbiljniji problem imaju stranci s privremenim boravkom u Rusiji kada shvate da lijekove koje su ranije po liječničkom receptu koristili u inozemstvu sada ne mogu nabaviti u Rusiji zakonitim putem. Stvar je u tome što ti lijekovi trebaju dobiti certifikat prije nego što se plasiraju na rusko tržište, a ponekad nemaju svi lijekovi isti tretman u različitim državama.

"Provigil (Modafinil) i Aderal ovdje se tretiraju kao kontrolirane supstance. Ako ih naručite preko internetske ljekarne i ’Pošte Rusije’, možete zaglaviti u zatvoru. Ovdje nema nikakvog značaja činjenica da ja po dijagnozi imam ADHD sindrom (hiperaktivni poremećaj nedostatka pažnje) i da za to postoji američka terapija", kaže Gene Kurbatov.

Kurbatov kaže da je ostavio te lijekove još na aerodromu, uoči polaska u Rusiju, kao što mu je prijatelj posavjetovao. A kada je stigao, morao je tražiti odgovarajuću zamjenu koja se može legalno kupiti u ljekarnama.

Bilo je mnogo slučajeva kada su ljudi u Rusiji uhićeni u prostorijama pošte, gdje su došli podići pošiljku s lijekovima koji nisu registrirani u Ruskoj Federaciji.

Proizvoljne zabrane 

Pojedini stranci se osjećaju neugodno kada su spriječeni raditi ono što zapravo nije zakonom zabranjeno. Jedan od takvih slučajeva je snimanje u Moskovskom metrou.

"Radnik osiguranja u Moskovskom metrou zabranio mi je da fotografiram lijepe stanice. Jedva sam se suzdržao da mu ne pokažem natpise koji su okačeni na sve strane i na kojima piše da je fotografiranje u metrou dozvoljeno (dokle god ne koristite stativ i ne ometate slobodan prolaz putnika). Bilo je to jedino negativno iskustvo koje sam imao tijekom dvotjednog boravka u Rusiji", priča Seb Renard i dodaje da je kasnije fotografirao drugu stanicu metroa i tom prilikom prijateljski porazgovarao s policajcem, koji "nije bio sumnjičav, nego znatiželjan".

Drugi stranac je stavio primjedbu koju bi podržali mnogi Rusi. On se požalio na zabranu otvaranja prozora u vlaku, da uđe svjež zrak.

"Ovdje je prilično zagušljivo. Prozori se ne otvaraju, a grijanje je na maksimumu, i još kada netko u vagonu jede ribu ili kuhana jaja... Posluga u vagonu (na ruskom 'provodnici' – op. ur.) uvijek odbija otvoriti prozore, čak i ljeti."

Neke od ovih zabrana nisu regulirane zakonom pa se možete nadati da ćete ih izbjeći "putem pregovora". Da, nadajte se, nada uvijek umire posljednja!