Pokretna kuća od koža i kostiju: U čemu žive sibirski nomadi?

Aleksandra Terehina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ru
Može li se jurta postaviti u stanu i kako se prave saonice od čuma?

Ilustracija: Aleksandra Terehina i Aleksandar Volkovicki/yamalexpedition.ruIzvor: Aleksandra Terehina i Aleksandar Volkovicki/yamalexpedition.ru

Sibirski nomadi su prevaljivali i po 600 km godišnje. U stalnom kretanju bilo im je potrebno mobilno stanište koje se lako moglo nositi kroz tajgu ili tundru, a podizano je za nekoliko sati od materijala koji se nađe pri ruci i podnosilo je temperature od -50 do +40 stupnjev Celzija.

Kada su Rusi naselili Sibir, jedan dio autohtonih žitelja se odrekao nomadskog života, a u sovjetskom razdoblju mnogi od njih su se čak preselili u gradove. Pa ipak, među potomcima stepskih stočara i lovaca iz tajge danas ima i onih koji su i dalje vjerni tradiciji, tako da se stanište nomadskog tipa u Sibiru još uvijek ponegdje koristi.

 Ilustracija: RIA Novosti /Aleksandar Krjažev Izvor: RIA Novosti /Aleksandar Krjažev

Doduše, i njih se dotaknuo razvoj znanosti i tehnike. Na primjer, pojedini Hakasi sada prave jurte od nepromočivog šatorskog platna, s konstrukcijom od čeličnih profila koji se prodaju u lokalnim turističkim trgovinama. Jurta od prirodnih materijala može se naručiti u specijalnim zanatskim radnjama.

>Nomadi su se mogli brzo i neočekivano pokupiti i otići s mjesta na kojem su boravili. Primjerice, Tuvinci su vjerovali da će se dogoditi nesreća ako pas ili ovan skoče na svod jurte. U tom slučaju bi gazda ubio psa, a ovnu bi najprije odsjekao nogu kojom je dotaknuo krov jurte, a zatim bi ga zaklao. Poslije toga je cijela obitelj brže-bolje pakirala jurtu i tražila drugo pogodno mjesto bez obzira na godišnje doba.

Kuća na saonicama

Ilustracija: RIA Novosti/Aleksandar KrjaževIzvor: RIA Novosti/Aleksandar Krjažev

Tradicionalna staništa sibirskih nomada su čum, jaranga i jurta. Oni su ih pravili od životinjske kože, drveta, vune i dlake. Konstrukcija je pravljena od drvenih elemenata. U toplo doba godine krov je pokrivan brezovom korom ili "rovdugom" (finom "antilop" kožom dobivenom posebnom obradom kože sobova ili losa), a zimi životinjskom kožom. Eskimi su pokrivali jarangu morževom kožom, a preko nje su bacali busenje da bi unutra bilo toplije, dok su konstrukciju pravili od kitovih kostiju, rebara i čeljusti. Tuvinci su pokrivali jurtu filcom i vezivali je konopima od konjske dlake.

Montiranje jurte od filca trajalo je od 2 do 6 sati, a bio je dovoljan jedan sat da se ona "spakira". Jurta je bila teška od 250 do 350 kilograma, i zbog toga su tijekom kretanja s jednog mjesta na drugo ljudi raspoređivali teret (rešetke, filc i konopce) na nekoliko teglećih životinja.

Nomadi su se trudili jedni od drugih preuzeti najbolje konstrukcije staništa. Primjerice, Nganasani, Dolgani i Enci su od ruskih seljaka sredinom 19. stoljeća preuzeli čum na saonicama koji su koristili kao zimsko prebivalište. Konstrukcija s pokrivačem od kože sobova bila je pokretna - vukla ju je zaprega sobova kao saonice.

Ilustracija: RIA Novosti/V. Lagranž Izvor: RIA Novosti/V. Lagranž

Danas u čumovima žive todžinski Tuvinci. Oni se sele na mjesto zajedno sa sobovima, i na jednom mjestu borave mjesec dana. Rijetko koriste šatore, jer oni postanu vlažniza vrijeme boravka na jednom mjestu, a brezova kora i tisovina ne propuštaju vlagu. Ako se unutra dobro naloži, sve će biti suho.

U Hakasiji i Tuvi, a također na Čukotki, žitelji su i dalje stočari, lovci i ribolovci, i zato prelaze s jednog mjesta na drugo kada napasaju stoku ili love. Tuvinski i hakaski pastiri koriste jurte samo kao ljetno boravište, a uzgajivači sobova na Čukotki tijekom cijele godine žive u jarangama. U zimsko vrijeme u jarange se stavlja zastor od kože sobova. Zastor tako dobro zadržava toplinu da se ljudi u jarangi skidaju do pojasa.

Na Altaju se jurte najčešće koriste kao muzeji za turiste ili kao ljetne menze. Muzej u jurti od filca s tradicionalnim izgledom unutrašnjosti postavlja se na narodnom altajskom prazniku El Ojin.

U gostima kod nomada: Što sadrži nomadsko stanište?

Ilustracija: RIA Novosti/Sergej GunejevIzvor: RIA Novosti/Sergej Gunejev

Čum, jaranga i jurta imaju sličnu unutrašnjost. U centru je ognjište. Prostor je podijeljen na mušku i žensku polovicu. Na ženskoj polovici je kuhinjski pribor, a na muškoj oružje, sedla, omče i uzde. Ženska i muška polovica kod sibirskih naroda su na različitim stranama. U čumu je ženska polovica s lijeve strane od ulaza, a u jurti je sa desne.

Meke kože sobova i "malice" (kožuh na kojem je krzno s unutarnje strane) rasprostrte su po podu čuma, i to je glavni njegov ukras. Jaranga ima zastor koji osigurava toplinu u "spavaćoj" prostoriji u obliku šatora, a "čotagin" je hladno skladište u kojemu se drži odijelo, obrađena koža i staklenke s konzerviranim povrćem. U jurtama su duž zidova kreveti, drveni ormarići za slatkiše i dragocjenosti, oltar, police za posuđe i namirnice i sandučići. Na zemljanom podu su neštavljene kože domaće stoke. Svakom članu obitelji i gostu u jurti je određeno posebno mjesto i nije dozvoljeno da se ono mijenja.

U sovjetsko vrijeme su se autohtoni narodi Sibira teško navikavali na kuće u gradu i komforne stanove koje su doživljavali kao prostor sličan stepi ili tajgi. Zato su pojedini Tuvinci postavljali jurte u svojim stanovima

2 u 1: Jurta od šatora u prodavaonici suvenira

Ilustracija: RIA Novosti/Sergej GunejevIzvor: RIA Novosti/Sergej Gunejev

Tehnički napredak je utjecao na tradicionalna staništa nomadskih naroda. Hakasi sada prave jurte od nepromočivog šatorskog platna s konstrukcijom od čeličnih profila koji se prodaju u tamošnjim turističkim trgovinama. Ribolovci, lovci i pastirivole takvu kombinaciju šatora i jurte, za razliku od čukotskih uzgajivača sobova. Čukči više vole prirodne materijale. Poliester, plastificirano platno i umjetna koža pucaju na mrazu, ne štite od ekstremnih promjena temperature i ne mirišu baš ugodno.

Jurte od prirodnih materijala se naručuju u zanatskim radnjama koje se nalaze u nacionalnim regijama i u europskom dijelu Rusije. One koštaju od 36 500 rubalja (614 dolara) do 191 000 rubalja (3214 dolara), a cijena ovisi o veličini staništa.

Ako netko želi vidjeti prava staništa nomadskih naroda Sibira, ne mora obavezno putovati 5-6 tisuća kilometara od Moskve: u parku "Etnos-svijet" uređenom kao muzej i na farmi deva "Nomad" postavljene su jurte i čumovi. U Krasnojarsku i Omsku postoji kafić "Čajna jurta" u kojem se čaj služi u skladu s nomadskom tradicijom. Jurta kao muzej i kafić nalaze se u Abakanu, glavnom gradu Hakasije i Kizilu, glavnom gradu Tuve.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće