Koliko košta izgradnja šatora uzgajivača sobova?

Možete li zamisliti život u kući koju svaki mjesec treba graditi iznova? Pa, to je upravo ono što rade autohtoni narodi Krajnjeg Sjevera Rusije. Baš kao i prije stotina godina, mnogi od njih su uzgajivači sobova i putuju zajedno od mjesta do mjesta sa svojim domovima. Kako izgleda čum, šator uzgajivača sobova, i koliko novca obitelj treba uštedjeti da bi si ga mogla priuštiti?

Kuća sagrađena za sat vremena

Čum je vrsta mobilne kuće za nomade. Zime na Krajnjem Sjeveru izuzetno su hladne i duge, posebno u tundri, gdje je malo drveća, pa čum mora biti ne samo jednostavan za sastavljanje i seljenje, nego i otporan na vjetar i vrlo topao iznutra. U teoriji je dizajn prilično jednostavan. Okvir je izrađen od smrekovih motki, postavljenih u obliku stošca. Zimi je prekriven kožom sobova, a ljeti ceradom.

Ovdje pogledajte kako se postavlja čum:

Za njegovo postavljanje treba oko sat vremena. Tradicionalno su za ovaj zadatak zadužene žene (2018. je to službeno registrirano kao zanimanje), ali u moderno se doba to ne poštuje toliko strogo, jer je postupak puno brži ako ga obavljaju svi zajedno.

Središnje mjesto unutar čuma zauzima ognjište, ili njegov današnji ekvivalent, metalna peć koja pruža toplinu i koristi se za kuhanje. Dim izlazi kroz rupu na "krovu". Oko peći je postavljen pod koji se sastoji od drvenih ploča prekrivenih kožom sobova. Ako je potrebno, čum se može podijeliti na zasebne prostorije. Što je veća obitelj, to je veći čum, a za to je potrebno više motki i koža sobova. Jedno nomadsko naselje obično ima nekoliko čumova, s obzirom na to da danas uzgajivači sobova rade u družinama.

Kada dođe vrijeme za pokret, sve iz unutrašnjosti se pakira i stavlja u saonice (zvane narti) dan prije polaska, a zatim se sutradan demontira sam čum. Iskusnom uzgajivaču sobova treba otprilike pola sata da ga rastavi.

Ovdje možete vidjeti kako rastaviti čum:

Nomadi se vrlo često sele kako bi spriječili da njihova krda sobova pojedu svu vegetaciju koja je prisutna u tundri. Zimi to znači seljenje jednom u tri ili četiri tjedna, a ljeti jednom u tjedan ili dva. Rute su više-manje iste tijekom cijele godine, pa se mještani lako mogu snaći u tundri i bez navigatora, iako koriste i moderne uređaje.

Uzgajivači sobova imaju motorne sanjke, električne generatore za punjenje telefona i prijenosnih računala, kao i voki-tokije za pozivanje helikoptera hitne pomoći ili službe za spašavanje u slučaju nužde.

Kako kupiti čum?

Uza svu prividnu jednostavnost, čum je zapravo prilično složen i skup pothvat. Prvo treba pronaći drveće u tundri da biste napravili motke za njega. Ovisno o veličini, jedan čum obično zahtijeva od 25 do 40 motki. Nadalje, one ne traju vječno - nakon nekog vremena počinju trunuti i treba ih rezati ili zamijeniti (što je prilično skupo). Što je čum niži, to su njegove motke starije.

Zatim su vam potrebne kože sobova. Što je više koža, to je čum topliji i obitelj imućnija. S obzirom na to da se zimske temperature na Jamalu i u Čukotki mogu spustiti na minus 50 stupnjeva Celzija ispod nule, obitelji uzgajivača sobova smatraju da su kože sobova važno ulaganje i štede za njih nekoliko godina, a zatim ih prenose na svoju djecu. U nedostatku koža sobova, čum se može prekriti ljetnom ceradom (prije no što se pojavila cerada, ljetna verzija čuma prekrivala se brezinom korom).

U prosjeku je za jedan čum potrebno oko 60-80 koža sobova, od kojih svaka košta najmanje 10 000 rubalja (135 dolara). Nijedan si uzgajivač sobova ne može priuštiti toliko kože odjednom, jer bi tada jednostavno ostao bez sobova - osim toga, kože su potrebne i za izradu odjeće i čizama.

Nomadi su u prošlosti uvijek sami izrađivali svoje čumove, no danas mlada obitelj uzgajivača sobova lako može kupiti sve što joj je potrebno za izgradnju čuma. U prosjeku jedan čum košta milijun rubalja (13 500 dolara), uključujući građevinski materijal i peć za grijanje.

Za ovaj je iznos moguće kupiti stan ili sagraditi kuću u ovom dijelu zemlje. Mnogi nomadi doista imaju i obične stanove u kojima provode godišnji odmor ili žive u mirovini. Te stanove dobivaju zahvaljujući državnim davanjima i subvencijama. Međutim, da bi mogli raditi u tundri, mobilna kućica je nužnost, pa je tako obiteljski prioritet štednja za čum, koji će koristiti veći dio godine. Regionalne vlasti na Jamalu, glavnoj ruskoj regiji uzgajanja sobova, počele su 2020. izdavati mladim obiteljima certifikate za izgradnju čuma.